Kuba

Za ostala značenja, vidi Kuba (razvrstavanje).

Kuba je najveći otok u Karibima, a s više od 11,000,000 stanovnika je drugi najmnogoljudniji, nakon Hispaniole, mada s manjom gustoćom stanovništva od većine država u regiji. Glavni i najveći grad je Havana, a ostali veći gradovi su Santiago de Cuba, Camagüey, Holguín, Santa Clara i Guantánamo. Sjeverno od Kube se nalaze Sjedinjene Američke Države i Bahami, na zapadu Meksiko, na jugu Kajmanski Otoci i Jamajka, a na jugoistoku Haiti.

Republika Kuba República de Cuba
Zastava Grb
Geslo: ¡Patria o Muerte, Venceremos! (sh. Domovina ili smrt, pobijedit ćemo!)
Državna himna: "La Bayamesa"
Glavni grad i najveći grad		Havana
Službeni jezici		španjolski
Vlada		Marksističko-lenjinistička jednopartijska država
-	Predsjednik	Miguel Díaz-Canel
-	Potpredsjednik	Salvador Valdés Mesa
-	Premijer	Miguel Díaz-Canel
-	Predsjednik Skupštine	Esteban Lazo Hernández
Zakonodavno tijelo		Nacionalna skupština narodne sile
Nezavisnost od Španjolske
-	Rat za nezavisnost	24. veljače 1895.
-	Priznanje	10. prosinca 1898.
-	Republika	20. svibnja 1902.
-	Kubanska revolucija	1953. - 1959.
-	Aktualni ustav	24. veljače 1976.
Površina
-	Ukupno	109.884 km2 (104.)
-	Voda (%)	zanemariva
Stanovništvo
-	Popis iz 2014.	11,238,317 (78.)
-	Gustoća	102/km2 (106.)
BDP (PPP)		procjena za 2011.
-	Ukupno	$212 mlrd. (58.)
-	Per capita	$18,796 (60.)
BDP (nominalni)		procjena za 2013.
-	Ukupno	$78.694 mlrd. (64.)
-	Per capita	$6,985 (86.)
Gini (2000)		38.0 srednji
HDI		▬ 0.815 jako visok • 44.
Valuta		kubanski pezo (CUP) konvertibilni pezo (CUC)
Vremenska zona		CST (UTC−5)
-	Ljeti (DST)	CDT (UTC−4)
Pozivni broj		+53
Web domena		.cu

Prije dolaska Kristofora Kolumba, koji je doplovio 1492. godine i prisvojio otok u ime Španjolske, Kubu su naseljavala brojna mezoamerička indijanska plemena. Kuba je ostala španjolska kolonija sve do Španjolsko-američkog rata 1898., kada su njome kratko upravljale Sjedinjene Države, sve do sticanja nominalne nezavisnosti 1902. godine. Krhka republika je prošla kroz period društvene nestabilnosti i, usprkos pokušajima da se ojača njezin demokratski sustav, Kuba je 1952. potpala pod diktaturu bivšeg predsjednika Fulgencija Batiste. Sve veći nemiri i nestabilnost doveli su do Batistinog zbacivanja u siječnju 1959. od strane pokreta Movimiento 26 de Julio, koji je poslije toga uspostavio socijalističku vladu pod vodstvom Fidela Castra. Od 1965. godine, Kuba je jednopartijska država kojom uprava Komunistička partija Kube.

Kuba je višenacionalna država, a njen narod, kultura i običaji su raznolikog porijekla - od domorodačkih naroda Taíno i Ciboney, preko dugog perioda španjolskog kolonijalizma i dovođenja afričkih robova pa sve do bliskosti sa Sovjetskim Savezom tokom Hladnog rata i blizine Sjedinjenih Država. Kuba se rangira visoko po stupnju zdravstvene zaštite i obrazovanja, s visokim pokazateljem humanog razvoja. Godine 2015., Kuba je postala prva zemlja koja je eliminirala prijenos HIV-a i sifilisa s majke na dijete, pothvat kojeg je Svjetska zdravstvena organizacija nazvala "jednim od najvećih mogućih dostignuća na polju javnog zdravstva".

