Parafilija je iskustvo intenzivnog seksualnog poriva uzrokovanog atipičnim predmetima, situacijama, fantazijama, ponašanjem ili pojedincima.
Osobama s parafilijom potrebna je posebna stimulacija da bi postigli seksualno uzbuđenje, bilo da se radi o ekshibicionizmu, fetišizmu, froterizmu, nekrofiliji, pedofiliji, sadomazohizmu, urofiliji, voajerizmu, zoofiliji i sl. Dijagnostički i statistički priručnik Američkog psihijatrijskog društva (DSM-V) razlikuje parafiliju kao atipičan seksualni interes i parafilične poremećaje kao parafilije koje uzrokuju psihičku patnju pojedincu ili predstavljaju prijetnju i štete drugoj osobi.
Klasifikacija i vanjske poveznice | |
MeSH | D010262 |
Ne postoji konsenzus oko preciznog definiranja granice između neuobičajenih seksualnih interesa (eng. kink) i onih parafilskih. Postoje i prijepori oko toga koje parafilije bi trebale biti navedene u dijagnostičkim priručnicima, te trebaju li one uopće biti tamo navedene. Raspravlja se i o broju i nazivlju vrsta parafilija: pobrojano je i do 549 parafilija, a DSM-V navodi osam parafilskih poremećaja.
Stariji naziv za parafilije je »neprirodno spolno ponašanje«.[nedostaje izvor] Sigmund Freud je u svojim djelima upotrebljavao naziv »perverzija«, no taj naziv stručnjaci danas rijetko primjenjuju.
Parafilija je kovanica od grčkih riječi para/παρά (osim, mimo) i philia/φιλία (ljubav) i opisuje seksualnu žudnju kao odgovor na seksualni objekt ili situacije koje mogu interferirati s kapacitetom recipročne seksualne aktivnosti. Parafilija također može implicirati nevećinske seksualne prakse bez da nužno implicira disfunkciju ili moralnu devijantnost.[nedostaje izvor]
Iako se ova kovanica često pripisuje seksologu Johnu Moneyu, termin je uveo hrvatski židovski seksolog Friedrich Salomon Krauss u 19. stoljeću, a po prvi ga je put popularizirao bečki psihoterapeut Wilhelm Stekel u knjizi Seksualne aberacije iz 1925. godine. Nije široko rabljen do 1950-ih, a u Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders (DSM) prvi put se pojavio 1980. godine. Rabio ga je i Sigmund Freud.[nedostaje izvor]
Kod parafilija se seksualna gratifikacija postiže pomoću čina koji se razlikuju od uobičajenog spolnog čina ili se postiže u odnosu na objekt koji se razlikuje od seksualnog partnera.
Medicinska struka prepoznaje razliku u intenzivnosti parafiličkih sklonosti. Kod opcionalnih parafilija, pacijent osjeća snažnu sklonost prema parafiličkim aktivnostima, ali ima također sklonost prema uobičajenim seksualnim aktivnostima. Kod preferiranih parafilija, osoba je mnogo sklonija seksualnom uzbuđenju koji se postiže parafiličkim načinom, ali još uvijek može sudjelovati u normalnoj seksualnog aktivnosti. Kod ekskluzivnih parafilija pacijent ne može postići seksualno uzbuđenje drugačije nego u kontekstu parafilije. Kod pojedinca se ovaj intenzitet može mijenjati tijekom vremena.
Učestalo samozadovoljavanje, i po mnogo puta dnevno, uobičajeni je element parafilija. Parafiličke fantazije znadu biti vrlo elaborirane i obuhvaćati elemente više parafilija (npr. samozadovoljavanje na javnom mjestu pred djecom), te složene parafiličke rituale koji često uključuju i druge osobe, sudjelovale one u tome dragovoljno ili protiv volje. Parafilije su mnogo učestalije kod muške populacije. Uglavnom počinju u pubertetu i adolescenciji, te su u pravilu povezane s iskustvima u ranom djetinjstvu.
Međunarodna klasifikacija bolesti (MKB) svrstava parafilije u grupu "Poremećaji spolne sklonosti" (šifre poremećaja koje počinju s F65).
U nekim slučajevima može prakticiranje parafiličkih sklonosti predstavljati kazneno djelo; pri tome pacijent u pravilu ostaje i nadalje uračunjiv u kaznenopravnom smislu, bez obzira na to što je psihički bolestan. Za tzv. "neubrojivost" je potrebno da počinitelj uopće nema spoznajnih i/ili voljnih kapaciteta da izbjegne činjenje djela. Tipičan primjer je pedofilija, čijim pojavnim oblicima Kazneni zakon Republike Hrvatske iz 2012. godine posvećuje 9 članaka: kažnjivo je realizirati i egzibicionizam i froterizam, što zakon regulira kao bludne radnje u članku 155.
Parafilije kod kojih ne postoji veća društvena opasnost, što je redovito slučaj kad parafiličke sklonosti ne uključuju maloljetne osobe ili odrasle osobe koji nisu suglasne s takvom vrstom kontakta, u pravilu nisu pravno sankcionirane.
Praktički sve parafilije se u kulturnim i vjerskim tradicijama smatraju nemoralnim i neurednim sklonostima.[nedostaje izvor]
Prema Katekizmu katoličke crkve iz 1994. godine, spolnost »postaje osobnom i stvarno ljudskom kad je integrirana u odnos osobe s osobom«; jaki nagoni koji vode prema neljudskim objektima, nasilju, samoozljeđivanju, koji uključuju djecu ili nesuglasne osobe, smatraju se suprotnima kreposti (vrlini) tzv. spolne čistoće: »svojevoljno služenje spolnom sposobnosti izvan normalnog bračnog općenja bitno se protivi njenoj svrsi«. Suprotnost kreposti čistoće je moralna mana imena bludnost: »Bludnost je neuredna želja ili razuzdana naslada spolnog užitka. Spolni užitak moralno je neuredan kad se traži radi samog sebe, izdvojeno od svrhovitosti rađanja i sjedinjenja.« Samozadovoljavanje, kao neizostavni dio parafilije, smatra se moralno neprihvatljivim, makar ne uvijek tzv. teškim grijehom: »Da se donese ispravan sud o moralnoj odgovornosti pojedinaca i da se usmjeri pastirsko djelovanje, uzet će se u obzir čuvstvena nezrelost, snaga stečenih navika, stanje tjeskobe ili drugih psihičkih ili društvenih činilaca koji umanjuju ili svode na minimum moralnu krivnju.« Od osobe se očekuje da se zauzme na ovladavanju svojim manama, kako ne bi rasle: »Grijeh povlači sa sobom grijeh; ponavljanjem istih čina rađa se mana. Iz nje proizlaze izopačena nagnuća koja zasljepljuju savjest i iskrivljuju konkretne sudove o dobru i zlu. Tako grijeh teži da se ponovi i ukorijeni, ali on ne može uništiti moralni osjećaj do korijena.«"
Najčešće su parafilije fetišizam, fetišistički transvestitizam, egzibicionizam, voajerizam, sadizam, mazohizam (također u kombinaciji sadomazohizam) i pedofilija. Spolni je nagon vrlo podložan varijaciji, te parafilija ima velik broj.
Djelomični popis parafilija:
This article uses material from the Wikipedia Hrvatski article Parafilija, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaji se koriste u skladu s CC BY-SA 4.0 osim ako nije drukčije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Hrvatski (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.