Hrvati su jedan od tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini.
Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. |
Tačnost podataka u ovom članku je osporena. |
Prema popisu stanovništva iz 2013. godine sa brojem od 544.780 stanovnika čine 15,4% od ukupnog broja stanovnika. Historijski dijelovi BiH sa velikim brojem hrvatskog stanovništva su Srednja Bosna, Bosanska Posavina, Zapadna Hercegovina, Tropolje, Tuzla kao i većim bosanskohercegovačkim centrima Sarajevu i Banjoj Luci. Poslije rata u BiH većina bosanskohercegovačkog hrvatskog stanovništva se nalazi u Sarajevu, zapadnoj Hercegovini,Bosanskoj Posavini i srednjoj Bosni.
Hrvati u Bosni i Hercegovini | |
---|---|
Ukupna populacija | |
1991: 760.852 - 17,38% 2013: 544.780 - 15,40% | |
Jezik | |
hrvatski | |
Vjera | |
katoličanstvo | |
Vezane etničke grupe | |
Bošnjaci, Srbi |
Hrvati u Bosni i Hercegovini potiču od Slavena koji su doselili u Bosnu i Hercegovinu u slavenskim seobama u 7. vijeku. Ključnu ulogu u etničkoj kristalizaciji bosanskih Hrvata imala je vezanost za Katoličku crkvu i jezik koji je upotrebljavan u liturgiji i vjerskoj službi.
U sredini 16. vijeka, Osmanlije su započeli svoju invaziju na Bosnu. Godine 1451. zauzeli su provinciju Vrhbosnu i osvojili cijelu srednju Bosnu 1463. godine. Hercegovina će kasnije biti osvojena 1481. godine, dok je sjeveroistočna Bosna i dalje bila pod vlašću Hrvatske i Mađarske do 1527. godine, kada je konačno pala u ruke Osmanlijama. Od 15. do 19. vijeka odvija se islamizacija stanovništva na teritorije Bosne i Hercegovine.
Nakon dolaska Osmanlija u Bosnu i Hercegovinu, bilo je oko 35 franjevačkih samostana u Bosni i četiri u Hercegovini. Neki od ovih manastira bili bi uništeni, a neki bi se pretvorili u džamije. U deset godina od 1680. i jedini je preživio 10 franjevačkih samostana u Bosni. Katolička crkva Bosne podijelila je svoju upravu između dvije biskupije, jedna bi bila hrvatska biskupija Bosna, čiji dio Osmanlije ne bi osvojili, a drugi biskupija Bosna Srebrena .
Ambicija hrvatskih političara bila je ugraditi bosanskohercegovački kondominij u Kraljevinu Hrvatsku. Guverner Bosne i Hercegovine Benjámin Kállay svoju je podršku utemeljio na vjerskim institucijama kako bi lako upravljale. Ubrzo je austrijski car dobio podršku u ime pravoslavnih mitropolita i katoličkih klerika za izbor muslimanske hijerarhije. Prvi katolički nadbiskup bio je Josip Stadler. Oba apostolska vikarijata, bosanski i hercegovački ukinute su i na njenom mjestu osnovane su tri biskupije: Vrhbosanska biskupija sa sjedištem u Sarajevu, Banjalučka biskupija sa sjedištem u Banjoj Luci i Mostarsko-duvanjska biskupija sa sjedištem u Mostaru.
U vrijeme gore opisanih događaja, Bosna i Hercegovina se suočila s nizom velikih procesa modernizacije. Između 180.000 i 200.000 ljudi živjelo je u Bosni i Hercegovini, uglavnom su to bili Hrvati, Srbi, Muslimani, a u manjem postotku Slovenci, Česi, Madžari i drugi. Najznačajnija činjenica u ovom razdoblju bilo bi profiliranje autohtone hrvatske zajednice unutar Bosne i Hercegovine i njezin ulazak u evropski politički život moderne nacije. Krajem 19. vijeka bosanski su Hrvati osnovali nekoliko novina, muzičkih događaja i kulturnih društava, a početkom 20. vijeka nova elita Bosniocroata (inteligencija) igrala je veću ulogu u političkom životu samih Hrvata. Društvo za podršku srednjoškolskim i sveučilišnim studentima u Bosni i Hercegovini bilo je osnovano 1902. Godine, a 1907. Pripojilo se Hrvatskom društvu za obrazovanje djece i mladih za odgoj i obrazovanje, također osnovanom 1902. hrvatsko kulturno društvo Progreso ( "Napredak" ). Studenti koje je Napredak podržao nisu bili isključivo Hrvati iz BiH, već su pod njihovom potporom bili i Hrvati iz drugih regija.
