Veliki Hadronski Sudarač

LHC leži u tunelu kružnog oblika, obima 27 km, 175 metara pod zemljom ispod francusko-švicarske granice, nedaleko od Ženeve, Švicarska. LHC je sagrađen od strane Evropske organizacije za atomska istraživanja (engleski: the European Organization for Nuclear Research (CERN)), sa namjerom različitih testiranja u oblasti fizike visokih energija, uključujući i postajanje hipotetskog higgsovog bozona i velike porodice novih čestica predviđenih teorijom supesimetrije. Utemeljen je i izgrađen u saradnji više od 10 000 naučnika iz preko 100 zemalja kao i stotina univerziteta i laboratorija.

Udarač ima četiri tačke ukrštanja na kojima se sudaraju ubrzane čestice. Devet detektora, od kojih je svaki dizajniran da detektuje različite pojave, postavljeno je oko tačaka prelaza. LHC prvenstveno sudara zrake protona, ali također može ubrzati zrake teških iona, kao što su sudari olovo-olovo i sudari proton -olovo.

Cilj LHC-a je omogućiti fizičarima da testiraju predviđanja različitih teorija fizike čestica, uključujući mjerenje svojstava Higgsovog bozona, traženje velike porodice novih čestica predviđenih supersimetričnim teorijama, i proučavanje drugih neriješenih pitanja iz fizike čestica.

Podaci koje je proizveo LHC, kao i simulacija vezana za LHC, procijenjeni su na 200 petabajta godišnje.

LHC Computing Grid je konstruisan kao dio LHC dizajna, kako bi obradio ogromne količine podataka koje se očekuju za njegove kolizije. To je međunarodni kolaborativni projekat koji se sastoji od računarske mrežne infrastrukture koja u početku povezuje 140 računarskih centara u 35 zemalja. Dizajnirao ga je CERN za rukovanje značajnom količinom podataka proizvedenih LHC eksperimentima, uključujući privatne kablovske veze sa optičkim vlaknima i postojeće brze dijelove javnog Interneta kako bi se omogućio prijenos podataka od CERN-a do akademskih institucija širom svijeta. LHC Computing Grid se sastoji od globalnih federacija širom Evrope, Azije i Pacifika i Amerike

• Bose–Einsteinova statistika