Hormon (od Grčkog όρμή - pokrenuti, probuditi) je hemijski glasnik između ćelija (ili grupe ćelija).
To su organska jedinjenja različite hemijske prirode, koja deluju u malim količinama. Njihovo delovanje je specifično pa nedostatak dovodi do karakterističnih promena u organizmu. Svi višećelijski organizmi proizvode hormone (uključujući biljke - fitohormoni).
Funkcija hormona je da služi kao signal do ciljne ćelije; aktivnost hormona je determinisana načinom sekrecije i prenosnim signalom primajućeg tkiva. Hemijski glasnici, koje sintetizuju neuroni čine neuro-hormone, a druge posebne ćelije sintetizuju "klasične" hormone. Najpoznatiji životinjski hormoni su proizvedeni u endokrinim žlezdama kičmenjaka, ali hormoni se proizvode u skoro svakom organskom sistemu i tkivu u životinjskom telu.
Hormonski molekuli se izlučuju (puštaju) direktno u krvotok. Hormoni se krvlju prenose do mesta gde treba ostaviti "poruku", to jest do mesta delovanja. To su posebna tkiva, specifična za svaki hormon, tzv. ciljana tkiva. Na ćelijama ciljanih tkiva nalaze se specifične molekulske strukture, receptori. Oni se mogu nalaziti i u samim ćelijama. Hormoni "pronalaze" ciljana tkiva "prepoznavajući" svoje receptore, reaguju sa njima na specifičan način i nizom hemijskih reakcija izazivaju metabolički efekat u ćeliji.
Neki hormoni zvani ektohormoni se ne izlučuju u krvotok, oni se kreću cirkulacijom ili difuzijom do ciljnih ćelija, koje mogu biti obližnje ćelije (parakrine aktivnost) u okviru istog tkiva ili ćelije udaljenih organa u telu.
Hormonska regulacija metaboličkih aktivnosti uključuje hijerarhiju tipova ćelija koje utiču jedna na drugu bilo da bi stimulisali ili izmenili oslobađanje ili aktivnost određenog hormona. Sekrecija hormona iz uzastopnih nivoa endokrinih ćelija je stimulisana hemijskim signalima koji potiču iz viših ćelija u hijerarhijskom sistemu. Kao što se vidi na donjem dijagramu glavni koordinator hormonske aktivnosti kod sisara je hipotalamus koji reaguje na input primljen iz centralnog nervnog sistema.
Slanje hormonskih signala kroz ovu hijerarhiju uključuje sledeće:
Hormonske biosintetičke ćelije su tipična vrsta specijalizovanih ćelija koje se nalaze u okviru posebnih endokrinih žlezda (na primer tiroidne žlezde, ovarijumu ili testisu). Hormoni mogu da napuste biosintezu ili slanje ćelija putem procesa egzocitoze ili drugog procesa membranskog prenošenja. Međutim, hijerarhijski model je više od pojednostavljavanja hormonskog signalnog procesa. Ćelijski primaoci određenog hormonskog signala uobičajeno mogu biti jedan od više tipova ćelija i nalaziti se u okviru većeg broja različitih tkiva. Različiti tipovi tkiva mogu imati različite reakcije na isti hormonski signal. Usled ovoga, hormonsko signaliziranje je veoma komplikovano i teško je primeniti diseciranje u analizi.
Većina ćelija je sposobna da proizvede jedan ili više molekula koji se ponašaju kao signalni molekuli za druge ćelije, menjajući njihov rast, funkciju ili metabolizam. Klasični hormoni proizvedeni od strane endokrine žlezde su ćelijski proizvodi, specijalizovani da služe kao regulatori na nivou celog organizma. Međutim oni mogu ispoljavati i svoje efekte u okviru tkiva u kom se proizvode i inicijalno oslobađaju. Stepen hormonske biosinteze i sekrecije je često regulisan putem kontrolnog mehanizma homeostatičke negativne reakcije. Ovaj mehanizam zavisi od faktora koji utiču na metabolizam i lučenje hormona.
