Hidronefroza je bolest urogenitalnog sistema koja se karakteriše proširenjem kanalnog sistema bubrega.
Nastaje kao posledica povratnog pritiska na bubreg izazvanog nakupljanja mokraće u mokraćnim kanalima, kada mokraća ne može normalno oticati zbog mehaničkog začepljenja. Ako se hidronefroza ne leči, pravovremeno i adekvatno, u terminalnoj fazi bolesti nastaje teško oštećenje bubrega koje može dovesti do trajnog otkazivanja njegovih funkcija.
Hidronefroza | |
---|---|
Hidronefroze bubrega sa izraženom atrofijom kore bubrega i dilatacijom mokraćovoda. | |
Specijalnost | Urologija, Nefrologija |
Klasifikacija i eksterni resursi | |
ICD-10 | N13.0-N13.3 |
ICD-9 | 591 |
DiseasesDB | 6145 |
MedlinePlus | 000506 000474 |
MeSH | D006869 |
Bubreg je parni organ koji izlučuje mokraću. Kod odraslih osoba, njegova težina iznosi oko 120–200 grama, dužine je oko 11, širine oko 5, a debljine oko 3 cm.
Bubreg je smešten iza trbušne maramice. Njegova gornja trećina leži na prečagi, na granici gornje i srednje trećine trbušne duplje, ukoso u odnosu na XII rebro, dok je hilus ili udubljenje bubrega, kada je osoba u ležećem položaju, u visini II lumbalnog ili slabinskog pršljena. Uzdužna (vertikalna) osovina bubrega položena je koso tako da su gornji polovi bliže od donjih, a desni bubreg u trbušnoj duplji leži nešto niže od levog.
Na poprečom preseku bubreg od vrha do dna, makroskopski se mogu uočiti dve karakteristične zone: spoljašnja zona ili kora (lat. cortex renis) i unutrašnja zona ili srž (lat. medulla renis). Kora je tamnije boje i ima zrnastu strukturu, srž je prugasta i svetlija.
Srž gradi bubrežne ili Malpigijeve piramide, čija baza je okrenuta prema gore, a vrh prema hilusu (udubljenju bubrega). Izdanci kortikalne materije spuštaju se do hilusa u vidu prugastih struktura ili medularnih zranaca (Ferajnove piramide). Bubrežna piramida, sa delom kortikalne materije koji je iznad nje, čini lobus (režanj) ili renulus. U bubregu odrasle osobe nalazi se 10–20 renula. Vrhovi piramida (papile) sadrže tzv. rešetkasto polje sa 10–20 papilarnih otvora, putem kojim se mokraća iz srži izliva u male bubrežne čašice (lat. calyces renales minores). Spajanjem dve-tri male čašice nastaju velike bubrežne čašice (lat. calyces renales majores), a one se otvaraju u bubrežnu karlicu i mokraćovod.
Kora se deli na dve zone, od kojih se radijalna deo (lat. pars radiata) nastavlja na bazu piramide i sadrži ravne kanaliće, koji dolaze iz piramida, a preostali gornji deo kore je konvulta (lat. para convulta), koja sadrži glomerule (Malpighijeva telešca) i zavijene kanaliće. Od suprotnog pola glomerula (urinarni pol) odlaze bubrežni kanalići, koji se dele; na zavijene kanaliće I reda (proksimalne kanaliće), Henleove petlje; zavijene kanaliće II reda (distalne kanaliće) i odvodne kanaliće. Ti kanalići zajedno s glomerulima čine nefron.
Nefron (lat. nephron) je osnovna morfološka i funkcionalna jedinica bubrega. Svaki bubreg se sastoji od preko milion nefrona i svaki od njih može potpuno samostalno da stvara mokraću. Čovek može da živi dok mu je funkcionalna barem 1/3 nefrona.
