Anđelko Vuletić

februara 1933. Zagreb - 21 oktobra 2021.) bio je hrvatski i bosanskohercegovački pjesnik, romanopisac, dramski pisac, pisac za djecu, književni kritičar i polemičar, prevoditelj s francuskog jezika. Pučku školu završio u rodnom mjestu i Trebinju, Filozofski fakultet, (književnost) u Beogradu. Dobitnik je Godišnje nagrade Društva pisaca Bosne i Hercegovine 1965. godine za zbirku pjesama Sedam vječnih pitanja i brojnih drugih nagrada i priznanja.

• Gorko sunce (roman, 1958.)
• Gramatika ili progonstvo (pjesme, 1961.)
• Jedina nada (pjesme, 1962.)
• Drvo s paklenih vrata (roman, 1963.)
• Sedam vječnih pitanja (pjesme, 1965.)
• Deveto čudo na istoku (roman, 1966.)
• Kraljica puteva (pjesme, 1968.)
• Zmije odlaze s onu stranu svijeta (pjesme, 1967.)
• Poezija (izbor, 1971.)
• Klesar Tadija Tegoba (roman za djecu, 1973.)
• Putnik na svoju odgovornost (pjesme, 1985.)
• Kad budem velik kao mrav (pjesme, 1977.)
• Čempres u zavičaju (izbor, 1980.)
• Dan hapšenja Vile Vukas (roman, 1980.)
• Jadi mladog karijerista (roman, 1984.)
• Križaljka za čitanje sudbine (pjesme, 1985.)
• Čudotvorna biljka doktora Engela (roman, 1989.)
• Popravni ispit (pjesme, 1989.)
• Andrija Hebrang (drama, 1990.)
• Miljenik partije Buharin (drama, 1987.)
• Pčela i metak (pjesme, 1995.)
• Pisma nebeskom gromu (pjesme, 1996.)
• Sarajevo a zalazi sunce (pjesme, 1996.)
• Tajna večera (pjesme, 1997.)
• Strijeljanje ustaše Broza (roman, 1998.)
• Izabrane pjesme (1999.)

Neka njegova djela je u antologiji Zywe zradla iz 1996. sa hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.

• 1961. - Godišnja nagrada Društva pisaca Bosne i Hercegovine za najbolju knjigu;
• 1967. - Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva;