srednje brončano doba 19.
Povijest alfabeta |
---|
– 15. st. pr. Kr.
|
meroitičko 3. st. pr. Kr. |
Genealogija |
Grčki alfabet najstarije je pismo koje se danas još upotrebljava. Rabi se za označavanje kutova u matematici. Ima 24 slova. Njime su pisana velika djela starine, od Platona i Aristotela do biblijskog Novog zavjeta. Nastaje u prvoj četvrtini 8. st. prije Krista i razvio se od feničkog pisma pri čemu su Grci od Feničana preuzeli znak i zvuk za dvadeset dva slova, dok su ih još šest s vremenom sami stvorili prilagođavajući fenički sustav pisanja svome jeziku.
Izgovor je prikazan transkripcijom i transliteracijom u međunarodnu fonetsku abecedu.
Slovo | Ime | Glas | Latinička transkripcija | Feničko slovo | ||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
starogrčko | novogrčko | starogrčki | novogrčki | starogrčki | novogrčki | |||
Α α | ἄλφα | άλφα | alfa | [a] [aː] | [a] | a | a | alef |
Β β | βῆτα | βήτα | beta | [b] | [v] | b | v | bet |
Γ γ | γάμμα | γάμμα | gama | [g] | [ʝ], [ɣ] | g | gh, g | gimel |
Δ δ | δέλτα | δέλτα | delta | [d] | [ð] | d | dh, d | dalet |
Ε ε | εἶ, ἒ ψιλόν | έψιλον | epsilon | [e] | [e̞] | e | e | he |
Ζ ζ | ζῆτα | ζήτα | zeta | [zd], [zː] | [z] | z | z | zajin |
Η η | ἦτα | ήτα | eta | [ɛː] ([h]) | [i] | e, ē | i | het |
Θ θ | θῆτα | θήτα | theta | [tʰ] | [θ] | th | th | tet |
Ι ι | ἰῶτα | ιώτα | jota | [i], [iː] | [i], [j] | i, ī | i | jod |
Κ κ | κάππα | κάππα | kapa | [k] | [k], [c] | k | k | kaf |
Λ λ | λάβδα, λάμβδα | λάμδα | lambda | [l] | [l] | l | l | lamed |
Μ μ | μῦ | μι | mi | [m] | [m] | m | m | mem |
Ν ν | νῦ | νι | ni | [n] | [n] | n | n | nun |
Ξ ξ | ξεῖ, ξῖ | ξι | ksi | [ks] | [ks] | ks | ks | sameh |
Ο ο | οὖ, ὂ μικρόν | όμικρον | omikron | [o] | [o̞] | o, ŏ | o | ajin |
Π π | πεῖ, πῖ | πι | pi | [p] | [p] | p | p | pe |
Ρ ρ | ῥῶ | ρω | ro | [r], [r̥] | [ɾ] | r | r | reš |
Σ σ, ς | σῖγμα | σίγμα | sigma | [s] | [s] | s | s | šin |
Τ τ | ταῦ | ταυ | tau | [t] | [t] | t | t | tav |
Υ υ | ὗ, ὓ ψιλόν | ύψιλον | ipsilon | [u], [y], [yː] | [i] | u, y | y | vav |
Φ φ | φεῖ, φῖ | φι | fi | [pʰ] | [f] | ph, f | f | |
Χ χ | χεῖ, χῖ | χι | hi | [kʰ], [ks] | [ç], [x] | kh, ks | h | |
Ψ ψ | ψεῖ, ψῖ | ψι | psi | [ps] | [ps] | ps | ps | |
Ω ω | ὦ, ὦ μέγα | ωμέγα | omega | [ɔː] | [o̞] | o, ō | o | ajin |
Slovo | Feničko slovo | Ime | Latinička transkripcija | Glas | ||
---|---|---|---|---|---|---|
latinica | starogrčko | novogrčko | ||||
Ϛ ϛ | vav | stigma | ― | στίγμα | st | [st] |
Ϙ ϙ, Ϟ ϟ | kof | kopa | ϙόππα | κόππα | k | [k] |
Ͳ ͳ, Ϡ ϡ | cade | sampi | ― | σαμπῖ | ss | [sː], [ks], [ts] |
Slovo | Feničko slovo | Ime | Latinička transkripcija | Glas | ||
---|---|---|---|---|---|---|
latinica | starogrčko | novogrčko | ||||
Ϝ ϝ, Ͷ ͷ | vav | digama | ϝαῦ | δίγαμμα | w | [w] |
Ͱ ͱ | het | heta | ἧτα | ήτα | h | [h] |
Ϻ ϻ | cade | san | ϻάν | σάν | s | [s] |
Ϸ ϸ | cade | šo | ― | ― | sh | [ʃ] |
U antičkom grčkom postojale su mnogobrojne oznake kojima su se označavali naglasci, spiritus i hijat samoglasnika.
