Pridjevi

Oni su u mnogim jezicima riječi koje mijenjaju imenice, obično ih opisujući ili specificirajući, ali nisu univerzalna vrsta riječi, jer nemaju svi jezici pridjeve. Na primjer, kineski jezik nema pridjeve: sve riječi koje se prevode kao pridjevi zapravo su stativni glagoli.

U nekim se jezicima participi koriste kao pridjevi. Imenice koje mijenjaju druge imenice ponekad se zovu modificirajuće imenice, imenice s pridjevskom službom, ili dio složene imenice (npr. eng. ice u ice cream; hrv. radio u radioaparat).

U nekim jezicima, kao što je engleski, ne postoji dogovor oko pridjeva: neki svrstavaju engleske članove (a, an, the) i posvojne oblike imenica (Mary's) u pridjeve, a neki ne. U hrvatskom se riječi taj, moj, njegov svrstavaju u zamjenice, a riječi Ivanov i Marijin u pridjeve, iako imaju vrlo sličnu funkciju, pa i gramatička svojstva (npr. promjenu po padežima).

U hrvatskom su pridjevi promjenjiva vrsta riječi. Svaki se pridjev mijenja po:

• rodu (tj. svaki pridjev ima posebne oblike u sva tri roda)
• broju
• padežima

Pridjevi imaju isti rod, broj i padež kao imenica kojoj se predlažu.

Mnogi se pridjevi mijenjaju i po stupnjevima, a postoji i promjena po određenosti.

Podjela pridjeva

Pridjevi se dijele po značenju na:

• opisne ili kvalitativne (kakvo je što, npr. žut, velik)
• posvojne (čije je što, npr. očevo, mačje)
• gradivne (od čega je što, npr. zlatan, drven)

Imenička (neodređena) promjena

Ova promjena pridjeva se koristi:

• kada su pridjevi dio imenskog predikata
• kod posvojnih pridjeva na -ov, -ev, -in, -jev, -ljev (stričev, svekrvin, Ivanov, Garibaldijev, Jakovljev...)

U govornom se jeziku neodređeni oblici upotrebljavaju rjeđe od određenih, osim u nominativu.

Pridjevsko-zamjenička (određena) promjena

Ova promjena pridjeva se koristi:

• ako je uz imenicu još i pokazna zamjenica (npr. taj)
• u dijelu naziva (tj. ako se pridjev uvijek koristi uz imenicu u nekoj frazi)
• kod posvojnih pridjeva na -ji, -ki (gradski, jutarnji, vojnički...)
• kod nekih pridjeva kao što su jarki, žarki
• kod pridjeva koji završavaju na -ći (brijaći, šivaći, idući)
• kod pridjeva koji označavaju imenicu s obzirom na položaj i u prostoru i u vremenu (mjesečni, tjedni, davni, noćni, sjeverni, južni, desni)
• kod pridjeva na -dni, -eni, -ni (radni, kućni, riječni, vodeni, kopneni, vjenčani)
• kod posvojnih pridjeva na -ski, -ški, -ji, -nji, -šnji... (kozji, večernji, unutrašnji, gradski, vojnički, mladićki, skijaški)

Osnove koje završavaju na palatal (npr. tuđ) u nekim padežima umjesto o (podebljano u tablici gore) imaju e (DAT tuđem), i ne mogu imati naveske na -e.

Stupnjevi pridjeva

U hrvatskom postoje tri stupnja opisnih pridjeva:

• pozitiv, kojim se iskazuje apsolutno svojstvo, npr. Ivana je brza.
• komparativ, kojim se iskazuje relativno svojstvo npr. Ivana je brža (od Marije, ali je ipak spora)
• superlativ, kojim se iskazuje svojstvo u odnosu na sve s kojima nešto uspoređujemo, npr. Ivana je najbrža.

Pozitiv je oblik koji je "uobičajen", nalazi se u rječnicima i najčešće se upotrebljava.

Komparativ se tvori od pozitiva na sljedeće načine:

• dodavanjem -(i)ji, pri čemu može doći do glasovnih promjena, i uz moguće otpadanje sufiksa: crven: crveniji; ukusan : ukusniji; dubok : dublji (< dub-ji) ...
• dodavanjem -ši, samo kod sljedećih pridjeva: mek : mekši, lijep : ljepši, lak : lakši ...
• od druge osnove (tj. suplativno): dobar : bolji; zao : gori; velik : veći; malen : manji ...

Ispred ovih sufiksa nestaje nepostojano a (ukusan : ukusn-iji).

Superlativ se tvori dodavanjem prefiksa naj- na komparativ: veći : najveći.

Gradivni i posvojni pridjevi uglavnom nemaju stupnjeve (osim pozitiva) - ne postoji *Ivanoviji u značenju "više Ivanov". Ako je potrebno izraziti stupnjevanje, koristi se spomenuta konstrukcija s prilogom više (koji je u komparativu, i za kojeg postoji i superlativ najviše).