Glavni članak: Historija Kube

Španjolska kolonizacija

Kubu i njeno indijansko stanovništvo (Taíno, Ciboney i Guanahatabey) okupirali su Španjolci u prvoj polovini XVI. vijeka. U narednih par desetljeća, domorodačko stanovništvo je praktički istrebljeno ropskim radom i bolestima koje su na otok došle iz Europe. Da bi se održala radno intenzivna privreda na plantažama šećerne trske, na Kubu je dovedeno na desetke tisuća afričkih robova kroz XVII. i XVIII. vijek. Tokom XVIII. i XIX. vijeka bilo je više ustanaka protiv španjolske vlasti i borbi za ravnopravnost crnačkog stanovništva. Ropstvo je službeno ukinuto 1886. godine, a nakon novog ustanka 1895. godine i američke intervencije te španjolskog poraza u ratu sa Sjedinjenim Državama (1898.), Španjolska se odrekla Kube.

Borba za nezavisnost

Borba za nezavisnost kolonije počela je još 1868. godine. Borbe od 1868. do 1878. poznate su kao Desetogodišnji ili Veliki rat (Guerra Larga), a od 1879. do 1880. kao Mali rat (Guerra Chiquita). Godine 1895., kubanski nacionalni heroji José Martí, Máximo Gómez i Antonio Maceo su predvodili 200,000 Kubanaca u borbi protiv španjolskih kolonijalnih vlasti. Međutim, Španjolce je sa Kube konačno protjerala tek intervencija Sjedinjenih Država u Španjolsko-američkom ratu 1898. godine. Ropstvo je ukinuto 1886. godine.

Sjedinjene Države su okupirale otok i držale ga do formalnog proglašenja nezavisnosti 1902. godine, nakon čega su i dalje zadržale svoju dominaciju na otoku. Takozvanim Plattovim amandmanom, koji je važio do 1932., Sjedinjene Države su zadržale pravo da interveniraju na otoku u cilju zaštite svojih nacionalnih interesa. Ostatak ovih posebnih vojnih prava Sjedinjene Države na Kubi je vojna baza u zaljevu Guantánamo, koja od 2000. služi kao zatvor za zarobljenike iz rata u Afganistanu i Iraku.

Kubanska revolucija iz 1959. godine

 

Iako je 1902. godine formirana republika, demokracija nikada nije realizirana kao stabilan sustav. To je 1952. godine dovelo do toga da bivši predsjednik Fulgencio Batista izvede državni udar i proglasi sebe diktatorom. U jeku diktature, Fidel Castro je organizirao pobunjeničku vojsku, kojom se pokušao suprotstaviti Batisti. Njegovi najbliži suradnici bili su Raúl Castro, Camilo Cienfuegos i Ernesto Che Guevara. Castrov Movimiento 26 de Julio je preuzeo vlast na Kubi 1959. godine, nakon pobjede nad Batistinim oružanim snagama. U vrijeme trijumfa revolucije, 75% kubanske zemlje je bilo u vlasništvu stranaca (najviše državljana Sjedinjenih Američkih Država). Godine 1961., Kuba je proglašena socijalističkom državom.

Nova revolucionarna vlada je izvršila zemljišne reforme i nacionalizirala većinu vlasništva stranih kompanija, kao i domaćih bogataša. Rezultat toga je bio pogoršanje odnosa sa Sjedinjenim Državama. Castro se isprva nije deklarirao kao komunist, ali su ga snažne veze sa Sovjetskim Savezom kasnije privoljele da na taj način organizira vlast, po ugledu na Sovjetski Savez. Nova vlada je započela reforme kakve je Castro i obećao. Zdravstvo i školstvo su postali besplatni za sve građane Kube.

Nekoliko narednih desetljeća, Kuba je dobijala značajnu pomoć Sovjetskog Saveza, najviše preko razmjene šećera za naftu, koju je Kuba dalje plasirala na svjetsko tržište. U to vrijeme, Kuba je podržavala komunističke pokrete u Latinskoj Americi (Nikaragva, Salvador, Gvatemala i Čile) i Africi (Angola, Mozambik, Etiopija). Ova je podrška išla do tih razmjera da je Kuba samo u Angoli imala 50.,000 raspoređenih vojnika, koji su sudjelovali u ondašnjem građanskom ratu.

Kuba nakon Hladnog rata

Raspadom Sovjetskog Saveza 1991. godine, Kuba je doživela težak ekonomski udarac i proglašen je "specijalni period" oporavka. Iako su MMF i Svjetska banka odbile pružiti pomoć Kubi, kubanska privreda se nije urušila i, iako su ekonomski pokazatelji i dalje bili niži nego 1989. godine, postepeno se osjetio se spor, ali stabilan ekonomski napredak.

