Kędzierzyn-Koźle (njemački: Kandrzin-Cosel) je grad od 60,021 stanovnika na jugu Poljske u Opolskom vojvodstvu.
Kędzierzyn-Koźle | |
---|---|
Aleja Ivana Pavla II | |
Koordinate: 50°21′N 18°12′E / 50.350°N 18.200°E | |
Država | Poljska |
Vojvodstvo | Opolsko |
Povjat | Kędzierzyn-Koźle |
Osnivanje | 1975. |
Vlast | |
- gradonačelnik | Sabina Nowosielska |
Površina | |
- Ukupna | 123.7 km² |
Visina | 180 |
Stanovništvo (2020.) | |
- Grad | 60,021 |
- Gustoća | 485.2 stan. / km² |
Vremenska zona | UTC+1 (UTC+2) |
Poštanski broj | 47-200, 47-220, 47-232 |
Karta | |
Kędzierzyn-Koźle leži u ušću rijeke Kłodnice u Odru, nedaleko od češke granice, udaljen 44 km jugoistočno od vojvodskog centra Opola.
Kędzierzyn-Koźle je novi grad osnovan 1975. spajanjem 4 susjedna mjesta; Kędzierzyn, Koźle, Kłodnica i Sławięcice.
Najstarije naselje Kędzierzyn dokumentirano je još u 13. vijeku, a zna se da je u 14. vijeku podpao je pod vlast čeških vladara i dijelio sudbinu Gornje Šleske sve do 1742. (Druga podjela Poljske) kad je podpao je pod Kraljevinu Prusku. Na razvoj Kędzierzyna utjecala je izgradnja kanala duž Kłodnice (1788.-1812.) i željezničkih pruga; - 1846. prema Wrocławu i Gliwicama, i 1847. prema Beču. Tako da je do druge polovice 19. vijeka izrastao u veliko stambeno naselje željezničara i radnika u luci.
Kod Kędzierzyna se u vrijeme Šleskih ustanaka - 1921. odigrala jedna od presudnih bitaka, ali je on nakon održanog plebiscita 1921. ostao unutar granica Njemačkog Carstva.
Koncern IG Farben sagradio je 1939. pored Kędzierzyna kemijsku tvornicu, koja je za Drugog svjetskog rata razorena.
Za rata je u Kędzierzynu i oko njega osnovano preko 40 radnih logora filijala Koncentracijskog logora Auschwitz kroz koje je prošlo oko 50 000 zarobljenika različitih nacionalnosti koji su radili na izgradnji i radu tvornice sintetičkih benzina Oberschlesische Hydrierwerke AG, (vlasništvo IG Farben) i u luci.
Nakon rata od 1945. Kędzierzyn je pripao Narodnoj Republici Poljskoj, pa je 1951. dobio status grada, a od 1999. je i administrativni centar vlastitog povjata.
Najveća znamenitost Kędzierzyn-Koźla grada je grobnica vojnika Crvene armije (oko 18,200) i župna crkva iz 18. vijeka.
Današnji Kędzierzyn-Koźle je industrijski grad poznat po tvornici dušika Zakłady Azotowe Kędzierzyn, pokrenute 1952. na terenu tvornice sintetičkih benzina. Iz nekadašnjeg kemijskog kombinata Zakłady Chemiczne Blachownia (likvidiran 1999.) izniknule su; Petrochemia-Blachownia, PCC Synthesis, PCC Odjel za derivate ugljika Chemiczne Blachownia i pogoni za proizvodnju energana i mašina za kemijsku i drvnu industrije.
Pored tog u gradu djeluje i brodogradilište, štavionica, pilana, štamparija i kompleks prehrambene industrije sa silosom, mlinom i mljekarom i brojna manja građevinska i montažerska poduzeća.
Kędzierzyn-Koźle je i važan transportni centar, raskršće željezničkih pruga i velika riječna luka, naročito od 1970. kad je proširen krak kanala do Gliwica.
Kędzierzyn-Koźle ima ugovore o prijateljstvu sa slijedećim gradovima;
This article uses material from the Wikipedia Srpskohrvatski / Српскохрватски article Kędzierzyn-Koźle, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaj je dostupan pod CC BY-SA 4.0 osim ako je drugačije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Srpskohrvatski / Српскохрватски (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.