Nekrofilija

Riječ je izvedena od grčkih riječi νεκρός (nekros "mrtav") i φιλία (philia "ljubav").

Nekrofilija je teški psihološki poremećaj iz grupe parafilija gdje se primarno seksualno zadovoljstvo doživljava nad mrtvim tijelom. Nekrofil u potpunosti želi kontrolirati žrtvu. Osoba pokazuje više psihičkih simptoma kao što su paranoja, težak socijalni kontakt s ljudima, nedostatak empatije. Nekrofil može godinama sakrivati svoju morbidnost povučenim životom, nedolaženjem u sukob s drugima, i odvlačenjem pažnje sa sebe.

Primjer teške morbidnosti uma je i Gary Ridgway iz Salt Lake Cityja, oženjen, otac jednog djeteta ubojica i nekrofil. Priznao je ubojstvo 48 žena, a s mnogima od njih je imao i spolne odnose. Neke žrtve je i sakrio, da bi se opet mogao kod njih vratiti. Oduševljavao se smrću, a kao mali maštao je o ubojstvu vlastite majke.

Prema objašnjenju Ericha Fromma, nekrofilija ne mora imati uvijek seksualne motive kao glavne, već preuzimanje totalne kontrole, osjećaj moći nad smrti i smrtnosti. Nekrofilija je totalna suprotnost biofiliji, gdje život i ljubav vlada. Prema Frommu, instinkt smrti nema biološki već uzrok u odgoju i u modernom društvu. Mehanizacija društva vodi u mehaničke pokrete i ponašanje gdje se gube vrijednosti čovjeka.

Podjela nekrofilije prema Jonathanu Rosmanu i Phillipu Resnicku:

Tipična nekrofilija

1. Nekrofilija/ubojstvo – ubojstvo i korištenje mrtvog tijela radi seksualnog užitka
2. Primarna nekrofilija – već mrtvo tijelo se koristi u svrhu seksualnog zadovoljavanja
3. Nekrofilija fantazija – fantazija i kontakt s mrtvim tijelom, ali bez seksualnog akta

Nestvarna nekrofilija

uzbuđivanje na mrtvo, ali mrtvo nije objekt seksualnog akta, objekt je živo biće (sadisti).

Rosman, Jonathan P. and Resnick, Phillip J. (1989). "Sexual attraction to corpses: a psychiatric review of necrophilia,"

 

Nedovršeni članak Nekrofilija koji govori o seksualnosti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.