Šamac (prije Bosanski Šamac) je naseljeno mjesto i središte istoimene općine u Posavini, na sjevernom dijelu Bosne i Hercegovine, lociran na desnoj strani rijeke Save.
Osim Save, kroz grad prolazi i rijeka Bosna, gdje joj je i ušće.
Šamac | |
---|---|
Općina i naseljeno mjesto | |
Opština Šamac | |
Šamac | |
Općina Šamac u Bosni i Hercegovini | |
Lokacija u Bosni i Hercegovini | |
Koordinate: 45°03′37.9″N 18°28′10.5″E / 45.060528°N 18.469583°E 18°28′10.5″E / 45.060528°N 18.469583°E | |
Država | Bosna i Hercegovina |
Entitet | Republika Srpska |
Vlada | |
• Načelnik | Đorđe Milićević (Savez za promjene) |
Površina | |
• Općina | 172,24 km2 |
• Naseljeno mjesto | 5,73 km2 |
Stanovništvo (2013) | |
• Općina | 17.273 |
• Općina (gustoća) | 100,28 /km2 |
• Naseljeno mjesto | 5.133 |
• Naseljeno mjesto (gustoća) | 895,81 /km2 |
Vremenska zona | CET (UTC+1) |
• Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
Poštanski broj | 76 230 |
Pozivni broj | (+387) 54 |
Matični broj | 229083 |
Matični broj općine | 20656 |
Veb-sajt | www |
Dio teritorije danas pripada općini Odžak i novoosnovanoj općini Domaljevac-Šamac. Predratno stanovništvo Bosanskog Šamca je brojalo 32.835 stanovnika.
Arheološki istražen lokalitet Kulište, na sjeveroistočnom obodu sela Kruškovo Polje, najstarije je neolitsko naselje u okolini Bosanskog Šamca. Također, utvrđeno je da su tragove svoje kulture na ovim prostorima ostavili i ljudi koji pripadaju bakarnom i bronzanom dobu, te da su na ovom području pronađeni ostaci koji pripadaju rimskom dobu i srednjovjekovnoj civilizaciji.
Smatra se, da je upravo tu, dok je 1460. godine vodio borbe protiv posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, turski sultan Mehmed II podigao utvrđenje Šamac, te da je to utvrđenje kralj Tomašević osvojio i srušio u junu 1463. godine. Međutim, današnje općinsko središte, grad Bosanski Šamac, nastao je tek 1863. godine na samom ušću rijeke Bosne u rijeku Savu.
Na prostoru današnjeg Bosanskog Šamca nije bilo naselja, sve do promjene ušća rijeke Bosne koja se sve do 1720. godine nalazila zapadno od današnjeg Pruda. Istočno od današnjeg Bosanskog Šamca nalazilo se naselje Mihalevacz, kasnije preimenovan u Jurin Brod. Od 1718. do 1739. godine pripadao je Austrijskoj carevini, a kasnije se tu nalazila samo karaula (stražarnica). Kao gradsko naselje razvija se od 1863. godine, kada su se u njemu naselili Bošnjaci, koji su prognani iz Srbije, i to iz gradova Užice, Šapca, Beograda i Sokola. Nacrt za izgradnju Bosanskog Šamca dao je Salih Efendija Muvekit, a prvi urbanistički plan djelo je francuskih arhitekata. U to doba, ovo novo naselje, dobija me Gornja Azizija (Aziziei Bela), po sultanu Azizu, i taj službeni naziv Bosanski Šamac nosi sve do 1878. godine. Od tada Bosanski Šamac pripada turskoj vlasti.
Februara 1883. godine grad dobija poštu i telegraf, a 1885. godine prvu osnovnu školu.
Za razliku od drugih gradova i naselja u Bosni i Hercegovini, Bosanski Šamac je dosta mlada gradska aglomeracija, jer kao grad formiran je tek u drugoj polovini 19. vijeka.
Današnji naziv Bosanski Šamac dobija, najvjerovatnije od riječi "šanac", što znači kanal, jer prostor na kome je izgrađen današnji grad nasut je pijeskom i šljunkom prosječno od 4 do 6 metara visine, što znači da je Bosanski Šamac izgrađen na nekadašnjem močvarnom zemljištu, koje je bilo ugroženo stalnim poplavama rijeka Save i Bosne.
