Organizacija međunarodne civilne avijacije (akronim ICAO od engleskog International Civil Aviation Organization, francuski Organisation de l'aviation civile internationale) je nezavisna agencija Ujedinjenih naroda, osnovana sa ciljem da standardizira i kodificira načela i tehnike međunarodne civilne avijacije i potiče planiranje i razvoj međunarodnog zračnog transporta, kako bi se osigurao njegov siguran i nesmetni napredak.
Organizacija međunarodne civilne avijacije International Air Transport Association Organisation de l'aviation civile internationale | |
Vrsta | specijalizirana agencija Ujedinjenih naroda |
---|---|
Osnovana | april 1947. |
Trenutno sjedište | Montreal Kanada |
Ključne osobe | Raymond Benjamin (generalni sekretar) |
Industrija | Avio transpot |
Web stranica | www.icao.int |
Predhodnica ICAO-a bila je Međunarodna komisija za aeronautiku (International Commission for Air Navigation -ICAN). Na osnivačkom skupu 1903. u Berlinu (Njemačko Carstvo), sudjelovalo je 8 zemalja, ali se nisu mogli dogovoriti o nikakavoj zajedničkoj politici. Na drugom sastanku, održanom takođe u Berlinu 1906., sudjelovalo je već 27 zemalja, ali ni ona nije donijela rezultata. Tek je na trećem sastanku održanom 1912. u Londonu (Ujedinjeno Kraljevstvo) dogovorena standardizirana upotreba radio stanica u avionima. ICAN je egzistirao do završetka rata - 1945., tad je zamjenjen Provizornom međunarodnom organizacijom civilne avijacije (Provisional International Civil Aviation Organization PICAO). Iz te organizacije nastao je ICAO 1947.
Već je tokom Drugog svjetskog rata uočena važnost avio transpota te se javila potreba za uvođenjem i razvojem jedinstvenih pravila za usklađeni razvoj novog oblika prometa. Na inicijativu Sjedinjenih Američkih Država organizirana je u novembru 1944. u Chicagu međunarodna konferencija o civilnoj avijaciji na kojoj su predstavnici 52 zemlje razmatrali probleme međunarodne civilne avijacije. Rezultat njihova rada sublimiran je u dokumentu znanom kao Konvencije o međunarodnoj civilnoj avijaciji ili kraće - Čikaška konvencija).
Čikaška konvencija, u svojih 96 članaka utvrđuje prava i obaveze svih zemalja potpisnica, koje time prihvaćaju dogovorene međunarodne standarde i preporučene metode u avio transportu. Ona je preporučivala gradnju navigacijskih uređaja u zemljama potpisnicama i predložila bolju organizaciju zračnog transporta smanjenjem carinskih i imigracijskih formalnosti. Jugoslavija je bila jedna od zemalja osnivačica ICAO-a, FNRJ je Čikašku konvenciju je ratificirala 1953. godine. Čikašku konvenciju do 2007. je potpisalo 190 država.
Cilj i zadaće Agencije ICAO su razvijanje načela i tehnike međunarodne avijacije i podsticanje planiranja i razvoja međunarodnog zračnog transporta, preko:
Glavna tijela ICAO-a su Skupština i Savjet i Sekretarijat.
Skupština zasjeda najmanje jednom godišnje, a saziva ju Savjet u prikladno vrijeme i na odgovarajućem mjestu. Izvanredno zasjedanje Skupštine se može održati u bilo koje vrijeme na traženje Savjeta ili zahtjev deset država članica upućen Generalnom sekretaru. Sve države članice imaju jednako pravo da budu predstavljene na zasjedanjima Skupštine (jednako pravo glasa).
Savjet je stalno tijelo odgovorno Skupštini, sastavljeno od 36 država članica koje izabere Skupština. Izbori za članove Savjeta održavaju se svake tri godine, Savjetom predsjeda Predsjednik Savjeta.
Sjedište Savjeta ICAO je u Montrealu, Kanada, pored tog ICAO ima regionalne urede ;
Stručnu podršku pri donošenju standardа osigurava Komisija za zračni transport koja se sastoji od eksperata koji nisu predstavnici zemalja članica, a Sekretarijat obavlja tehničke poslove. Najviši funkcioneri ICAO-а su Predsjednik Savjeta i Generalni sekretar.
ICAO materijali mogu biti:
Standardi su specifikacije kojih se sve zemlje članice moraju pridržavati. U slučaju da se koja zemlja članica, zbog nekog izuzetnog razloga, ne može pridržavati nekog standarda, dužna је da o tome obavjesti Savjet i objavi neusaglašenost sa standardom, preporučena praksa su specifikacije koje nisu obavezne, ali је poželjno da budu ispunjene. Zemlje članice su pozvane da o neusaglašenosti obavjeste Savjet.
SARPS se sastoji od osnovnih i globalnih zahtjeva, dok su specifični zahtjevi izloženi kao PANS u posebnim ICAO dokumentima. Da bi se neki materijal kvalificirao za SARPS ili PANS mora se globalno odnositi na cijeli svijet. SARPS su dodatne lokalne procedure koje se odnose na pojedine regije. Tako Evropa kao regija sa osobito gustim i intenzivnim zračnim transportom ima propisane mnoge dodatne procedure. Zemlje članice su pozvane da o neusaglašenosti sa PANS-om ili SUPPs-om obavjeste Savjet ukoliko je odstupanje od standarda bitno za sigurnost aviotransportа.
Priručnici su materijali najnižeg stupnja, njihova namjena је da dopune ili objasne ostale standardе.
Osnovni standardi ICAO-а su sadržani u 19 aneksа Čikaške konvencije :
ICAO u razvoju standardnih specifikacija i postupaka dodjeljuje jedinstvene kodove koji se koriste u raznim vrstama komunikacije, kao kod planova letenja, komunikacije zrak-zemlja, letačkoj telefoniji i slično. Neki od kodnih sistema su:
This article uses material from the Wikipedia Srpskohrvatski / Српскохрватски article ICAO, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaj je dostupan pod CC BY-SA 4.0 osim ako je drugačije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Srpskohrvatski / Српскохрватски (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.