Ajsori

Većini je Ajsora danas novoaramejski asirski materinski ili drugi jezik. Međutim, Ajsori koji govore arapskim jasno se razlikuju od većine stanovništva u svojim regijama činjenicom da su kršćani.

Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu. Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika.

Govore neoaramejskim jezicima: asirskim novoaramejskim, kaldejskim novoaramejskim i turoyom. Po vjeri su većinom kršćani, prije svega sirski, a u manjini i protestanti.

Neki od njih izjašnjavaju se Aramejcima ili Kaldejciima. Govornici su suvremenoga aramejskog jezika i jezikā zemalja koje nastanjuju.

Asirci su sirski kršćani koji tvrde za se da potječu iz Asirije, jedne od najstarijih civilizacija na svijetu koja datira od 2500. pr. Kr. u drevnoj Mezopotamiji.

Dvojba oko imena ne odnosi se samo na egzonime Asirac ili Aramejac, nego se to prenosi i na neoaramejski. Za samooznačavanje aramejska frakcija iz Turske i Sirije služi se riječju Sūryāyē (ܣܘܪܝܝܐ) i Ārāmayē (ܐܪܡܝܐ), dok asirska frakcija iz Iraka, Irana, sjeveroistočne Sirije i jugoistočne Turske ustraje na Āṯūrāyē (ܐܬܘܪܝܐ), ali također prihvaća ime Sūryāyē (ܣܘܪܝܝܐ).

Plemenska područja koja tvore asirsku domovinu su dijelovi današnjeg sjevernog Iraka, jugoistočne Turske, sjeverozapadnog Irana i mlađeg postanka, sjeveroistočne Sirije. Većina je iselila u druge krajeve svijeta: Sjevernu Ameriku, Levant, Australiju, Europu, Rusiju i Kavkaz tijekom 20. stoljeća. Na emigraciju su utjecali razni genocidi i katastrofe, a neke od njih su: Diyarbakirski masakri u kojima je pobijeno 25 000 Armenaca i Asiraca, genocid nad Asircima (istovremen s genocidima nad Armencima i Grcima) tijekom Prvoga svjetskog rata koji su počinili Osmansko Carstvo i saveznička kurdska plemena, šemelski masakr koji je provela Kraljevina Irak 1933., iranska revolucija 1979., arapske nacionalističke baatističke mjere u Iraku i Siriji, uspon ISIL-a i njegovo osvajanje većeg dijela Ninivske ravnice. Zbog terora ISIL-a i drugih radikalnih islamista kršćani iz Mosula i Ninive morali su emigrirati u Kurdistan.

Nad Ajsorima je 1915. – 1916. godine proveden tzv. Asirski genocid (zvan Sayfo i Seyfo, sirski ܩܛܠܥܡܐ ܣܘܪܝܝܐ‎ ili ܣܝܦܐ ), kojega su provodili mladoturci paralelno s Armenskim genocidom i Grčkim; dapače, Ajsori i Armenci živjeli su na istom zemljopisnom prostoru. Tako je u turskoj pokrajini Diyarbakiru smanjen broj Asiraca sa 100 tisuća prije I. svjetskog rata na 28 000 1918. godine (istovremeno je broj Armenaca u toj pokrajini smanjen sa 72 tisuće na 3 tisuće). Među kasnijim progonima u 20. stoljeću, poznat je simelski masakr (sirski ܦܪܡܬܐ ܕܣܡܠܐ; Premta d-Simele) u kolovozu 1933., u gradiću u sjevernom Iraku gdje je poubijano preko 3000 Ajsora, a onda su sličnu sudbinu doživjela i 63 ajsorska sela u provincijama Dohuku i Mosulu, u kojima danas poglavito žive Kurdi. Neki masakri nad Ajsorima datiraju i ranije, tako 1900. godine od strane Osmanlijskih Turaka i Kurda.

Ajsori su kršćani, a uz Uskrs i Božić slavi se ajsorska Nova godina koju nazivaju Akita. Oko tri četvrtine Ajsora pripadaju Kaldejskoj katoličkoj Crkvi i Sirijskoj katoličkoj Crkvi koje su obje u punom crkvenom zajedništvu sa Svetom Stolicom; preostali uglavnom pripadaju Sirijskoj Pravoslavnoj Crkvi. Crkve koje tvore Istočni sirski obred su Asirska crkva Istoka, Stara crkva Istoka i Kaldejska katolička crkva. Crkve zapadnosirskog obreda jesu Sirska pravoslavna crkva i Sirska katolička crkva. Obje liturgije služe se klasičnim sirskim kao liturgijskim jezikom. Asircima su kršćanstvo donijeli u 1. stoljeću po Kristu apostoli Toma i Tadej.

Prema SIL-u populacija Ajsora iznosi 4 250 000 (1994.). U sjevernom Iraku se bilježi tek 30 000 govornika aramejskog jezika, no etnička populacija je daleko veća, oko 700 000; na području Armenije ima 15 000 Ajsora, od kojih 3000 govori ajsorskim; u Siriji 700 000 (30 000 govornika; 1995.); u Iranu 80 000 (1994.; od toga 10 do 20 tisuća govornika); Gruzija 14 000 (3000 govornika, 1994.). Značajni dio živi i u mnogim drugim državama: Australija, Austrija, Azerbajdžan, Belgija, Brazil, Kanada, Cipar, Francuska, Njemačka, Grčka, Italija, Libanon, Nizozemska, Novi Zeland, Rusija (Europa), Švedska, Švicarska, Turska (Azija), UK, SAD.

Ukupna brojka procjenjuje se od 2 000 000 do 4 000 000 pripadnika. Brojčana razdioba po državama ovakva je:

• U tradicijskim područjima gdje žive ih je od 645 000 do 1 100 000.
  Irak 300 000 – 600 000
  Sirija 300 000 – 400 000
  Turska 25 000 – 50 000
• Iran 20 000–50 000

U iseljeništvu:

• SAD 320 000–400 000
• Švedska 150 000+
• Njemačka 70 000–100 000
• Libanon 52 000–200 000
• Australija 46 217
• Jordan 44 000–60 000
• Kanada 32 000
• Nizozemska 20 000
• Francuska 16 000
• Belgija 15 000
• Rusija 15 000
• Danska 10 000
• Brazil 10 000
• Švicarska 10 000
• Grčka 6000
• Gruzija 3299
• Ukrajina 3143
• Italija 3000
• Armenija 2769
• Meksiko 2000
• Novi Zeland 1497
• Izrael 1000
• Kazahstan 350
• Finska 300

Zbog aktualnih ratnih zbivanja u Iraku i Siriji od 2003. godine broj Ajsora u tom području svijeta oštro opada te se smatra da ih se u zadnjih desetak godina preko 70 % raselilo u prekomorske zemlje. Ovaj je proces praćen nezainteresiranošću međunarodne zajednice i medija.