Zahvaljujući svom izuzetnom položaju i plodnoj Posavini, Bosanski Šamac je gotovo od svog postanka predstavljao trgovački centar za sva okolna mjesta. Intenzivan razvoj počinje naročito 1947. godine izgradnjom pruge Bosanski Šamac-Sarajevo, velikim djelom mlade generacije Titove Jugoslavije, koja je za nepunu godinu dana izgradila 239 kilometara normalnog željezničkog kolosijeka.
Područje općine Bosanski Šamac obuhvata 18 naseljenih mjesta: Bosanski Šamac, Batkuša, Brvnik - dio naseljenog mjesta, Gajevi, Grebnice – dio naseljenog mjesta, Gornja Slatina, Donja Slatina, Zasavica, Kornica, Kruškovo Polje, Novo Selo, Tišina, Obudovac, Pisari, Srednja Slatina, Crkvina, Hasić i Škarić.
Najstarija sela na području današnje općine, prema historijskim izvorima, su: Obudovac i Slatina (1548. godine), Crkvina (1655. godine), Kruškovo Polje i Brvnik (1711. godine) i Škarić (1718. godine).
Ravno područje, sa umjerenom kontinentalnom klimom, koja iz godine u godinu sve više dobija karakteristike kontinentalne klime, uz zadovoljavajuće rezerve vode, predodredili su općinu Bosanski Šamac za razvoj raznih vidova poljoprivredne proizvodnje, te je poljoprivreda, uz preradu poljoprivrednih proizvoda i neke druge oblike industrijske proizvodnje, među najznačajnijim privrednim granama ove općine. Od ukupnih zemljišnih površina, neplodnog zemljišta je samo 9,9%, pod šumama 10,4%, dok ukupno poljoprivredno zemljište pokriva 79,7 % (ili 14,642 hektara) od ukupnih zemljišnih površina.
Prema procjenama, na području općine Šamac (u sadašnjim granicama) živi oko 19.000 stanovnika u oko 6.095 domaćinstava veličine oko 3,1 člana jednog domaćinstva u prosjeku.
U šamačka prigradska naselja spadaju Prud (na lijevoj strani rijeke Bosne), Tišina, Zasavica i Crkvina. Gradačac, Odžak, Orašje i Modriča su susjedni gradovi.
Po službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Bosanski Šamac imala je 32.960 stanovnika, raspoređenih u 22 naselja. Poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, veći dio općine Bosanski Šamac ušao je u sastav Republike Srpske. Iz imena grada i općine jednostranom odlukom lokalnih srpskih vlasti izbačena je odrednica bosanski, a ime je promijenjeno u Šamac. U sastav Federacije Bosne i Hercegovine ušla su naseljena mjesta: Bazik i Domaljevac, te dijelovi naseljenih mjesta: Brvnik, Grebnice i Tišina. Od ovog područja formirana je općina Domaljevac-Šamac. Federaciji BiH pripalo je i naseljeno mjesto Prud, koje je ušlo u sastav općine Odžak.
Sastav stanovništva – općina Šamac | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
2013. | 1991. | 1981. | 1971. | 1961. | |||
Osoba | 17 273 (100,0%) | 32 960 (100,0%) | 32 320 (100,0%) | 31 374 (100,0%) | 26 612 (100,0%) | ||
Srbi | 13 256 (76,74%) | 13 628 (41,35%) | 13 328 (41,24%) | 14 230 (45,36%) | 13 897 (52,22%) | ||
Hrvati | 2 426 (14,05%) | 14 731 (44,69%) | 14 327 (44,33%) | 14 336 (45,69%) | 11 250 (42,27%) | ||
Bošnjaci | 1 265 (7,324%) | 2 233 (6,775%)1 | 1 725 (5,337%)1 | 2 192 (6,987%)1 | 732 (2,751%)1 | ||
Nisu se izjasnili | 151 (0,874%) | – | – | – | – | ||
Ostali | 51 (0,295%) | 613 (1,860%) | 262 (0,811%) | 88 (0,280%) | 49 (0,184%) | ||
Bosanci | 31 (0,179%) | – | – | – | – | ||
Jugoslaveni | 27 (0,156%) | 1 755 (5,325%) | 2 601 (8,048%) | 481 (1,533%) | 628 (2,360%) | ||
