Kikiriki

Stare Inke su uzgajale kikiriki prije 3.500 godina. Izrađivale su i posude u obliku kikirikija i ukrašene kikirikijem. Španjolski osvajači su u 15. stoljeću prenijeli kikiriki u Europu i dalje po svijetu, a zanimljivo je da je ova biljka stigla u Sjevernu Ameriku tek u 18. stoljeću, i to iz Afrike.

Početkom ljeta grmovi kikirikija prekrivaju polja. To je jednogodišnja biljka koja naraste od 30 do 50 cm. Nakon što su cvjetovi oprašeni, stabljike se spuštaju prema tlu, a žuti cvjetovi ulaze u zemlju na dubinu od šest centimetara. Plodovi se razvijaju raste ispod zemlje u mahunama dugim oko šest centimetara u čašicama u kojima bude 1-4 sjemena. Ljuska je hrapava, a unutra je kremasto bijelo ili žuto sjeme pokriveno jestivom, tankom kožicom. Iskapanje kikirikija je krajem mjeseca rujna.

Za ljudsku uporabu koristi se sjeme kikirikija. Kikiriki je bogat izvor bjelančevinama, vlaknima, mineralima, željezom, cinkom i vitaminima E i K. Kikiriki ne sadrži kolesterol. Upotrebljava se kao dodatak kolačima, za proizvodnju putera i ulja od kikirikija i drugo.

 

Kikiriki na Wikimedijinoj ostavi