Amerikanci od 1960. održavaju trgovinski embargo protiv Kube, koji se odnosi na izvoz sve robe (osim lijekova i hrane) na Kubu. Najveći broj putovanja Amerikanaca na Kubu je zabranjen (turistička putovanja su zabranjena zakonom). Amerikanci koji putuju na Kubu to čine krišom, putujući preko Meksika, Kanade ili Bahama. Krajem 2014. godine, došlo je do postepenog obnavljanja odnosa između Kube i Sjedinjenih Država, a diplomatske veze su ponovo uspostavljenje u srpnju 2015. godine, kada su ponovo otvorena veleposlanstva. Tadašnji američki predsjednik Barack Obama je pozvao na ukidanje embarga, koji je u tom periodu već postepeno olabavljen. Dolaskom predsjednika Donalda Trumpa uvedena su nova i vraćena stara poslovna i putna ograničenja, kasnije održana i pojačana od strane Joe Bidena, čime se normaliziranje odnosa obrnulo.

Od 1992. godine Generalna skupština Ujedinjenih naroda godišnje objavljuje neobvezujuću rezoluciju kojom osuđuju uticaje embarga koji već traje više od 60 godina, deklarirajući ga kršenjem Povelje Ujedinjenih naroda i međunarodnih zakona, te traži njegovo ukidanje. Izrael i SAD, naprotiv 188 drugih, su jedine države koje rutinski glasaju protiv rezolucije. Ukrajina je na zadnjem glasanju u 2023. jedina država koja je ostala suzdržana, a 187 država je glasalo za rezoluciju.

Veliki protesti protiv Kubine vlade nastali su u 2021. godini na Kubi zbog manjka hrane i medicinskih resursa, autoritarnih mjera uvedenih povodom pandemije COVID-19, neuspješnosti u provođenju obećanih ekonomskih i političkih reformi, te opće lošeg stanja Kubine ekonomije (koju je globalan pad turizma dodatno ugrozio). Masovni mediji u SAD-u su svojoj publici prikazivali propagandne obavještajne sadržaje u kojima koriste video snimke masovnih okupljanja povodom Međunarodnog praznika rada (1. maja) i onih u podršku trenutnoj vladi, čak i stare snimke i one koje uopće nisu u Kubi, te ih sve prezentirali kao protiv trenutnog režima, dok ih je velika većina onih na Kubi u stvarnosti protiv SAD-ovog ekonomskog rata. Mnoge države Kubi šalju hranu i gorivo i medicinske resurse, ponajviše Meksiko. Kuba se okušala u pravljenju vlastitih vakcina protiv SARS-CoV-2, a napravila je dvije (Soberana 02 i Abdala) od 23 svjetski odobrene vakcine. Embargo SAD-a na uvoz potrebite opreme je izrazito usporavao i onemogućavao razvoj ovih vakcina, kao što je manjak spektrometara za pregled kemične strukture vakcine, manjak doza vakcine, te brizgalica koje Kuba ne proizvodi, a za koje je dobila pomoć od dobrovoljačkih američkih organizacija koje se protive embargu i Kubanaca iz dijaspore. Unatoč surovog postupanja SAD-a čak i u doba krize, Kuba je do novembra 2021. uspješno potpuno vakcinirala 8.679.636 ili 77,6% svoga stanovništva, što ju je tada po tome činilo 9. na svijetu. U septembru 2022. godine Kuba je ustavnim referendumom postala prva marksističko-lenjinistička država (i 33. u svijetu sveukupno) koja je legalizirala istospolne brakove, zajednice i usvajanje.

 

Kuba je otočna država koja ima više od 1,500 otoka, a glavni, istoimeni otok u ukupnoj površini sudjeluje s gotovo 95%. Otok Kuba najveći je i najzapadniji otok u Velikim Antilima, nalazi se na ulazu u Meksički zaljev, između poluotoka Floride i Yucatána. Dug je oko 1,250 km, a širok 35-190 km. Veći je dio otoka građen od horizontalnih naslaga mezozojskih i tercijarnih vapnenaca, a u reljefu prevladavaju sravnjeni oblici. Zbog tektonskog uzdizanja u kvartaru, u vapnencima su se razvili krški oblici i podzemna hidrografija, a rijeke su u nepropusnim naslagama. Osim glavnog, Kuba se sastoji od još nekoliko manjih, obližnjih otoka, izuzev zaljeva Guantánamo, vojne luke koja je iznajmljena Sjedinjenim Državama od 1903. godine. Otok Kuba je šesnaesti otok po veličini na svijetu.