Lučenje hormona može biti stimulisano ili inhibirano:
Posebna grupa hormona su tropni hormoni koji stimulišu produkciju hormona drugih endokrinih žlezda. Na primer, tireostimulišući hormon (TSH) prouzrokuje rast i povećava aktivnost druge endokrine žlezde, tiroidne žlezde, koji povećava proizvodnju tiroidnih hormona. Nedavno je identifikovana klasa hormona koji su vrste hormona gladi – grelin, oreksin i PZZ 3-36 i hormona sitosti – na primer leptin, obestatin, nesfatin-1.
U cilju brzog oslobađanja aktivnih hormona u krvotok, ćelije biosintetičkih hormona mogu proizvoditi i čuvati biološke neaktivne hormone u vidu pre- ili prohormona. Ovi potom mogu brzo biti, kao rezultat odgovarajućih stimulansa, konvertovani u svoje aktivne forme hormona.
Brzina hormonske biosinteze i izlučivanja je obično regulisana putem kontrolnog mehanizma homeostatičke negativne povratne sprege. Takav mehanizam zavisi od faktora koji utiču na metabolizam i ekstreciju hormona. Stoga, visoke hormonske koncentracije same po sebi ne mogu da podstaknu mehanizam negativne povratne sprege. Negativna povratna sprega mora da bude podstaknuta prekomernom produkcijom „efekta“ hormona.
Hormonska sekrecija može da bude stimulisana ili inhibirana:
Jedna specijalna grupa hormona su tropkalni hormoni koji stimulišu hormonsku produkciju drugih endokrinih žlezdi. Na primer, hormon stimulacije tiroida (TSH) uzrokuje rast i povećanu aktivnost druge endokrine žlezde, tiroida, koja povećava output tiroidnih hormona.
Da bi se brzo oslobodili aktivni hormoni u cirkulaciju, ćelije hormonske biosinteze mogu da proizvedu i uskladište biološki neaktivne hormone u obliku pre- ili prohormona. Oni se mogu brzo konvertovati u aktivne hormone u odgovoru na specifični stimulus.
Eikozanoidi se smatraju hormonima sa lokalnim dejstvom.
Većina hormona inicira ćelijske response inicijalnim vezivanjem bilo za membranske proteine ili intraćelijske receptore. Ćelija može da ima nekoliko različitih tipova receptora koji prepoznaju isti hormon, a aktiviraju različite puteve prenosa signala, ili može da ima nekoliko različitih receptora koji prepoznaju različite hormone, a aktiviraju isti biohemijski put.
Receptori većine peptidnih, kao i mnogih eikosanoidnih hormona, su smešteni u ćelijskoj membrani na površini ćelije i većina tih receptora pripada klasi G protein spregnutih receptora (GPCR), proteina sa sedam transmembranskih alfa heliksa. Interakcija hormona i receptora tipično inicira kaskadu sekundarnih efekata u ćelijskoj citoplazimi, što obično obuhvata fosforilaciju ili defosforilaciju raznih drugih citoplazmatičnih proteina, promene propustljivosti jonskih kanala, ili povećane koncentracije intracelularnih molekula koji mogu da deluju kao sekundarni glasnici (e.g., ciklični AMP). Neki od proteinskih hormona takođe formiraju interakcije sa intracelularnim receptorima lociranim u citoplazmi ili jedru putem intrakrinog mehanizma.
U slučaju steroidnih ili tiroidnih hormona, receptori su locirani unutar ćelije u citoplazmi ciljne ćelije. Ti receptori pripadaju familiji nuklearnih receptora koji su ligandom aktivirani transkripcioni faktori. Da bi se vezali za svoje receptore, ti hormoni prvo moraju da prođu kroz ćelijsku membranu. Do toga može da dođe zato što su oni rastvorni u lipidima. Kombinovani kompleks hormona i receptora se zatim premešta kroz membranu u ćelijsko jedro, gde se vezuje za specifične DNK sekvence. Time se reguliše izražavanje pojedinih gena, i stoga povećavaju nivoi proteina kodiranih tim genima. Pokazano je da svi steroidni receptori nisu locirani unutar ćelije. Neki su vezani za ćelijsku membranu.