Bubreg se sastoji od 1–4.000.000 nefrona, koji anatomsko histološki gledano čine:
Mehanizam stvaranja mokraće obuhvata tri fundamentalna procesa: filtraciju, reapsorpciju i sekreciju. Stvaranje primarne mokraće počinje filtracijom velike količine tečnosti (krvi) iz glomerulskih kapilara, kroz krvno-mokraćnu membranu, u Boumanovu kapsulu. Ovaj ultrafiltrat krvi zatim ulazi u sistem tubula, gde se odvija reapsorpcija (vraćanje određenih supstanci iz filtrata u krvotok) i sekrecija-izlučivanje (transport jona i drugih supstanci iz krvotoka u bubrežne tubule). Kao rezultat nastaje konačna mokraća, koja se preko mokraćovoda (ureter) odvodi iz bubrega u mokraćnu bešiku.
Nakon autopsije 59.064 osoba, u SAD, koja je uključivala ispitanike uzrasta od novorođenčadi do starijih osoba hidronefroza je ustanovljena u 3,1% slučajeva. U navedenoj studiji, razlike zasnovane na polu nisu evidentne do starosti od 20 godina. U dobi od 20-60 godina, hidronefroze je češći kod žena, najverovatnij zbog trudnoće i ginekološkog maligniteta. Kod muškaraca, bolesti prostate označeni su kao uzrok porasta prevalence hidronefroze nakon 60 godina starosti. Autopsija u ovoj studije takođe je ukazala da hidronefroze je prisutna u 2-2,5% dece, koja je dominantno neznatno povećana kod dečaka, od kojih je većina u studiju bila mlađa od 1 godine.
Hidronefroza se najčešće javlja na levom bubregu, a u 35-40% slučajeva na desnom bubrega. Obostrana hidronefroza je jako retka, i po pravilu, prisutna u oko 5% slučajeva.
Kod žena, trudnoća i ginekološki oblici raka najčešći su uzroci hidronefroze. U životnoj dobi od 20-60 godina, učestalost hidronefrozom je veća kod žena nego kod muškaraca.
Kod muškaraca, sekundarna opstrukcija makraćnih puteva izazvana hipertrofijom prostate i rakom prostate glavni su uzroci hidronefroze. Shodno tome, kod starijih pacijenata (> 60 godina), učestalost hidronefrozom je veća kod muškaraca nego kod žena.
Kod mladih odraslih osoba, kamen u mokraćnim putevima najčešći je uzrok hidrouretera i hidronefroze.
Kod dece i novorođenčadi, relativna učestalost uzroka antenatalnog hidronefrezo je posledica:
Kao mogući etiološki faktori hidronefroze navode se brojni i unutrašnji i spoljašnji činioci:
Lokalizacija | Uzroci |
---|---|
Ureter |
|
Uretra |
|
Mokraćna bešika |
|
Lokalizacija | Uzroci |
---|---|
Ureter |
|
Uretra |
|
Mokraćna bešika |
|
Kod zdrave osobe mokraća se kreće kroz mokraćne kanale i iz bubrega izlazi pod vrlo niskim pritiskom. Ukoliko je normalan protok mokraće narušen, mokraća se retrogradno od mesta začepljenja nakuplja u malim tubulima bubrega i njegovom centralnom delu, dovodeći do sve većeg proširenjai bubreg i uništenja nažnog bubrežnog parenhima. Kao posledica porasta pritisak mokraće, usled dugotrajne i jake hidronefroze, u terminalnoj fazi bolesti nastaje postepeno smanjenje i gubljenje brojnih bubrežnih funkcije.
Zastoj u protoku i izlučivanju mokraće može dovesti do infekcije, stvaranja ožiljaka u bubregu, kamenaca i sepse i pojave hipertenzije. Mehanizam odgovoran za elevaciju krvnog pritiska varira sa dužinom trajanja i vrstom opstrukcije. Ono što, međutim, ostaje i danje nejasno je, zašto faktori opisani u daljem tekstu rezultuju hipertenzijom u samo manjem broju pacijenata sa opstrukcijom:
Bolest se u načelu razvija kroz sledeće tri faze:
U ovoj fazi, uprkos činjenici da postoji zastoj u protoku mokraće bubrežne čašice i karlica nisu povećane. Bubreg i dalje normalno funkcioniše, ili je funkcija lakše narušena.