Od ostalih, mnogobrojnih otoka, Kubi pripadaju, primjerice, otočja Sabana i Camaguey uza sjevernu, te Canerreos i Jardines de la Reina uz južnu obalu. Otočja čine mali otoci, ukupno ih je više od 1,500, a jedini veći otok je Isla de la Juventud, površine 2,201 km² u otočju Canerreos.

Prostrani, blago valoviti krški ravnjaci na visini od 100 do 200 m nadmorske visine izmjenjuju se s plodnim dolinama. Takva područja zauzimaju oko ¾ površine otoka. Nešto viša područja nalaze se u trima zonama. Na krajnjem zapadu je Cordillera de Guaniguanico, a sastoji se od dvaju nizova. Zapadniji, Sierra de los Organos građen je od vapnenca u kojima su oblikovane slikovite strme, kupaste uzvisine (uglavnom 300-350 m). Prema istoku nastavlja se nešto viši (692 m) niz Sierra del Rosario, građen od različitih stijena uključujući i kristalinske škriljevce i gnajseve. Drugo područje uzvisina, Sierra de Trinidad, nalazi se u središnjem dijelu zemlje, a doseže visinu od 1,156 m (Pico de San Juan). Najviša su područja na krajnjem jugoistoku, gdje se uz južnu obalu strmo uzdiže Sierra Maestra dosežući 1,974 m – Pico de Turquino, najviši vrh zemlje. Sjeverno od Sierra Maestre je do 1,230 m visoka Sierra de Cristal, a na krajnjem istoku brežuljkasto pošumljeno područje Sagua-Baracoa. Ta su gorja građena od kristalinskih škriljevaca, gnajsa i granita, a tektonskim su pokretima nabrana i snažno razlomljena. Obala je najvećim djelom niska, ponegdje i močvarna, dobro razvedena s mnogobrojnim zaljevima, pješčanim plažama, koraljnim grebenima, a ponegdje i strmim liticama, posebice na južnoj strani otoka.

Havana je glavni i ujedno i najveći grad na Kubi. Drugi veći gradovi su Santiago de Cuba i Camagüey. Neki od poznatijih manjih gradova su Baracoa, koji je prvo španjolsko naselje na Kubi, kao i Trinidad i Bayamo.

Topografija

Tlo Kube uglavnom čine nizine koje se prema unutrašnjosti zemlje blago izdižu sve do najviše točke Pico de Turquino, koja doseže 1,974 m. Obale su izobličene brojnim manjim i većim zaljevima. Dužina obale iznosi 3,740 km. Najduža rijeka je Rio Cauto na sjeveroistoku (343km) i plovna je samo trećinom svoje dužine.

Klima

Klima Kube je tropska i pogodna za uzgoj šećerne trske. Srednja godišnja temperatura je 25 °C, s ekstremnim ljetnim vrućinama i visokom vlažnošću zraka, praćena vjetrovima koji pušu iz suptropskih zona prema ekvatoru. Veći dio godišnjih padalina (u prosjeku 1,320 mm) izluči se tokom vlažne sezone koja traje od svibnja do listopada. U kolovozu, rujnu i listopadu povremeno se javljaju uragani.

Kuba je komunistička država, odnosno, preciznije, jednopartijska parlamentarna republika predvođena Komunističkom partijom. Od 1959. godine, na čelu države bio je Fidel Castro, predvodnik Kubanske revolucije. On je vršio funkciju Prvog sekretara Komunističke partije Kube, koja mu je istovremeno osigurala mjesto predsjednika, premijera i vrhovnog zapovjednika oružanih snaga. Tokom 2008., Fidel Castro se povukao s mjesta predsjednika i premijera, na kojima ga je naslijedio njegov brat Raúl, ali je nastavio voditi Komunističku partiju. Međutim, 2011. godine se povukao i s te dužnosti, na kojoj ga je ponovo naslijedio Raúl. On je 2013. godine najavio kako se 2018. godine planira povući s mjesta predsjednika, odnosno nakon završetka aktualnog petogodišnjeg mandata, nadajući se da će time uvesti trajno ograničenje broja mandata predsjednika kao i dobna ograničenja. U travnju 2018. godine, Raúl Castro je ispunio svoje obećanje te se povukao s čelne pozicije u Kubi; naslijedio ga je Miguel Díaz-Canel, koji je tako postao prvi čelnik zemlje koji nije pripadao obitelji Castro od 1959. godine.

