Turkmenistan: Država u središnjoj Aziji

Graniči na sjeverozapadu s Kazakstanom, na sjeveru i istoku s Uzbekistanom, na jugoistoku s Afganistanom i na jugu s Iranom. Na zapadu izlazi na Kaspijsko more. Turkmenistan je jedna od 15 država nastalih raspadom Sovjetskoga Saveza.

Turkmenistan Türkmenistan
Zastava Grb
Himna Nacionalna himna neovisnoga, neutralnog Turkmenistana
Položaj Turkmenistana
Glavni grad	Ašgabat
Službeni jezik	turkmenski
Državni vrh
- Predsjednik	Serdar Berdimuhamedow
Neovisnost	Od Sovjetskog Saveza 27. listopada 1991.
Površina	51. po veličini
- ukupno	488.100 km2
- % vode	~0 %
Stanovništvo	113. po veličini
- ukupno (2002)	4.603.244
- gustoća	9,4/km2
Valuta	turkmenistanski manat (100 tenesija)
Pozivni broj	+993
Vremenska zona	UTC +5
Internetski nastavak	.tm

Područje Turkmenistana u starom vijeku bilo je dijelom carstava Medijaca, Ahemenida, Makedonaca, Parta i Sasanida. U 4. stoljeću Turkmenistanom su vladali Huni. U 7. stoljeću osvojili su ga Arapi i donijeli Islam. Kasnije su ovim prostorom vladali Seldžuci, a u početku 13. stoljeća postao je dio države Džingis-kana. Od 16. stoljeća Turkmenija je bila podložna Hivskom Kanatu i Buharskom Kanatu a na jugu su vladali iranski Safavidi.

Rusko Carstvo osvajalo je Turkmenistan krajem 19. stoljeća i konačno zavladalo njime 1894. U Sovjetskom Savezu Turkmenistan je 1924. postao jedna od socijalističkih republika i formirane su današnje granice. U sovjetskom razdoblju razvijen je sustav navodnjanvanja i proširene su obradive površine.

Povijest Turkmenistana nakon neovisnosti donekle nalikuje drugim zemljama srednje Azije: vlast su zadržali komunistički dužnosnici na čelu sa Saparmuratom Nijazovom koji je 1999. proglašen doživotnim predsjednikom. Otvoreno suprotstavljanje vladajućoj politici se ne tolerira, a Nijazovljev kult ličnosti poprimio je totalitarne razmjere.

 

 

 

Većinu zemlje (gotovo 80 %) zauzima gotovo nenaseljena pustinja Karakum. Duž južne granice s Iranom se pruža gorje Kopet-Dag. Najviši vrh zemlje je Ayrybaba (3139 m) na planini Kugitangtau na jugoistočnoj granici s Uzbekistanom. Velik dio sjeveroistočne granice prema Uzbekistanu čini rijeka Amu-Darja.

Turkmenistan ne izlazi na more, ali ima dugačku obalu na Kaspijskom jezeru. Na Kaspijskom jezeru je zaljev Karabogaz koji je gotovo potpuno odvojen od jezera te mu je povećana slanoća. Unutar jezera postoje značajna nalazišta nafte i prirodnog plina. Najveća luka na jezeru je grad Türkmenbaşy koji se prije zvao Krasnovodsk, ali je preimenovan prema prvom predsjedniku Turkmenistana Saparmuratu Nijazovu Türkmenbaşyu.

Turkmenistan je kontinentski zatvorena država daleko od mora, pa u njoj prevladava pustinjska klima (glavni vjetrovi ne donose kišu Turkmenistanu). Klima je većinom kontinentska (hladne pustinje-temperature nisu previsoke, ali nedostaje padalina). Nešto više padalina postoji u planinama na jugu, te je tamo najpovoljnija klima.

U prostoru oko rijeke Amu-Darje je najznačajniji poljoprivredni prostor s velikim nasadima pamuka. S obzirom na to da je klima pustinjska, voda se dobiva navodnjavanjem iz rijeke. Zbog toga se smanjuje razina vode u rijeci.

Stanovništvo

S obzirom na to da prevladava pustinja, stanovništvo je koncentrirano u podnožjima planina i u oazama uzduž rijeka i kanala. Najnaseljeniji je sjeveroistočni granični prostor uz rijeku Amu-Darju i podnožja planine Kopet Dag na jugu.

Većinu stanovništva (85 %) čine Turkmeni čiji jezik pripada turkijskoj jezičnoj skupini i koji su muslimani. U zemlji žive i (5 %) Uzbeci i Rusi (4 %).

Etnički sastav

Procjena za 2006. godinu govori o 4.899.000 stanovnika, od čega na Turkmene otpada 3.936.000. Ostali narodi (ima ih 40) su: Uzbeci (443.000); Rusi (141.000); Kazaki (126.000); Tatari (50.000); Azerbajdžanci (49.000); Baludži (40.000); Armenci (20.000); Ukrajinci (12.000); Iranci (11.000); Lezgini (11.000). Manje od 10.000 broje: Karakalpaci (5500); Tadžici (4300); Bjelorusi (4000); Korejci (3500); Kurdi (2900); Baškirci (2600); Čuvaši (2400); Nijemci (2200); Oseti (1900); Patani (1800); Moldavci (1700); Mordvini (1700); Brahui (1600); Darginci (1600); Lakci (1600); Ujguri (1400); Gruzijci (1000); Čečeni (700); Kirgizi (700); Poljaci (700); Avarci (600); Bugari (600); Istočni Marijci (500); Grci (500); Židovi (500); Latvijci (300); Litvanci (200); Tabasarani (200); Udini (20)

Gospodarstvo

Turkmenistan raspolaže značajnim izvorima zemnog plina i nafte koji čine najvažniji izvor prihoda Turkmenistana. Iskorištavanje je ograničeno nedostatkom infrastrukture za izvoz na svjetsko tržište. Važna je i proizvodnja pamuka. Dugoročni gospodarski razvoj ograničava nespremnost vlade na korjenite reforme i ekscentrična državna potrošnja koja često dovodi do proračunskih manjkova. BDP je u 2004. iznosio 5700 USD po stanovniku, mjereno po PPP-u.

Sestrinski projekti

	Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Turkmenistan
	Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Turkmenistan
	Wječnik ima rječničku natuknicu Turkmenistan

 

Nedovršeni članak Turkmenistan koji govori o državi treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.