Nepoznato | 23 (0,133%) | – | – | – | – | ||
Muslimani | 16 (0,093%) | – | – | – | – | ||
Pravoslavci | 12 (0,069%) | – | – | – | – | ||
Crnogorci | 9 (0,052%) | – | 33 (0,102%) | 25 (0,080%) | 13 (0,049%) | ||
Makedonci | 4 (0,023%) | – | 4 (0,012%) | 4 (0,013%) | 15 (0,056%) | ||
Slovenci | 2 (0,012%) | – | 6 (0,019%) | 6 (0,019%) | 10 (0,038%) | ||
Albanci | – | – | 27 (0,084%) | 8 (0,025%) | 12 (0,045%) | ||
Mađari | – | – | 7 (0,022%) | 4 (0,013%) | 6 (0,023%) |
Sastav stanovništva – naseljeno mjesto Šamac | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
2013. | 1991. | 1981. | 1971. | 1961. | |||
Osoba | 5 133 (100,0%) | 6 239 (100,0%) | 5 605 (100,0%) | 4 877 (100,0%) | 3 654 (100,0%) | ||
Srbi | 3 449 (67,19%) | 1 755 (28,13%) | 1 342 (23,94%) | 1 500 (30,76%) | 1 644 (44,99%) | ||
Bošnjaci | 1 253 (24,41%) | 2 178 (34,91%)1 | 1 697 (30,28%)1 | 2 163 (44,35%)1 | 730 (19,98%)1 | ||
Hrvati | 227 (4,422%) | 827 (13,26%) | 687 (12,26%) | 726 (14,89%) | 596 (16,31%) | ||
Nisu se izjasnili | 108 (2,104%) | – | – | – | – | ||
Ostali | 21 (0,409%) | 284 (4,552%) | 61 (1,088%) | 38 (0,779%) | 28 (0,766%) | ||
Jugoslaveni | 19 (0,370%) | 1 195 (19,15%) | 1 774 (31,65%) | 429 (8,796%) | 607 (16,61%) | ||
Bosanci | 19 (0,370%) | – | – | – | – | ||
Pravoslavci | 12 (0,234%) | – | – | – | – | ||
Muslimani | 11 (0,214%) | – | – | – | – | ||
Crnogorci | 5 (0,097%) | – | 13 (0,232%) | 8 (0,164%) | 7 (0,192%) | ||
Nepoznato | 5 (0,097%) | – | – | – | – | ||
Makedonci | 2 (0,039%) | – | – | 3 (0,062%) | 15 (0,411%) | ||
Slovenci | 2 (0,039%) | – | 5 (0,089%) | 3 (0,062%) | 9 (0,246%) | ||
Albanci | – | – | 22 (0,393%) | 3 (0,062%) | 12 (0,328%) | ||
Mađari | – | – | 4 (0,071%) | 4 (0,082%) | 6 (0,164%) |
Višedecenijskim radom mnogih generacija i korištenjem privrednih resursa, u predratnom periodu bio je ostvaren dosta uspješan privredni rast i razvoj. Ekonomska osnova stalno je jačana podizanjem novih privrednih i infrastrukturnih objekata. Povećan je fizički obim proizvodnje i izvoz proizvoda u inostranstvo.
Male zanatske radionice poslije Drugog svjetskog rata postepeno su izrastale u savremene fabrike, a na plodnom poljoprivrednom zemljištu, u skladu sa prethodnom proizvodnom tradicijom, izgrađeni su značajni proizvodi i prerađivački kapaciteti u poljoprivrednoj, prehrambenoj, drvnoj, metaloprerađivačkoj i tekstilnoj industriji.
Razvoj industrijskih preduzeća značajno je bio praćen razvojem zanatske kooperacije (korparstvo) i razvojem komunalnih i uslužnih djelatnosti. U proteklih pedesetak godina izgrađeni su zadovoljvajući privredni potencijali, stambeni fond i razni infrastrukturni objekti. Uspješno se razvijala i trgovina.
U predratnom periodu izgrađeni su značajni industrijski kapaciteti za:
Pored navedenih, značajni su i kapaciteti u oblastima:
Posebno su značajni kapaciteti:
Ukupne zemljišne površine općine Šamac (18.367 hektara) imaju relativno povoljnu strukturu zemljišta s aspekta njihove moguće primjene.
Od ukupnih zemljišnih površina neplodnog zemljišta je samo 9,9% (1.817 hektara), a pod šumama 10,4% (1.908 hektara), dok ukupno poljoprivredno zemljište pokriva 79,7 % (ili 14.642 ha) od ukupnih zemljišnih površina.
Neplodno zemljište je većim dijelom u državnom vlasništvu, jer su na njemu uglavnom izgrađeni infrastrukturni i drugi privredni objekti.
