Meso je životinjsko mišićno tkivo koje se koristi za ishranu ljudi i životinja.
Ljudi su lovili, uzgajali i sakupljali druge životinje radi mesa od prahistorije. Osnivanje naselja u neolitu omogućilo je pripitomljavanje životinja kao što su kokoši, ovce, zečevi, svinje i goveda. To je na kraju dovelo do njihove upotrebe u proizvodnji mesa u industrijskim razmjerima u klaonicama.
Meso se sastoji od mišićnih vlakana sa određenim sadržajem masnoće i veznog tkiva (mada se nekada u meso ubrajaju i ostali nemišićni organi kao pluća, jetra, bubrezi, mozak i dr. ) Meso se uglavnom sastoji od vode, proteina i masti. Jestivo je sirovo, ali se obično jede nakon što je kuhano i začinjeno ili obrađeno na različite načine. Neobrađeno meso će se pokvariti ili istruhnuti u roku od nekoliko sati ili dana kao rezultat infekcije bakterijama i gljivicama i razgradnje od njih.
Meso je važno za prehrambenu industriju, ekonomije i kulture širom svijeta. Ipak, postoje ljudi koji odlučuju da ne jedu meso (vegetarijanci) ili bilo koje proizvode životinjskog porijekla (vegani), iz razloga kao što su preferencije ukusa, etika, zabrinutost za okoliš, zabrinutost za zdravlje ili vjerska pravila ishrane.
Paleontološki dokazi sugerišu da je meso činilo značajan dio ishrane najranijih ljudi.:2 Rani lovci-sakupljači ovisili su o organiziranom lovu na velike životinje poput bizona i jelena.:2
Pripitomljavanje životinja, o čemu imamo dokaze koji datiraju do kraja posljednjeg glacijalnog perioda (oko 10.000 p. n. e.),:2 omogućilo je sistematsku proizvodnju mesa i uzgoj životinja s ciljem poboljšanja proizvodnje mesa.:2 Životinje koje su danas glavni izvori mesa pripitomljene su s razvojem ranih civilizacija:
Druge životinje su uzgajane ili lovljene zbog svog mesa. Vrsta mesa koje se konzumira znatno varira između različitih kultura, mijenja se tokom vremena, ovisno o faktorima kao što su tradicija i dostupnost životinja. Količina i vrsta mesa koje se konzumira takođe varira u zavisnosti od prihoda, kako između zemalja tako i unutar date zemlje.
Prema vrsti koje dolazi u promet razlikujemo govedinu (teletina, junetina), svinjetinu (prasetina), ovčetinu (janjetina), kozetinu (jaretina), piletinu, konjetinu, zečetinu, kao i meso raznih divljači i riba.
Meso koje se stavlja u promet mora biti higijenski ispravno, površina mora biti ravna i ne smije sadržavati izdrobljene kosti, stavlja se u promet kao osnovni djelovi ili manji komadi sa kostima ili bez kostiju. Meso u prometu mora biti deklarisano, a deklaracija treba da sadrži: naziv i sjedište proizvođača, vrstu i kategoriju mesa. Ako se meso uvozi mora pisati mjesto uvoznika, datum proizvodnje i zemlja odakle potiče.
Svo mišićno tkivo je bogato proteinima, sadrži sve esencijalne aminokiseline i u većini slučajeva je dobar izvor cinka, vitamina B12, selena, fosfora, niacina, vitamina B6, holina, riboflavina i željeza.[68] Nekoliko oblika mesa također je bogato vitaminom K.[69] Mišićno tkivo sadrži vrlo malo ugljikohidrata i ne sadrži dijetalna vlakna.[70] Dok se kvaliteta okusa može razlikovati od mesa do mesa, proteini, vitamini i minerali dostupni iz mesa općenito su konzistentni.
Sadržaj masti u mesu može uvelike varirati ovisno o vrsti i rasi životinje, načinu na koji je životinja uzgojena, uključujući i ono čime je hranjena, anatomskom dijelu tijela, te metodama klanja i kuhanja. Divlje životinje poput jelena obično su mršavije od domaćih životinja, što dovodi do toga da oni koji su zabrinuti zbog sadržaja masti biraju divljač. Decenije uzgoja životinja radi mesa su preokrenute potražnjom potrošača za mesom sa manje masti. Masne naslage koje postoje u mišićnim vlaknima u mesu omekšavaju meso kada je kuhano i poboljšavaju okus hemijskim promjenama koje se iniciraju toplotom koje omogućavaju interakciju molekula proteina i masti. Masnoća, kada se kuha sa mesom, također čini da meso deluje sočnije. Nutritivni doprinos masti uglavnom su kalorije za razliku od proteina. Kako se sadržaj masti povećava, doprinos mesa ishrani opada. Osim toga, postoji holesterol povezan sa masnoćom koja okružuje meso. Holesterol je lipid povezan s vrstom zasićenih masti koje se nalaze u mesu. Povećanje konzumacije mesa nakon 1960. godine povezano je sa, iako ne definitivno uzrokom, značajnim neravnotežama masti i holesterola u ljudskoj ishrani.[71]
Tabela u ovom dijelu upoređuje nutritivne vrijednosti nekoliko vrsta mesa. Iako svaka vrsta mesa ima približno isti sadržaj proteina i ugljikohidrata, postoji vrlo širok raspon sadržaja masti.
Izvor | Energija: kJ (kcal) | Protein | Ugljikohidrati | Masnoća |
---|---|---|---|---|
Riba | 460–590 (110–140) | 20–25 g | 0 g | 1–5 g |
Pileća prsta | 670 (160) | 28 g | 0 g | 7 g |
Jagnjetina | 1,000 (250) | 30 g | 0 g | 14 g |
Odrezak (goveđi vrh) | 880 (210) | 36 g | 0 g | 7 g |
Odrezak (goveđi T-kost) | 1,900 (450) | 25 g | 0 g | 35 g |
Pas | 1,100 (270) | 20 g | 0 g | 22 g |
Konj (strip odrezak) | 590 (140) | 25 g | 0 g | 7 g |
Svinjetina | 1,010 (242) | 14 g | 0 g | 30 g |
Domaći zec | 900 (215) | 32 g | 0 g | 9 g |
Commons ima datoteke na temu: Meso |
Wikicitati imaju citate vezane za: Meso |
Wikivoyage ima vodič za putovanje za: Meso |
This article uses material from the Wikipedia Bosanski article Meso, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaj je dostupan pod licencom CC BY-SA 4.0 osim ako nije drugačije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Bosanski (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.