Kubanski jednopartijski parlament, Nacionalna skupština narodne sile (šp. Asamblea Nacional del Poder Popular), ima 612 zastupnika čiji mandati traju pet godina. Iako na Kubi postoje i druge stranke osim Komunističke partije, nijedna stranka ne smije voditi izborne kampanje, uključujući i KPK. Međutim, u praksi, Komunistička partija Kube drži sva mjesta u parlamentu i kontrolira politički život zemlje u cijelosti, uključujući i sudstvo.

Ključna vanjskopolitička pitanja političkog života na Kubi uključuju ilegalnu emigraciju Kubanaca u Sjedinjene Države, ekonomski embargo kojeg su Sjedinjene Države nametnule Kubi, te hapšenje političkih disidenata.

Administrativna podjela

Glavni članak: Provincije Kube
Glavni članak: Općine Kube

Kuba je podijeljena na 15 provincija i jednu specijalnu općinu, Isla de la Juventud. One su, povijesno gledano, bile dio šest ranijih, velikih provincija: Pinar del Río, Habana, Matanzas, Las Villas, Camagüey i Oriente. Aktualne provincije uvelike su usklađene sa španjolskih vojnim provnicijama iz doba rata za nezavisnost, kada su najproblematičnije provincije podijeljene. Provincije se dalje dijele na općine.

Administrativna podjela Kube
Provincijska razina								Općinska razina
#	Provincija	Središte	Pop. (2012)	Pop. (%)	Pov. (km²)	Pov. (%)	Gustoća	Općine
1	Pinar del Río	Pinar del Río	585.452	5.32	8.883,74	8.32	67.00	Consolación del Sur • Guane • La Palma • Los Palacios • Mantua • Minas de Matahambre • Pinar del Río • Sandino • San Juan y Martínez • San Luis • Viñales
2	Artemisa	Artemisa	487.339	4.49	4.003,24	3.75	125.5	Alquízar • Artemisa • Bahía Honda • Bauta • Caimito • Candelaria • Guanajay • Güira de Melena • Mariel • San Antonio de los Baños • San Cristóbal
3	La Habana	Havana	2.154.454	19.70	728.26	0.7	3.053,49	Arroyo Naranjo • Boyeros • Centro Habana • Cerro • Cotorro • Diez de Octubre • Guanabacoa • Habana del Este • La Habana Vieja • La Lisa • Marianao • Playa • Plaza de la Revolución • Regla • San Miguel del Padrón
4	Mayabeque	San José de las Lajas	371.198	3.41	3.743,81	3.49	102.2	Batabanó • Bejucal • Güines • Jaruco • Madruga • Melena del Sur • Nueva Paz • Quivicán • San José de las Lajas • San Nicolás de Bari • Santa Cruz del Norte
5	Matanzas	Matanzas	679.314	6.00	11.791,82	10.0	56.80	Calimete • Cárdenas (uključuje Varadero) • Ciénaga de Zapata • Colón • Jagüey Grande • Jovellanos • Limonar • Los Arabos • Martí • Matanzas • Pedro Betancourt • Perico • Unión de Reyes
6	Cienfuegos	Cienfuegos	400.768	3.54	4.188,61	3.9	94.54	Abreus • Aguada de Pasajeros • Cienfuegos • Cruces • Cumanayagua • Lajas • Palmira • Rodas
7	Villa Clara	Santa Clara	783.708	7.31	8.441,81	7.6	97.17	Caibarién (uključuje Cayo Santa María) • Camajuaní • Cifuentes • Corralillo • Encrucijada • Manicaragua • Placetas • Quemado de Güines • Ranchuelo • Remedios • Sagua La Grande • Santa Clara • Santo Domingo
8	Sancti Spíritus	Sancti Spíritus	462.114	4.12	6.777,28	6.3	68.33	Cabaiguán • Fomento • Jatibonico • La Sierpe • Sancti Spíritus • Taguasco • Trinidad • Yaguajay
9	Ciego de Ávila	Ciego de Ávila	424.750	3.68	6.971,64	5.6	60.70	Baraguá • Bolivia • Chambas • Ciego de Ávila • Ciro Redondo • Florencia • Majagua • Morón (uključuje Cayo Coco) • Primero de Enero • Venezuela
10	Camagüey	Camagüey	768.311	7.02	15.386,16	13.2	50.22	Camagüey • Carlos Manuel de Céspedes • Esmeralda • Florida • Guáimaro  • Jimaguayú • Minas • Najasa • Nuevitas • Santa Cruz del Sur • Sibanicú • Sierra de Cubitas • Vertientes
11	Las Tunas	Las Tunas	525.729	4.70	6.592,66	6.0	79.77	Amancio • Colombia • Jesús Menéndez • Jobabo • Las Tunas • Majibacoa • Manatí • Puerto Padre
12	Granma	Bayamo	830.645	7.36	8.374,24	7.9	98.20	Bartolomé Masó • Bayamo • Buey Arriba • Campechuela • Cauto Cristo • Guisa • Jiguaní • Manzanillo • Media Luna • Niquero • Pilón • Río Cauto • Yara
13	Holguín	Holguín	1.027.683	9.14	9.215,72	8.5	109.90	Antilla • Báguanos • Banes (uključuje Guardalavacu) • Cacocum • Calixto García • Cueto • Frank País • Gibara • Holguín • Mayarí • Moa • Rafael Freyre • Sagua de Tánamo • Urbano Noris
14	Santiago de Cuba	Santiago de Cuba	1.053.837	9.27	6.227,78	5.9	168.32	Contramaestre • Guamá • Mella • Palma Soriano • San Luis • Santiago de Cuba • Segundo Frente • Songo – La Maya • Tercer Frente
15	Guantánamo	Guantánamo	506.369	4.54	6.167,97	6.0	82.22	Baracoa • Caimanera • El Salvador • Guantánamo • Imías • Maisí • Manuel Tames • Niceto Pérez • San Antonio del Sur • Yateras
16	Isla de la Juventud	Nueva Gerona	84.263	0.77	2.419,27	2.1	35.78	Nueva Gerona
Kuba		Havana	11.163.934		109.884,01		101.72	Ukupno 168 općina

Glavni članak: Kubanci
Glavni članak: Demografija Kube
Glavni članak: Popis gradova na Kubi

 

Prema popisu iz 2010. godine, na Kubi živi ukupno 11,241,161 ljudi, od čega je 5,628,996 muškaraca i 5,612,165 žena. Velik broj pripadnika kubanske nacije živi u inozemstvu, posebice u Sjedinjenim Državama, gdje ih je 1,172,899, te u Španjolskoj, gdje ih je 128,641. Sa stopom nataliteta od 9.88 (2006.), Kuba je jedna od najgorih zemalja po tom kriteriju u zapadnoj hemisferi. Iako je broj stanovnika od 1961. porastao za gotovo 4,000,000, stopa porasta broja stanovnika se s godinama postepeno smanjivala da bi 2006. godine došlo do opadanja broja stanovnika uz stopu fertiliteta od 1.43. Među uzroke niske stope fertiliteta spadaju visoka stopa abortusa te povećano korištenje kontracepcijskih sredstava.

Očekivana životna dob stanovnika Kube iznosi 77.8 godina, odnosno 75.4 godina za muškarce i 80.3 godina za žene. S druge strane, prosječna starost stanovništva je 42.1 godina, odnosno 40.2 godina za muškarce i 43.8 godine za žene. Stopa pismenosti, prema podacima iz 2015. godine, iznosi 99.8%, a u jednakom postotku se odnosi i na muškarce i na žene.

Najveći gradovi

Etničke grupe

Kuba je multirasno društvo. Prema popisu iz 2012. godine, Kubanci sebe smatraju pripadnicima četiriju različitih rasnih skupina, od kojih je najbrojnija bijela rasa, nakon koje slijede mulati i crnci. Ovi se podaci ne poklapaju sa studijom Instituta za kubanske i kubansko-američke studije u Miamiju, koji je utvrdio da je 62% Kubanaca crne rase.

Nešto više od 1% stanovnika je azijskog porijekla, a dominantna skupina su Kinezi, nakon koje slijede Filipinci i Vijetnamci. Značajnu rasnu skupinu čine Afrokubanci.

