Sakaćenje ženskih genitalija, žensko obrezivanje ili obrezivanje žena (engleski Female genital cutting, FGC ili Female genital mutilation, FGM), je naziv za sve procedure koje uključuju delimično ili potpuno uklanjanje eksternih ženskih genitalija ili bilo kakve ozlede ženskih polnih organa bilo iz kulturnih, religijskih ili drugih ne-terapeutskih razloga.
Žensko obrezivanje je pre svega veoma raširena u Africi kod mnogih plemena. U Egiptu, Etijopiji, Sudanu i Džibutiju gotovo 100% žena ima ovakvu sudbinu. U ostalim državama su obrezane samo pripadnice pojedinih plemena, npr. u Nigeriji, Maliju, Senegalu, Burkini Faso ili u Keniji. FGM se pojavljuje i na arapskom poluostrvu (Ujedinjeni arapski Emirati, Južni Jemen), Iračkom Kurdistanu.
Prema procenama na svetu živi između 100 i 157 miliona žena i devojčica koje su podvrgnute obrezivanju. Svake godine taj broj se poveća za oko dva miliona. Što znači da se u toku jednog dana obrezuje oko 6000 devojčica. Obrezivanje devojčica se ne može uporediti sa obrezivanjem dečaka, obzirom da se kod obrezivanja devojčica odstranjuje jedan dio seksualnog organa, što kasnije u nemalom broju slučajeva ima dugoročne posledice na zdravlje. Stoga, oni koji nisu pripadnici plemena koja vrše obrezivanje, ovaj običaj ne nazivaju obrezivanjem, već osakaćivanjem genitalija. Postoje različite forme obrezivanja:
Za celokupan poduhvat koriste se najrazličitiji instrumenti kao što su, žileti, noževi, makaze, komadi stakla. Sve se, uglavnom, vrši bez anestezije i dezinfekcijskih sredstava, ponekad se upotrebljavaju prirodni melemi. Osakaćivanje vrše babice ili starije žene, a ređe sveštenici muškog pola ili berberi. Starost devojčica nad kojima se provodi ovaj poduhvat, u pravilu, je između 4 i 8 godina.
FGM je stari običaj, koji datira još iz vremena pre pojave monoteističkih religija. Proširen je kod muslimana, jednako kao kod hrišćana, animista (pripadnici vere u prirodu i postojanje dobrih i zlih duhova), te jevrejske zajednice Beta Israel. Razlozi koji se navode za provođenje osakaćivanja genitalija su uglavnom različiti:
Stvarni motiv za osakaćivanje genitalija ipak treba potražiti u partijarhalnim društvenim strukturama. Osakaćivanje služi kao sredstvo kontrole ženske seksualnosti i zaštita od gubitka nevinosti. Zdravstvene posledice su veoma teške:
U mnogim zemljama donešeni su zakoni protiv osakaćivanja genitalija. U Egiptu je ministar zdravlja preporučio da delomično odstranjivanje klitorisa vrše lekari umesto da se vrši ekstremnim poduhvatima. U Sudanu i u Keniji takođe postoji zakonska zabrana. FGM ipak predstavlja integralni deo tamošnjeg društva. Donešeni zakoni su najpre prouzrokovali porast osakaćivanja genitalija u ilegali. Neretko se dešavalo da devojčica iskrvari nakon urađenog zahvata, jer se počinioci zbog zabrane nisu smeli obratiti lekaru. Ukoliko su zakoni o zabrani osakaćivanja genitalija donešeni od strane kolonijalnih vlasti u dotičnoj zemlji, onda bi se formirali jaki protestni pokreti.
Osakaćivanje genitalija ženama ne može se ni u kom slučaju pripisati samo primitivnim plemenima i povezati sa pojmom "u izumiranju". Upravo suprotno, čak i srednji stalež u gradovima praktikuje obrezivenje žena, što se u Africi sve više širi. Tendencija je da se sve češće provode drastične procedure umesto blagih; operacije (koje su se pre provodile u godinama kada devojčica dolazi u dob odrasle žene) provode se na sve mlađim devojčicama, čak i na ženskoj dojenčadi, pošto dojenčad ne pružaju jak otpor pri ovakvom poduhvatu.
Osakaćivanje genitalija je tek odnedavno tema međunarodnih organizacija za zaštitu ljudskih prava i zdravlja. Sada se FGM praktikuje čak i u zapadnjačkim zemljama od strane doseljenika i izbeglica. U Francuskoj čak nisu donešene ni konsekventne mere koje bi se poduzele u ovakvim slučajevima. FGM se često bagatelizuje. Polazi se od liberalističke pozicije, da se u druge kulture i tradicije zbog tolerancije ne bi trebalo mešati. Za one koji ne pripadaju toj kulturi i tradiciji teško je razumljivo da baš žene, nad kojima je provedena jednako štetna procedura istu tu proceduru provode nad svojim kćerkama kako bi im povećale životne šanse i šanse za udaju.
Danas u mnogim zemljama sveta postoje mali lokalni projekti i inicijative žena, koje na svim nivoima pokušavaju delovati protiv osakaćivanja genitalija žena i posledica toga: prosvećivanjem, medicinskom zaštitom, kućama za zaštitu devojčica, vaspitanjem i kvalifikovanjem, kao i otvaranjem alternativnih radnih mesta za babice, ove inicijative žene pokušavaju dati svoj doprinos u suzbijanju osakaćivanja genitalija. Osim toga podržavaju se stara slavlja i drugi stari običaji kako bi se odgovorilo na strah od gubitka kulturnog identiteta.
This article uses material from the Wikipedia Srpskohrvatski / Српскохрватски article Žensko genitalno sakaćenje, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaj je dostupan pod CC BY-SA 4.0 osim ako je drugačije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Srpskohrvatski / Српскохрватски (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.