Puławy

Puławy se prostire duž desne obale rijeke Visle, udaljen pedesetak km sjeverozapadno od centra Lublina. Puławy često zovu Poljskom Atenom, jer je bio inspiracija brojnim književnicima.

 

Puławy je počeo svoj život u drugoj polovici 17. vijeka kao feudalna rezidencija porodice Lubomirski, a nakon tog porodice Sieniawski koji su postali vlasnici feuda 1731., a od 1784. do 1831. bio je rezidencija porodice Czartoryski.

Czartoryski su izasli u velike magnate pa su se svojim bogatsvom i raskošnim palačama mogli natjecali sa dvorom kralja Stanisława Augusta Poniatowskog. Salon njegova dvorca u Puławyju postao je centar u koji su rado svraćali književnici, pjesnici, umjetnici ali i političari jer su Czartoryski postali i vrlo utjecajni i u toj sferi života Poljsko-Litvanske Unije. Czartoryski su izgradili i brojne sjajne građevine po Puławyju (Hram Sibile, Gotička kuća).

Nakon Novembarskog ustanka 1831. proruske vlasti Kongresne Poljske konficirale su feud od Czartoryskija i podjelili ga na manje parcele.

Puławy je od 1846. postao lokalni administrativni centar, pa je gradska prava dobio 1906.

Za Njemačke okupacije Poljske u gradu je od 1939. do 1940. djelovao geto iz kojeg je oko 2,500 Židova deportirano u koncentracione logore. Od 1943. u Puławyju su djelovala tri radna logora za prisilni rad.

Danas je Puławy grad kemijske industrije u njemu se nalazi najveći pogon za proizvodnju dušičnih gnojiva u Poljskoj - Zakłady Azotowe Puławy SA. Pored tog ima i pogone prehrambene, drvne i tekstilne industrije i tvornicu građevinskih materijala.

On je i grad brojnih instituta vezanih uz poljoprivredu i stočarstvo, značajna riječna luka i raskršće cesta.

Najveća znamenitost Puławya je palača Lubomirski (kasnije Czartoryski) podignuta između 1676.-79. restaurirana 1722.-36. i 1785.-1810.

Puławy ima ugovore o prijateljstvu sa sljedećim gradovima: