Banknota

Nastao je kao mjenica, odnosno isprava temeljem koje je njen donositelj ili vlasnik mogao preuzimati novac i druge dragocjenosti iz za to ovlaštenih institucija (najčešće banaka), da bi se s vremenom pretvorio u najpopularnije sredstvo plaćanja, odnosno valutu u suvremenom svijetu. Zajedno sa kovanicama novčanice sačinjavaju gotovinu, odnosno dekretni novac. Dok se kovanice, sa izuzetkom posebnih komemorativnih izdanja, u pravilu koriste za manje, dotle se novčanice koriste za više novčane iznose.

Novčanice su se prvi put pojavile u Kini u 7. vijeku za vrijeme dinastije Tang, gdje su ispočetka služile trgovcima u doba dinastije Tang, kojima su papirnate mjenice bile daleko praktičnije sredstvo plaćanja od dotada korištenih i sve teže nosivih bakrenih kovanica. Novčanice su se kao službena valuta počele koristiti u 11. vijeku, da bi ih za vrijeme dinastije Yuan počelo koristiti Mongolsko Carstvo. U Evropi njihova upotreba među trgovcima datira od 14. vijeka, da bi ih države počele koristiti u 17. vijeku.

Nauka koja proučava banknote se naziva notafilija.

Iako je riječ "krivotvoritelj" u početku značila samo krivotvorenje kovanica, sada se koristi i za označavanje napadača koji se bave krivotvorenjem bilo kakvih novčanica. Za razliku od cirkulacijskih kovanica, čija je vrijednost trenutno niska, a visokokvalitetno krivotvorenje povezano je s tehničkim poteškoćama, krivotvorenje novčanica relativno je lakše i ekonomski isplativije, pa je mnogo šire rasprostranjeno. Krivotvorenje je nezakonito, a provode ga i privatne osobe u sebičnom interesu i cijele države s ciljem potkopavanja gospodarstva neprijateljskih zemalja ili poboljšanja vlastite situacije.

 

Banknota na Wikimedijinoj ostavi

• Shishanov V. The Assignats of 1802-1803 Arhivirano 2010-07-13 na Wayback Machine-u