So

Apsolutno je neophodna za opstanak životinjskog svijeta, ali može biti štetna za životinje i biljke u prekomjernoj količini. So je jedan od najstarijih i najsveprisutnijih začina i soljenje je važan način konzervisanja hrane. Okus soli (slanost) jedan je od osnovnih ljudskih okusa.

So se za ljudsku prehranu proizvodi u različitim oblicima: nerafinirana so (kao što su morske soli), rafinirana so (kuhinjska so), i jodirana so. Ona je čvrsti kristal, bijele, blijedo roze ili svijetlo sive boje, obično dobiven iz morske vode ili stijena depozita. Jestiva kamena so može biti malo sivkasta u boji zbog sadržaja minerala.

Hlorid i natrij ioni, dvije glavne komponente soli, potrebne su svim poznatim živih bića u malim količinama. So je uključena u regulisanju sadržaja vode (ravnoteže tečnosti) organizma. Sam ion natrija se koristi za električne signalizacije u nervnom sistemu. Zbog svoje važnosti za opstanak, so često se smatrala vrijedna roba tokom ljudske historije. Međutim, kako je konzumacija soli porasla tokom savremenog doba, naučnici su postali svjesni zdravstvenih rizika povezanih s visokim unosom soli, uključujući i visokog krvnog pritiska u osjetljivih pojedinaca. Zbog toga, neke zdravstvene vlasti preporučili su ograničenja jestivog natrija, iako drugi navode da je rizik minimalan za tipične zapadne ishrane. Odjel za zdravstvo i socijalne usluge Sjedinjenih Američkih Država preporučuje da pojedinci ne konzumiraju više od 1500 do 2300 mg natrija (3750–5750 mg soli) po danu, u zavisnosti od starosti.

• Jestiva historija: So, RTS Obrazovno-naučni program - Zvanični kanal

• http://www.iccidd.org/index.php Arhivirano 3. 11. 2011. na Wayback Machine
• https://web.archive.org/web/20121022153818/http://www.saltinstitute.org/

  Nedovršeni članak So koji govori o kulinarstvu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.