Boršč

Porijeklo riječi je vrlo vjerovatno od slavenske riječi "baršč" za biljku medvjeđa šapa (latinski: Heracleum sphondylium), od koje su mladice i mladi cvat bili sastavni dio ove supe u srednjem vijeku.

 

 

Ukrajinske poštanske marke sa sastojcima za boršč

Osim u Ukrajini, boršč se na isti ili sličan način pripravlja i u Poljskoj, Rumuniji, Bjelorusiji, Rusiji, Latviji, Litvaniji, Moldaviji i u nekim djelovima Njemačke, gdje je donešen iz Istočne Pruske, te otuda i raznoliki nazivi: poljski: barszcz; rumunski: borș; bjeloruski: borș; latvijski: borščs; litvanski: barščiai i njemački: Beetenbartsch. Kao kod mnogo istočnoevropskih variva i za boršč je karakteristično dugo kuhanje na laganoj temperaturi. Poslužiti se može sa slatkom ili kiselom pavlakom i dodatno začiniti sviježim začinskim travama, kao što su kopar ili sa listovima mladog bijelog luka ili peršuna. Kod ukrajinskog boršča često se poslužuje posoljeni kruh namočen u ulje sa bijelim lukom ili samo svježi kruh. Istočnopruski boršč se poslužuje sa pavlakom i goveđim mesom.

 

Zajednika osobina svih regionalnih varijanti je, da u svaki boršč ide i meso, ukiseljena ili svježa cvekla i kupus. Ukrajinski i ruski boršč sastoji se od svježe cvekle, luka, kupusa, mrkve, krompira, paradajza i goveđeg mesa. Optionalno se može dodati paprika i grah. Tradicionalni iskaz o boršču je da treba biti toliko povrća, da drvena kuhača prilikom kuhanja u posudi mora stajati u povrću. Poljski boršč se pripravlja od ukiseljene cvekle ili cveklinog soka, luka i mrkve. Supa se najčešče pripravlja kao bistra, a rjeđe kao kašasta. Kao prilog se dodaju tjestenina punjena gljivama, kupusom ili mesom (uszka), a poslužuje se sa krokietima ili kołaczykima . U Ščećinu se boršč moze dobiti kao napitak sa šćećinskim pašteticama. Istočnopruski boršč je više kašast dodavanjem brašna ili nekog drugog gustila. Takode postoje razne varijacije, sa ribom ili takozvani zeleni boršč sa velikom kiselicom (latinski: Rumex acetosa)

Hladni boršč

 

Hladni boršč ruski: свекольник (iz ruskog jezika uobičajeni izraz za hladnu supu je ruski: холодник, poljski: chłodnik; latvijski: šaltibarščiai; litvanski: aukstā zupa) je takođe vrsta supe od cvekle, koja se obično priprema i jede ljeti. Ne sadrži ni meso ni kupus, a osnova supe je kefir ili kisela pavlaka. Supa se ne kuha, već hladno pripravlja, a cvekla se zasebno kuha. Postoje razne regionalne varijante.

Ukrajinski boršč
Nematerijalna svjetska baština
Ukrajina
Regija:	Evropa
Godina upisa:	2022.
ID:	01852
Ugroženost:
Poveznica:	UNESCO

Ukrajinski boršč je i izraz gostoprimstva. U nekim oblastima koristi se i u ritualnim praksama, kao što je u regiji Podilia, gdje je treći dan vjenčanja zadržao svoj ritualni naziv - na boršč, što znači "posjetiti snahu da se pojede boršč'. Pojavljuje se u pričama, narodnim pjesmama i poslovicama i posmatran je kao životni stil. Održivost boršča kao i cijele poljoprivrede ugrožena je oružanim sukobima od februara 2022.

Ukrajinski boršč se nalaze na UNESCO-voj Reprezentativnoj listi nematerijalnog svjetskog naslijeđa čovječanstva kao element nematerijalnog kulturnog naslijeđa u Ukrajini. Odluku o upisu donio je Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog naslijeđa na petom onlajn vanrednom zasjedanju koje je održano 1. jula 2022. zbog potrebe za brzom zaštitom, kao slučaj krajnje hitnosti.

• Lee, Alexander (August 2018). "From Russia with Borscht". History Today. 68 (8).
• Golawskaja, Weronika (16. 5. 2013). „Köstliches Russland: Borschtsch, die berühmte Rote-Beete-Suppe” (de). Russia beyond. Pristupljeno 15. 4. 2021. ^{[mrtav link]}
• „Čuveno varivo – Njegova visost boršč” (hr). Okusi - Taste the world. Pristupljeno 15. 4. 2021. 

 

Boršč na Wikimedijinoj ostavi