I vlasnička struktura zemljišta je povoljna jer je 76,3% zemljišnih površina u privatnom vlasništvu, a 23,7 % u državnom.
Na 12.935 hektara oranica i bašta, kao pretežnom dijelu obradivih i ukupnih poljoprivrednih površina, redovno se odvija ratarska proizvodnja u kojoj su zastupljene sljedeće kulture:
Stočarska proizvodnja odvija se:
Na listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine za općinu Šamac nalazi se sljedeći spomenik:
Općina Šamac spada u općine sa razvijenom obrazovnom i kulturnom tradicijom. Prva škola otvorena je u Obudovcu još 1832, a škola u Bos. Šamcu počela je s radom 1885. godine.
U školi se obrazuju učenici po smjerovima, obrazovnim zanimanjima:
FK Borac u Šamcu osnovan je davne 1919. godine pod imenom Bosanac. Ime prvog kluba je bilo Bosanac, a utakmice su se igrale na Dugi. U tom timu je igrao pokojni Stanko Ristić, a u njemu je igrao i neki "Pepika" koji je donio prvu loptu u Bosanski Šamac. Poslije Drugog svjetskog rata klub je dobio ime Borac.
Neki od igrača koji su nastupali za ovaj klub bili su: Selim Zurapović, Slobodan Danguba, Mustafa Pištoljević, Martin Okonja, Sulejman Harčinović, "Major", "Trale" (NK Čelik i NK Osijek), Srebrenko Repčić (igrao za FK Sarajevo, Crvenu Zvezdu i reprezentaciju SFRJ), Ilija Katić (igrao za Partizan i reprezentaciju SFRJ), Šaban Jasenica (NK Osijek), Mustafa Hodžić (golman OFK Beograda), Lega Alatović (golman reprezentacije RBiH u sklopu SFRJ), Esad Hadžijusufović "Tunti" (FK Sarajevo), Mustafa Salkić - Mujdža, Mujo Begić- Nanijaga (igrao u NK Metalac Osijek i NK Osijek, član II. Lige Sjever bivše SFRJ), Mehmed Džuherić "Zujo" (golman Dinama Vinkovci), Sabahudin Hadžialijagić dugogodišnji kapiten Borca (igrao za BSK Slavonski Brod, član Druge lige u bivšoj Jugoslaviji). Po završetku karijere postaje trenerom Borca sa kojim dolazi do osmine finala Kupa Jugoslavije i igra protiv OFK Beograda. Poslije preuzima rad sa pionirima i juniorima sa kojim također ima uspjeha (apsolutni prvaci regije Brčko, Bijeljina, Bosanski Šamac).
Generacija juniora 1990.: Mandić Tihomir, Delić Damir, Ivković Branislav, Pavlović Dado, Gibić Almis, Hadžialijagić Elvis, Hadžialijagić Ajdin, Hadžialijagić Eldin, Brandić Mario, Džekić Alija, Vajzović Miki, Repčić Zeko, Lukač Damir, Petrić Roberto, Božić Ognjen i današnji drugi golman reprezentacije Bosne i Hercegovine i golman Žepča Goran Brašnić.
S obzirom da je gradsko područje Šamca vrlo mladog porijekla, u gradu nema objekata od veće historijske važnosti. Može se spomenuti Begova kuća u blizini središta grada, koja je tokom Drugog svjetskog rata služila kao bolnica, ali i kao biblioteka tokom druge Jugoslavije.
Godine 1866. je podignuta Azizija džamija koja je bila pod zaštitom jugoslavenske države, kao vrijedan spomenik graditeljske djelatnosti tog perioda i bio je najstariji objekat kulturno-historijskog nasljeđa u gradu. Džamiju su srušili srpske snage tokom rata u Bosni i Hercegovini 1992, a građevinski materijal odvežen.
Šamac se nalazi u Posavini i u močvarnom području. Grad je okružen i zaštićen velikim nasipom (Šamčani ga nazivaju "naspa"), koji često spašava grad od nabujalih rijeka Bosne i Save.
Također se može spomenuti i željeznička stanica koja je učinila grad poznatijim izgradnjom pruge Šamac-Sarajevo 1947. godine.
U neposrednoj blizini grada, u naselju Obudovac se nalazi najveća pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini.[nedostaje referenca]
Commons ima datoteke na temu: Šamac |
This article uses material from the Wikipedia Bosanski article Šamac, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaj je dostupan pod licencom CC BY-SA 4.0 osim ako nije drugačije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Bosanski (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.