Benjámin Kállay je pokušao ujediniti sve Bosance muslimanske i kršćanske vjere u jedan narod, ali sve bi mu propalo kad bi započeli osnivanje vlastitih političkih stranaka i pokreta. Nakon pridruživanja Bosne i Hercegovine Austro-Ugarskom Carstvu 1908. godine, Hrvatski narodni savez (HNZ) postao bi politička stranka, a njegova ideologija bila bi vrlo slična ideologiji pokreta srpsko-hrvatske koalicije . Godine 1909. Stadler se usprotivio toj ideologiji i osnovao vlastitu političku stranku, Hrvatski katolički pokret (HKU) , oblik protivljenja sekularnom HNZ-u. HKU je isticao isključivo klerikalne i vjerske ideale. Međutim, bosanski Hrvati uglavnom su podržavali nacionalističku i svjetovnu politiku HNZ-a. HNZ i muslimanska organizacija formirao koaliciju koja je vladala u zemlji između 1911. i raspuštanje bosanskom parlamentu u 1914.
Za vrijeme druge Jugoslavije, po popisima 1953-1991. Hrvati su od 23% stanovništva pali na 17,3% iako se njihov sveukupan broj povećao. Prema popisu stanovništva iz 1953. godine, Hrvati su činili većinu u većini kotareva koji su nalazili na teritorijama koji su 1939. godine ušli u Banovinu Hrvatsku. Tada je njihov broj iznosio 654.229, odnosno 23% ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine. Prema popisu stanovništva iz 1961. godine, Hrvati su činili 21,7% ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine, a njihov broj je iznosio 711.660. Kotari su podijeljeni na manje općine. Prema popisu stanovništva iz 1971. godine, Hrvati su činili 20,6% ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine, a njihov broj je iznosio 772.491. Prema popisu stanovništva iz 1981. godine, Hrvati su činili 18,6% ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine, a njihov broj je iznosio 767.247. U odnosu na popis stanovništva iz 1971, procenat Hrvata se prvi put smanjio ispod 20%, a nakon 1981. godine se i dalje nastavio smanjivati.
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, Hrvati su činili 17,3% ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine, a njihov broj je iznosio 755.895. Prema zadnjem popisu iz 2013. godine čine 15,4% od ukupnog stanovništva, a to je 544.780 stanovnika.
Općine u BIH s većom hrvatskom populacijom: Mostar, Široki Brijeg, Ljubuški, Livno, Čitluk, Tomislavgrad, Čapljina, Orašje, Posušje, Žepče, Grude, Vitez, Kiseljak, Novi Travnik, Prozor-Rama, Jajce, Odžak, Stolac, Busovača, Neum, Domaljevac-Šamac, Usora, Kreševo, Kupres, Dobretići i Ravno.
Općine u kojima Hrvati čine trećinu stanovništva su: Travnik, Uskoplje, Vareš, Fojnica i Glamoč. Općine u kojima Hrvati čine oko 15 % stanovništva su: Tuzla, Brčko, Bugojno, Kakanj, Drvar i Grahovo.