Religija

Glavni članak: Religija na Kubi

Kuba je službeno sekularna država, s tim da su do 80-ih godina postajala osjetna ograničenja religijskih sloboda. Prisitak je postepeno opadao, a 1992. godine je došlo do promjene Ustava kojom je iz teksta ustava izbačena karakterizacije države kao ateističke. Dominantna religija na otoku je kršćanstvo, uglavnom katolicizam, koji prema procjenama ima 59% sljedbenika među stanovništvom. Dominacija katolicizma je posljedica španjolske kolonijalizacije, a do danas su Kubu posjetila trojica papa - Ivan Pavao II., Benedikt XVI. i Franjo.

Prema procjenama, oko 23% stanovnika je religijski neopredijeljeno, 17% vjeruje u narodne religije poput santeríje, dok 0.4% pripada drugim religijama. Na Kubi žive i manje zajednice židova, muslimana i bahaista.

Jezici

Službeni jezik na Kubi je španjolski i njime se služi velika većina stanovništva. Varijanta španjolskog koja se govori na otoku znana je kao kubanski španjolski, a radi se o formi karipskog španjolskog. Sljedbenici santeríje koriste lucumí, dijalekt jezika joruba, prilikom liturgijskih službi, ali samo kao sekundarni jezik. Haićanski kreolski je drugi jezik po broju govornika na Kubi, a govore ga mahom imigranti s Haitija. Ostali jezici rašireni među imigrantima su galicijski i korzikanski.

Glavni članak: Gospodarstvo Kube

Gospodarstvo Kube je pod centralnim nadzorom političke vlasti. U posljednijh nekoliko godina provedene su manje reforme da bi se smanjila nelikvidnost, povećala učinkovitost poduzeća i otklonila stalna nestašica hrane i još nekih osnovnih sredstava.

U razdoblju od 1989. do 1993. godine, BDP je pao za 35%, što je bila posljedica raspada Sovjetskog Saveza, najvećeg kubanskog trgovinskog partnera. Nakon laganog oporavka tokom narednih godina, BDP je 1999. godine povećan za 6.3%, što je bila posljedica rasta turizma.

Kubansko gospodarstvo se danas zasniva na tri najvažnije privredne grane - poljoprivredi, rudarstvu i turizmu. Od prirodnih resursa, najvažniji su šećer, duhan, ribe, agrumi, grah, riža, krumpir i stoka, dok je daleko najvažniji mineralni resurs nikal, čiji je izvoz 2011. godine zauzimao 21% cjelokupnog kubanskog izvoza.

Glavni izvozni partneri su Kanada (17.3%), Kina (16.6%), Venezuela (12.7%), Nizozemska (8.8%) i Španjolska (5.8%), dok su glavni uvozni partneri Venezuela (36.4%), Kina (10.5%), Španjolska (8.7%), Brazil (5.1%) i Sjedinjene Države (4.2%)

Turizam

 

Turizam je postao jednim od glavnih izvora prihoda, a 1993. godine američki dolar je postao zakonitim sredstvom plaćanja te je zemlja imala dvokurentni sistem, no taj je dogovor opozvan 25. listopada 2004. godine. U popularne turističke destinacije spadaju Varadero, Cayo Coco i Havana.

Također, u zemlji je razvijen i zdravstveni turizam te je Kuba popularna destinacija za ovakav oblik turizma preko dvadeset godina. Tijekom 2005. u zemlji je boravilo više od 19,600 inozemnih pacijenata koji su ondje došli zbog očne kirurgije ili liječenja ortopedije te neuroloških poremećaja kao što su multipla skleroza i Parkinsonova bolest. Jedan od najpoznatijih pacijenata ondje bio je pokojni venezuelanski predsjednik Hugo Chávez koji je tamo operiran nakon što mu je u lipnju 2011. otkiven rak u području trbušne šupljine.

Tijekom listopada 2007. godine floridski Miami Herald objavio je članak o tome kako kanadski i američki turisti koji se odlaze liječiti na Kubu ondje dobivaju veliku kvalitetu zdravstvene njege.

Glavni članak: Kubanska kultura

Kubanska kultura je uvelike posljedica različitih povijesno-kulturoloških utjecaja, mahom iz Španjolske i Afrike. Nakon revolucije 1959. godine, kubanska je vlada započela nacionalni program opismenjavanja, omogućila besplatno obrazovanje za sve te započela rigorozne sportske, plesne i glazbene programe.