U ovoj fazi hidronefroze uočava se rast veličine bubrega za 15-20%, od normalne, i značajno proširenje bubrežnih karlica, koje nastaje kao rezultat, smanjenja debljine bubrežnog parenhima. Ovu fazu prati pad bubrežnih funkcija za 20-40%
U ovoj fazi veličine bubrega je za 1,5-2 puta veća nego obično. Ona je posledica značajnog proširenje bubrežne karlice i pojave brojnih šupljina ispunjenih mokraćom. U ovoj fazi bubreg praktično ne funkcioniše.
Klinička slika i njeni znaci i simptomi zavise o uzroku začepljenja, njegovoj lokalizaciji i dužini trajanja.
Kada je začepljenje nastalo iznenada (akutna hidronefroza), ona obično dovodi do pojave intermitentnih bubrežnih kolika u slabini (području između rebara i kuka) na zahvaćenoj strani.
Kada bolest napreduje sporo (hronična hidronefroza ), simptomi mogu izostati ili se manifestuju u vidu tupih napada bolne nelagodnosti u slabini zahvaćene strane. Hidronefroza može biti i povremena i razdiruće bolna zbog povremenog prepunjavanja bubrežne karlice ili trenutnog začepljenja mokraćovoda uzrokovanog spuštanjem bubrega prema dole.
Glavni simptomi bubrežne hidronefroze su
Dugogodišnja hidronefroza može biti povezana sa opstruktivnom nefropatijom i bubrežnom insuficijencijom. Pacijenti sa potpunom ili teškom delimičnom obostranom opstrukcijom takođe mogu razviti akutne ili hroničnu bubrežnu insuficijenciju. U drugim uslovima, pacijent je često bez simptoma i rezultati analize mokraće mogu biti relativno normalan ili otkrivaju prtisustvo samo nekoliko belih ili crvenih krvnih zrnaca. Zato, u dijagnostici hidronefroze obavezno treba razmotriti opstrukciju mokraćnog sistema sa nedokazanom ili neobjašnjivom bubrežnom insuficijencijom.
Istorija bolesti može biti korisno u nekim slučajevima, jer možda otkriva simptome uvećanjaprostate ili prethodnog maligniteta ili kamena u bubregu. Hidronefroza kao i kamen u bubregu često se prvo manifestuje epizodama akutnih bubrežnih kolika ili grčeva. Bolest obično počinje; karakterističnim slabinskim bolom tipične lokalizacije (vidi sliku), koji mogu da prate simptomi mučnine, povraćanja i blago povišene telesne temperature. Kako je klinička slika često atipična (i dugi niz godina asimptomatska), dijagoze treba da bude podržana mnogim kliničkim ispitivanjima, laboratorijskim i drugim testovima i odgovarajućim imidžing (radiološkim) metodama, koja će omogućiti brzo postavvljanje dijagnoze i donošenje odluke o konzervativnom pristupu lečenju ili razmatranju primene drugih minimalno invazivnih ili invazivnih metoda lečenja .
Ispitivanje uvek treba započeti anamnezom, i u njoj utvrditi prisustvo karakterističnih simptoma za ovu bolest (bubrežne kolike, promene u mokrenju osobine mokraće, promene u izgledu bolesnika).
U fizikalnom pregledu posebna pažnja se obraća:
Ispitivanja mokraće
Granične vrednosti parametara u mokraći i serumu
|
Minimalan program ispitivanja mokraće obuhvata:
Ispitivanje koncentracione sposobnosti bubrega Vrednosti kalcijuma i mokraćne kiseline u serumu iznad gornjih granica referentnih vrednosti postavljaju sumnju na hiperparatireoidizam i hiperurikemiju i zahtevaju dalja metabolička ispitivanja
Koncentracija azotnih supstanci u krvi i elektrolita u plazmi i mokraći
Vrednosti kalcijuma i mokraćne kiseline u serumu iznad gornjih granica referentnih vrednosti postavljaju sumnju na hiperparatireoidizam i hiperurikemiju i zahtevaju dalja metabolička ispitivanja.
