Corazon Aquino

siječnja">25. siječnja 1933. – Makati, 1. kolovoza 2009.) bila je filipinska političarka, poznata kao 11. predsjednica Filipina, a čiji je dolazak na vlast 1986. predstavljao tzv. EDSA revolucije, odnosno povratak demokracije na Filipine.

Aquino, koja je po vlastitim riječima, bila "obična domaćica", u politiku je ušla zahvaljujući svom suprugu, senatoru Benignu Aquinu Jr., koji se početkom 1980-ih nametnuo kao glavni protivnik autokratskog predsjednika Ferdinanda Marcosa. Muž joj je, nedugo nakon povratka iz trogodišnjeg egzila u SAD, ubijen 21. augusta 1983. godine. Oko njegove udovice se okupila filipinska demokratska opozicija, te se Corazon Aquino kandidirala za predsjednicu kada je krajem 1985. Marcos iznenada raspisao izbore. Nakon što se Marcos nakon njih proglasio pobjednikom, Aquino je to odbila prihvatiti i pokrenula široki val demonstracija širom zemlje koji je doveo do Marcosovog pada, a Corazon Aquino preuzela dužnost predsjednika.

Aquino je na mjestu predsjednice Filipina ostala do 1992. godine. Za vrijeme njenog mandata je uveden novi ustav kojima su smanjene ovlasti predsjednika, te uvedeno novo zakonodavstvo kojima su se štitila ljudska prava. Aquino je također provodila ekonomske reforme u cilju stvaranja tržišne privrede, ali i nastojala pregovoriti okončati dugogodišnje sukobe sa muslimanskim i komunističkim gerilcima. Filipini su u njeno doba, pak, pretrpili niz prirodnih katastrofa, a njena administracija je bila pod stalnom prijetnjom vojnog udara. Godine 1992. ju je naslijedio Fidel V. Marcos.

Poslije isteka mandata se Aquino povukla iz politike, iako je povremeno javno komentirala tekuća politička zbivanja. Umrla je od posljedica raka.

Corazon Aquino na Wikimedijinoj ostavi