Spiritus dobivaju samoglasnici i ρ na početku riječi, primjerice ὑγρός 'mokar'. Postoje dvije vrste spiritusa: spiritus asper (oštri hak) i spiritus lenis (tihi hak). Spiritus asper (◌̔) izgovara se kao /h/, primjerice Ἑωσφόρος, dok se spiritus lenis (◌̓) uopće ne izgovara, na primjer αἰνέω. Početno ρ uvijek ima spiritus asper, na primjer ῥάχῐς. Spiritus se stavlja na malo i veliko slovo. Kod dvoglasa samo drugi vokal dobiva spiritus.
Postoje tri naglaska: akut (◌́), cirkumfleks (◌̃) i gravis (◌̀). Samo se akut i cirkumfleks pojavljuju na prvome slogu. Naglasci se na samoglasnicima i dvoglasima bilježe jednako kao i hakovi. Stavljaju se na malo i veliko slovo, a kod dvoglasa drugi vokal dobiva oznaku naglaska.
Hijat se označavao dijerezom (◌̈). Ona označava da se dva samoglasnika jedan uz drugi izgovaraju odvojeno, a ne kao dvoglas.
Kada su naglasak i hak na istome slovu, akut se bilježi desno od haka, a cirkumfleks iznad njega, primjerice Ὦτος. Ako su na istom slovu naglasak i trema, naglasak se piše između točkica treme. Primjer je Ἀΐδης.
Moderni grčki ima samo oznaku za naglasak (◌́) i za hijat ili dvoglas (◌̈). Dijereza danas označava ili hijat ili dvoglas jer su se antički dvoglasi izgubili i postali jednostavni samoglasnici iako se još uvijek zapisuju kao dvoglasi, to jest riječ je o digrafima koji označavaju jednostavne samoglasnike: παϊδάκια (/paiðaca/) ima dvoglas, ali παιδάκια (/peˈðaca/) ima jednostavan samoglasnik koji se zapisuje kao dva. Dijereza nije potrebna kad je dvoglasu naglasak označen na prvome slogu: γάιδαρος se izgovara s dvoglasom /ai/, a ne samoglasnikom /e/. Naglasak slijedi ista pravila kao i u politonskom pismu antičkog grčkog pa se u digrafa postavlja na drugi samoglasnik, ali, kao što se vidi iz prethodnoga primjera, ako je riječ o dvoglasu, ide na prvi.
Pravila su dakle:
Dvije se oznake mogu i kombinirati: ταΐζω (/taˈizo/).
Iako nije riječ o dijakritičkom znaku, zarez može također razlikovati dvije ili više riječi: ό,τι ('što god') i ότι ('da' (veznik)).
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi grčki alfabet |
This article uses material from the Wikipedia Hrvatski article Grčki alfabet, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaji se koriste u skladu s CC BY-SA 4.0 osim ako nije drukčije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Hrvatski (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.