Klirens testovi
Bubrežni klirens predstavlja količinu krvi koja se očisti od neke supstance, tj predstavlja broj mililitara plazme koji se očisti od neke supstance u jedinici vremena pri prolasku kroz bubrege. Jako je dobar pokazatelj za izračunavanje veličine glomerularne filtracije, bubrežnog protoka krvi, sekrecijske funkcije bubrega, itd .
Kada napred navedene laboratorijske analize krvi i mokraće ukažu na mogući poremećaj u morfološkom prikazu bubrega, treba posumljati na akutnu ili hroničnu bolest bubrega koja se definiše na osnovu prisustva ili odsustva oštećenja bubrega i nivoa bubrežne funkcije, nezavisno od tipa bolesti bubrega
Smanjena funkcija bubrega se definiše kao nivo kreatinina u serumu ≥ 140 μmol/L ili jačina glomerulske filtracija (JGF) ≤ 70 mL/min. Progresivno i nepovratno smanjenje jačine glomerulske filtracije (JGF) odlika je hronične slabosti bubrega, koja može nastati i u hroničnoj oprstukciji bubrežnih kanala kamencima. Kada se JGF smanji ispod 30 mL/min, a koncentracija kreatinina u serumu poraste iznad 220 μmol/L, hronična bubrežna slabost ubrzano napreduje i dovodi do nepovratnih promena bubrežnog parenhima .
Formule za izračunavanje jačina glomerulske filtracije (JGF) i telesne površine
Kategorija pacijenata | Parametri |
---|---|
Muškarci |
|
Žene |
|
Za pacijente <20 godina, treba koristiti ovu formulu |
|
Analiza sastava kamena
Analiza kamena se radi posle njegove spontane eliminacije ili posle primenjene terapije (dezintegracije ili operacije). Prema preporukama Komiteta za zdravstvenu zaštitu (EAU), referentne metode za ispitivanje sastava kamena su infracrvena spektroskopija ili difrakcija x-zracima. Ovaj program ispitivanja se sprovodi kod svih kategorija bolesnika sa kalkulozom mokraćnog sistema, a na osnovu analize parametara indikuju se dalja ispitivanja.
Radiološka ispitivanja bubrega i mokraćnog sistema naziva se urografija. Ova ispitivanja mogu biti bez ubrizgavanja kontrastnog sredstava (nativni snimak) ili uz ubrizgavanje kontrastnog sredstava na različite načine (intravenska urografija, pijelografija, retrogradna urografija, infuziona urografija). Radiološka ispitivanja uz primenu kontrastnih sredstava ne treba raditi kod bolesnika: sa alergijom na kontrastna sredstva, serumskim kreatininom >200 µmol/l, mijelomatoze i lečenja metforminom.
Rutinske radiološka ispitivanja podrazumevaju:
Nativni rendgenski pregled bubrega, mokraćovoda i mokraćne bešike treba uvek započeti nativnom rendgenografijom mokraćnog sistema. To je najčešće primenjivana i najjednostavnija metod pregleda. Kod većine bolesnika sa kamenom u bubregu, ona je i dovoljna metoda pregleda, a ujedno je i obavezni i sastavni deo urografije.
Osim uvida u prisustvo, veličinu, oblik, konture, često i položaja bubrega, metoda pruža podatke o evetualnim patološkim senkama, kao što su bubrežni kamenovi i druge promene u projekciji mokraćnog sistema, koje bi primenom jodnog kontrastnog sredstva mogle ostati neuočene.
Ultrazvučni pregled bubrega je neinvazivna metoda pregleda koji se zasniva na zvučnim talasima visoke frekvence koji prolaze kroz tkivo bubrega i mokraćne puteve različitim brzinama, a potom vraćaju ka sondi i vizuelizuju na ekranu monitora.