Po popisu 2013.u BiH ima 544.780 Hrvata, koji čine 15,4% stanovništva
Godina | Hrvati | % | Stanovništvo u BIH |
---|---|---|---|
1921. | 444,308 | 23.50% | 1,890,440 |
1931. | 547,949 | 23.58% | 2,323,555 |
1948. | 614,123 | 23.93% | 2,565,277 |
1953. | 654,229 | 22.97% | 2,847,790 |
1961. | 711,666 | 21.71% | 3,277,948 |
1971. | 772,491 | 20.62% | 3,746,111 |
1981. | 758,140 | 18.39% | 4,124.008 |
1991. | 760,852 | 17.38% | 4,377,053 |
2013. | 544,780 | 15.43% | 3,531,159 |
Hrvatska književnost u Bosni i Hercegovini je definicija dana skupu novela, kratkih priča, pjesama i ostalih raznih književnih djela koja su ispisana na hrvatskome jeziku i pripadaju u cijelosti hrvatskoj kulturi u Bosni i Hercegovini, bosanskohercegovačkim Hrvatima i hrvatskome jeziku. Najpoznatiji književnici iz Bosne i Hercegovine, koji su pisali na hrvatskom jeziku su: Ivo Andrić, Miljenko Jergović, Ivan Lovrenović, Toma Babić, Matija Divković, Lucijan Kordić, Veselko Koroman, Mirko Kovač, Ivo Kozarčanin, Jakša Kušan, Tomislav Ladan, Filip Lastrić, Vitomir Lukić, Grgo Martić, Matija Mažuranić, Zvonimir Remeta, Novak Simić, Antun Branko Šimić, Lovro Šitović, Nikola Šop, Anđelko Vuletić.
Tradicionalna narodna muzika Hrvata u Bosni i Hercegovini je uglavnom povezana sa sljedećim: gangom, klapskim pjevanjem, guslama, tamburicom i šargijom. Navedeni muzički oblici pjevanja i instrumenti su jedan od stožernih čimbenika hrvatske kulture i nacionalnog bića. Ganga, klapsko pjevanje i gusle su rasprostranjene u zapadnoj Hercegovini, ali se također u određenoj varijanti može naći i u zaleđu sjeverne Dalmacije, istočne Hercegovine i Bosne. Tambura je najrasprostranjenija u Bosanskoj Posavini i Srednjoj Bosni. Šargija je rasprostranjena u sjevernoj Bosni, prije svega u Bosanskoj Posavini te u žepačkom, šeherskom i komušanskom kraju pa sve do Olova i Vareša. Najznačajniji predstavnici zabavne glazbe kod Hrvata u Bosni i Hercegovini su: Đorđe Novković, Željko Bebek i Jura Stublić a među novim zvijezdama ističu se: Mate Bulić, Ivan Mikulić, Nikša Bratoš, Mija Martina Barbarić, Ivana Marić, grupa Feminem i drugi.
Ognjišta najranije pismenosti bili su katolički samostani, među kojima su se posebno isticali Kreševo, Fojnica, Kraljeva Sutjeska i Tolisa, a kasnije i samostani u Hercegovini (Humac i Široki Brijeg). Za hrvatsko osnovno školstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme Turaka, najviše zasluge pripadaju Ivanu Franji Jukiću i Grgi Martiću, koji su škole osnivali, pomagali i u njima predavali.
U seoskoj tradiciji mnogi stari sportovi su već pomalo i zaboravljeni, ali danas ponovno ožive na pojedinim društvenim događanjima u područjima koja naseljavaju bosanskohercegovački Hrvati. Najpoznatiji hrvatski nogometaši iz BiH su: Ivica Osim, Josip Katalinski, Mario Stanić, Miroslav Blažević, Miroslav Brozović, Davor Jozić, Franjo Vladić, Blaž Slišković, Vedran Ćorluka, Mladen Petrić, Nikica Jelavić, Danijel Pranjić, Ivan Rakitić i Dejan Lovren.
Hrvatske narodne nošnje u Bosni i Hercegovini predstavljaju dio kulturne baštine hrvatskog naroda u toj zemlji, s neobično širokim rasponom različitih nošnji. Narodne nošnje i folklor su neodvojivo povezani s načinom života te reflektiraju društvene i kulturne posebnosti pojedinih zemljopisnih područja i podneblja gdje žive Hrvati.
Izraz su likovnog shvaćanja i odražavaju razne povijesne utjecaje. Hrvatske narodne nošnje vrlo su raznolike i bogato izrađene. Do polovice XIX. stoljeća nosilo ih je uglavnom stanovništvo u seoskim sredinama. Po načinu odijevanja prepoznavalo se odakle osoba dolazi. Hrvatske narodne nošnje u Bosni i Hercegovini mogu se podijeliti na dinarske (koje uključuju i hercegovačke), srednjobosanske i posavske.
This article uses material from the Wikipedia Bosanski article Hrvati u Bosni i Hercegovini, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaj je dostupan pod licencom CC BY-SA 4.0 osim ako nije drugačije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Bosanski (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.