Važno je uzeti u obzir i formiranje efikasne koncentracije hormonsko-receptorskih kompleksa koja određuje nivo na kom je način prenosa ćelijskog signala aktiviran u reakciji na hormonski signal. Koncentracija hormonsko-receptorskog kompleksa se efikasno određuje na bazi tri faktora:
Uglavnom broj hormonskih molekula koji su na raspolaganju za kompleksnu formaciju je ključni faktor u određivanju nivoa na kom je prenosa signala aktiviran. Broj raspoloživih molekulskih hormona određen koncentracijom cirkulišućeg hormona je pod uticajem nivoa i stepena sekrecije biosintetičkih ćelija. Broj receptora na površini ćelije prijemnika takođe može da bude raznolik kao i afinitet između hormona i njegovih receptora.
Efekti hormona su različiti, ali mogu uključiti:
U dosta slučajeva, jedan hormon može regulisati proizvodnju i oslobađanje drugih hormona.
Veliki broj reakcija na hormonske signale može se opisati u smislu da služe u regulisanju metaboličkih aktivnosti organa ili tkiva.
Hormoni kičmenjaka se mogu podeliti u tri hemijske klase:
Dosta hormona i njihovih analogija se koristi kao lek. Najčešće prepisivani hormoni su estrogen i progesteron (kao metod hormonske kontracepcije i kao HRT), tiroksin (kao levotiroksin, za hipotiroidu) i steroidi (za autonomne bolesti i nekoliko disajnih poremećaja). Dosta dijabetičara koristi insulin. Farmakološki ekvivalenti adrenalina se veoma koriste za dobijanje lokalnih preparata u otorinolaringologiji, dok kreme na bazi steroida i vitamina D se često koriste u dermatološkoj praksi.
“Farmakološka doza” hormona označava medicinsku dozu u smislu količine hormona koja je mnogo viša od one koja se prirodno javlja u zdravom organizmu. Efekti farmakoloških doza hormona mogu biti različiti u poređenju sa reakcijama na količinu koja se prirodno javlja u organizmu i može biti korisna u terapijske svrhe. Primer farmakološke doze je glikokortikoid u cilju smanjenja zapaljenskih procesa.
Struktura | Ime | Skraćenica | Tkivo | Ćelije | Mehanizam |
amin - triptofan | Melatonin (N-acetil-5-metoksitriptamin) | epifiza | pinelocit | ||
amin - triptofan | Serotonin | 5-HT | CNS, GI trakt | enterohromafin ćelija | |
amin - tirozin | Tiroksin (tiroidni hormon) | T4 | tiroidna žlezda | tiroidna epitelna ćelija | direktno |
amin - tirozin | Trijodotironin (tiroidni hormon) | T3 | tiroidna žlezda | tiroidna epitelna ćelija | direktno |
amin - tirozin (kat) | Epinefrin (ili adrenalin) | EPI | srž nadbubrežne žlezde | hromafin ćelija | |
amin - tirozin (kat) | Norepinefrin (ili noradrenalin) | NRE | srž nadbubrežne žlezde | hromafin ćelija | |
amin - tirozin (kat) | Dopamin | DPM | hipotalamus | ||
peptid | Antimulerian hormon (ili mulerian inhibirajući faktor ili hormone) | AMH | testis | Sertoli ćelije | |
peptid | Adiponektin | Acrp30 | salo | ||
peptid | Adrenokortikotropin (ili kortikotropin) | ACTH | prednji režanj hipofize | kortikotrope | cAMP |
peptid | Angiotensinogen i angiotensin | AGT | jetra | IP3 | |
peptid | Antidiuretički hormon (ili vazopresin, arginin vazopresin) | ADH | Zadnji režanj hipofize | promenljivo | |
peptid | Atriopeptin | ANP | srce | cGMP | |
peptid | Kalkitonin | CT | tiroidna žlezda | parafolicularne ćelije | cAMP |
peptid | Holecistokinin | CCK | dvanaestopalačno crevo | ||
peptid | Kortikotropin- oslobađajući hormon | CRH | hipotalamus | cAMP | |
peptid | Eritropoietin | EPO | bubreg | ||
peptid | Folikul - stimulirajući hormon | FSH | prednji režanj hipofize | gonadotrope | cAMP |
peptid | Gastrin | GRP | stomak, dvanaestopalačno crevo | G ćelija | |
peptid | Grelin | stomak | P/D1 ćelije | ||
