Mario Stanić

aprila 1972) hrvatski je bivši nogometaš.

Svoju je nogometnu karijeru započeo u Željezničaru u Sarajevu. Debitovao je sa 17 godina u dvoboju sa Hajdukom na Poljudu. Karijeru je počeo kao odbrambeni igrač. Kada je trener postao Milan Ribar, prekomandovan je u napad. U aprilu 1992. godine sa Grbavice seli na Maksimir, gdje ga je trenirao Miroslav Blažević. Godine 1995. otišao je u portugalsku Benficu, pa zatim u belgijski Club Brugge, u kojem je postao najbolji strijelac belgijske Jupiler lige sa 20 golova. U Italiju odlazi 1997. godine, gdje igra u Parmi u kojoj se zadržao četiri sezone, do 2000. godine. Sa Parmom je osvojio Kup UEFA. 2000. godine odlazi u Chelsea iz Londona, nakon što je dobio poziv Viallija. Prva utakmica u dresu londonskog kluba zapamćena je po njegovom voleju koji je završio u mreži. Dolaskom Abramoviča napustio je klub. Zbog teške ozljede koljena u sezoni 2003/04 morao je prisilno završiti nogometnu karijeru.

Od 1995. igra u reprezentaciji Hrvatske. Zabilježio je 49 nastupa i 7 golova, a jedan od njih je i prvi gol Hrvatske na svjetskim prvenstvima, kojeg je zabio Jamajci u Francuskoj 1998. godine.

Nastupao je još na Evropskom prvenstvu 96, te na Svjetskom prvenstvu 2002.

Kao član reprezentacije 1998. dobitnik je Državne nagrade za sport "Franjo Bučar".