 

Internet na Kubi ima jednu od najnižih pristupnih stopa u cijeloj zapadnoj hemisferi, a sav je sadržan podložan recenziji od strane posebnog vladinog ureda. ETECSA je diljem zemlje otvorila ukupno 118 cybercafea. Kubanska vlada također nudi web enciklopediju po imena EcuRed, a koja funkcionira u "wiki" formatu. Pristup internetu je ograničen, a e-mail sadržaji su podložni kontroli. Isto tako, postoji ograničenje prodaje računalne opreme.

U kulturološkom smislu, Kuba je poznata po:

• Glazbi, koja je ostavila traga na različitim poljima, od klasične i plesne do popularne. Centralna glazbena forma je son, a koja je bila osnova za muzičke stilove poput salse, rumbe, ča-ča-ča, konge i mamba. Na polju klasične glazbe, globalno najpopularniji je kompozitor i pijanist Ernesto Lecuona, dok je kubanska popularna glazba svijetu ponudila umjetnice poput Glorije Estefan i Celije Cruz. Značajan doprinos dala je i jazzu, posebno žanru afrokubanskog jazza.
• Književnosti, koja je počela dobivati autohtoni izraz početkom XIX. vijeka, uz naglašene teme nezavisnosti i slobode. Daleko najznačajnije ime je José Martí, koji je bio i predvodnik modernističkog pokreta u kubanskoj književnosti. Djela Nicolása Guilléna imala su angažirani karakter, dok je neoromantičar Miguel Barnet prikazivao Kubu u melankoličnom tonu. Značajan doprinos poeziji dali su Dulce María Loynaz i José Lezama Lima. Značajan uspjeh u postrevolucionarnom periodu ostvarili su Reinaldo Arenas, Guillermo Cabrera Infante, Daína Chaviano, Pedro Juan Gutiérrez, Zoé Valdés, Guillermo Rosales i Leonardo Padura.
• Sportu, koji je imao značajan odjek i na međunarodnoj razini. Najpopularniji, ujedno i nacionalni sport na Kubi je bejzbol, a kubanska reprezentacija je rekorder po broju naslova svjetskog, olimpijskog i kontinentalnog prvaka u tom sportu. Uz to, Kuba je ponudila brojne uspješne atletičare, među kojima i svjetski rekorder i olimpijski prvak Dayron Robles te boksače, među kojima je i Teófilo Stevenson.

 

Kuba na Wikimedijinoj ostavi

• Cuba - informacije na stranici Wikivoyage
• STATE DEPARTMENT— US State Department views on Cuba
• CUBANET Arhivirano 2007-01-06 na Wayback Machine-u — News articles from Cuba's independent journalists and a digest of Cuban news by international newspapers
• Granma — Communist Cuban Party Newspaper
• Encuentro en la Red — Independent news and cultural site on Cuban matters
• Cubaweb Arhivirano 2005-07-13 na Wayback Machine-u — Official Cuban Government online directory
• No Castro nor his regime Arhivirano 2005-10-29 na Wayback Machine-u — the website of anti-Castro opposition
• Free Cuba Foundation — website helping Cuban dissidents
• CANF — Cuban-American National Foundation, the largest political party of Cubans in exile
• From Socialistworld publication Article by Peter Taaffe Arhivirano 2007-11-12 na Wayback Machine-u
• Details the Cuban dissident situation Arhivirano 2006-01-11 na Wayback Machine-u
• Movimiento Humanista Evolucionario Cubano (Cuban Evolutionary Humanist Movement) Arhivirano 2006-01-14 na Wayback Machine-u
• Cuba AIDS Project HIV and AIDS in Cuba
• Spain and the Spaniard A contemporary opinion of the Cuban uprising
• Cuba-Pictures.com — a Lonely Planet author's travel photos from all across Cuba
• Kuba-Cuba.com — a Link Guide to Cuba.
• Cuba Study Tour — A geography professor shares his experience and impressions
• UN HDI Arhivirano 2006-09-09 na Wayback Machine-u — Human Development Index for Cuba from UN
• Cubacel — Cuban Mobile Communication Company
• Cuba-SMS.com Arhivirano 2013-01-20 na Archive.is-u — SMS to Cuba
• [1] Arhivirano 2005-09-20 na Wayback Machine-u — Cuban Anarchism:The History of A Movement