peptid | Glukagon | GCG | pankreas | alfa ćelije | cAMP |
peptid | Gonadotropin - oslobađajući hormon | GnRH | hipotalamus | IP3 | |
peptid | Hormon rasta - oslobađajući hormon | GHRH | hipotalamus | IP3 | |
peptid | Ljudski horionski gonadotropin | hCG | placenta | syncytiotrophoblast cells | cAMP |
peptid | Ljudski placentalni laktogen | HPL | placenta | ||
peptid | Hromon rasta | GH or hGH | prednji režanj hipofize | somatotrope | |
peptid | Inhibin | testisi | Sertoli ćelije | ||
peptid | Insulin | INS | pankreas | beta ćelije | tirozin kinaze |
peptid | Insulinu sličan faktor rasta (ili somatomedin) | IGF | jetra | tirozin kinaze | |
peptid | Leptin | LEP | salo | ||
peptid | Lutenizirajući hormon | LH | prednji režanj hipofize | gonadotrope | cAMP |
peptid | Melanocit - stimulišući hormon | MSH or α-MSH | prednji režanj hipofize/pars intermedia | cAMP | |
peptid | Oksitocin | OKST | Zadnji režanj hipofiza | IP3 | |
peptid | Paratiroidni hormon | PTH | paratiroidna žlezda | paratiroidna ćelija | cAMP |
peptid | Prolaktin | PRL | prednji režanj hipofize | laktotrofi | |
peptid | Relaksin | RLN | promenljivo | ||
peptid | Sekretin | SCT | dvanaestopalačno crevo | S ćelija | |
peptid | Somatostatin | SRIF | hipotalamus, Langerhanskova ostrvca | delta ćelije | |
peptid | Thrombopoietin | TPO | jetra, bubreg | ||
peptid | Tiroid-stimulišući hormon | TSH | prednji režanj hipofize | tirotropi | cAMP |
peptid | Tireotropni-regulatorni hormon | TRH | hipotalamus | IP3 | |
steroid - glu. | Kortizol | adrenalni corteks (zona fasciculata) | direktno | ||
steroid - min. | Aldosterone | adrenalni corteks (zona glomerulosa) | direktno | ||
steroid - pol (and) | Testosteron | testisi | Leudig ćelije | direktno | |
steroid - pol (and) | Dehidroepiandrosteron | DHEA | različita | direktno | |
steroid - pol (and) | Androstenedion | nadbubrežna žlezda, gonada | direktno | ||
steroid - pol (and) | Dihidrotestosteron | DHT | različita | direktno | |
steroid - pol (est) | Estradiol | E2 | jajnici | jajna ćelija | direktno |
steroid - pol (est) | Estron | jajnici | jajna ćelija | direktno | |
steroid - pol (est) | Estriol | placenta | sincitiotrofoblaste | direktno | |
steroid - pol (pro) | Progesteron | jajnici, nadbubrežna žlezda, placenta | jajna ćelija | direktno | |
sterol | Kalcitriol (Vitamin D3) | koža/proksimalne tubula bubrega | direktno | ||
eikosanoid | Prostaglandini | PG | semena kesica | ||
eikosanoid | Leukotrieni | LT | bela krvna zrnca | ||
eikosanoid | Prostaciklin | PGI2 | endotel | ||
eikosanoid | Tromboksan | THA2 | trombociti |
Hormoni regulišu i održavaju celokupan metabolizam, sastav krvi i drugih telesnih tečnosti, normalno funkcionisanje organa, vrše kontrolu i obezbjeđuju rast i razvoj različitih tkiva, organa i celokupnog organizma. Skoro da nema procesa koji nije neposredno ili posredno pod uticajem jednog ili više hormona. Svaki hormon ima specifične uticaje na metabolizam i funkciju posebnih organa. Polni hormoni utiču na razvoj primarnih i sekundarnih polnih karakteristika, kortizol utiče na metabolizam ugljenih hidrata, aldosteron na sadrzaj elektrolita itd. Usled nedostatka, smanjenje sinteze ili povećanog stvaranja hormona mogu nastati promene u hemijskim reakcijama koje remete metabolizam i tako izazivaju razne poremećaje i bolesti.
This article uses material from the Wikipedia Srpskohrvatski / Српскохрватски article Hormoni, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaj je dostupan pod CC BY-SA 4.0 osim ako je drugačije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Srpskohrvatski / Српскохрватски (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.