Iako se kamenje male veličine i kamenje u uretri može prevideti, što ne isključuje primenu nativne rendgenografija, ultrazvuk bubrega se smatra najboljim oblik snimanja za osobe kod kojih se izbegava radijaciono zračenje, na primer trudnice i deca.
Ekskretorna urografija ili intravenska pijelografija (IVP) pokazuje anatomsko i funkcionalno stanje oba bubrega. Lučenje kontrasta na strani kamena može biti normalno, usporeno ili potpuno odsutno. Odsutno lučenje kontrasta kod kalkulozne opstrukcije ne znači neminovno gubitak funkcije bubrega.
Skeniranje kompjuterskom tomografijom omogućava snimanje bubrežnih struktura u trodimenzionalnoj projekciji, pa se preporučuje kod sumnja na kamen u bubregu ili kod osoba kod kojih se ne mogu primeniti jodna kontrastna sredstva.
Radiološka ispitivanja bubrega omogućavaju otkrivanje patoanatomskih promena, prisustvo kamena njihovog oblika veličine, tumefakcija, itd.
U diferencijalnoj dijagnostici, hidronefrozu i opstrukciju kamenom u mokraćnom sistemu treba razlikovati od sledećih srodnih ili po kliničkoj slici sličnih poremećaja:
Organski sistem | Bolesti |
---|---|
Mokraćni sistem | • Akutni glomerulonefritis • Papilarna nekroza • Pionefroza • Opstrukcija mokraćnog sistema • Infekcije mokraćnog sistema kod žena • Infekcije mokraćnog sistema kod muškaraca |
Želudačnocrevni sistem | • Virusni gastroenteritis • Upala slepog creva • Bilijarne kolike • Holecistitis • Kamen u žučnim putevaima • Divertikulitis • Duodenitis • Gastritis i peptična ulkusna bolest • Strana tela u gastrointestinalnom sistemu • Ileus • Inflamatorne bolesti creva • Opstrukcije debelog creva • Apsces jetre • Pankreatitis • Zapaljenjski procesi u karlici • Strana tela u rektumu • Opstrukcija tankog creva • Apsces slezine |
Ostali sistemi | • Abdominalni apsces • Epididimitis • Infekcije karlice • Aneurizma trbušne aorte • Arteriovenske malformacije bubrega • Tromboza vena bubrega • Torzija (uvrtanje) testisa |
Nakon svestranog sagledavanja prirode i uzroka hidronefrozom, lekari će se za terapiju odlučiti između sledećih metoda lečenja:
U veoma retkim slučajevima, prenatalna hidronefroze je toliko ozbiljna da dovodi dalji opstanak fetus u opasnost. Obično se radi o opstrukciji uretre, praćene oligohidramnionom, zbog blokiranje odvođenje mokraće iz bešike i oba bubrega.
Ako se posle porođaja da novorošenče ima blagu do umerenu hidronefrozu, lečenje se može započeti primenom malih doza antibiotika u cilju sprečavanja infekcije. Ponavljanjem ultrazvulnih pregleda povremeno se proverava stanje i utvrđuje eventualno poboljšanje ili pogoršanje hidronefroze. Ako funkcija bubrega nije ozbiljno narušena i oni dobro rastu, izostaje potreba za neki od invazivnih oblika lečenja.
Samo u težim slučajevima neophodan je operativni tretman, koji ima za cilj da smanji otok i pritisak u bubregu spreći vraćanje i slobodan protok mokraće.
Najčešći hirurška procedura je pijeloplastika. Pijeloplastikom se uklanja sužen ili opstruiran deo uretera. Stopa uspeh ove metode je 95 procenata.
Šablon:Portalbar
This article uses material from the Wikipedia Srpskohrvatski / Српскохрватски article Hidronefroza, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaj je dostupan pod CC BY-SA 4.0 osim ako je drugačije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Srpskohrvatski / Српскохрватски (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.