Konstitutivni Narod: Termin za narod koji dijele zajedničku teritorijalnu cjelinu jedne države

Iako je SFRJ izgrađena kao zajednička država Slovenaca, Hrvata, Srba, Makedonaca, Crnogoraca i Muslimana (Bošnjaka), u nastojanju da se istakne isključiva priroda svake od republika, u Ustavu je definisan termin konstitutivni narod.

U SFR Jugoslaviji zvanično je postojalo ukupno šest naroda (Slovenci, Hrvati, Muslimani, Srbi, Crnogorci i Makedonci) koji su imali status konstitutivnog naroda u svakoj republici. Pored toga, jugoslavenska terminologija je koristila još dva termina - nacionalnosti i etničke grupe. Među nacionalnostima bili su pripadnici brojnih nacionalnih manjina (Albanci, Mađari, Italijani, Bugari, Česi, Slovaci, Rumuni, Rusini) koji su bili vezani za određenu teritoriju unutar države (npr. za Albance SAP Kosovo, za Mađare, Slovake, Rumune, Rusine SAP Vojvodina, za Italijane Istra, itd.), dok etničke grupe (koje su uključivale Rome i Jevreje)^{[nedostaje referenca]} nisu bile vezane za određenu teritoriju.

Jugoslavenski narodi (konstitutivni narodi u republikama) imali su pravo na samoopredjeljenje i odcjepljenje, prema Ustavu SFRJ iz 1974. S time je termin konstitutivni narod počeo biti česta tema političkih debata 1990-ih, u vrijeme raspada Jugoslavije. Nakon prvih višestranačkih izbora u SFRJ 1990. godine, Srbi u Hrvatskoj, su tvrdili da ako su konstitutivni narod, Hrvatska se ne bi mogla odcijepiti od Jugoslavije bez saglasnosti njihovih predstavnika.

Nakon rata u BiH i potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma 1995. u Ustav BiH službeno se usvajaju konstitutivni narodi u Bosni i Hercegovini. Na početku, konstitutivni narod u Republici Srpskoj bili su samo Srbi, a u Federaciji BiH Bošnjaci i Hrvati. Ta diskriminacija je riješena sklapanjem tzv. Sarajevskog sporazuma 2002. godine.

Trenutno se termin konstitutivni narod primjenjuje samo u Bosni i Hercegovini, te je sačuvan položaj Srba, Hrvata i Bošnjaka (ranije Muslimana) kao tri konstitutivna naroda u svim administrativnim jedinicama unutar države.

Nakon proglašenja nezavisnosti jugoslavenskih republika, samo Republika Bosna i Hercegovina je imala više od jednog konstitutivnog naroda. Ustav Republike naglašavao je da je "Republika Bosna i Hercegovina suverena i nezavisna država ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine - Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive", te iako su postojali konstitutivni narodi, predstavnike su imali i ostali narodi Bosne i Hercegovine, što danas nije slučaj. Na primjer, Predsjedništvo Republike se sastojalo iz sedam članova, po dva člana iz muslimanskog (bošnjačkog), srpskog i hrvatskog naroda, te jednog člana iz reda ostalih, dok danas Predsjedništvo BiH se sastoji od tri člana, po jednog iz bošnjačkog, srpskog i hrvatskog, bez predstavnika ostalih naroda.

Također pripadnici nacionalnih manjina u BiH ne mogu se kandidovati niti biti birani na izborima za Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, jer kandidati moraju biti iz jednog od tri konstitutivna naroda.

Zbog kršenja osnovnih ljudskih prava mnoge tužbe su stigle na adresu Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu. Poznate presude uključuju:

• Zornić protiv Bosne i Hercegovine - Azra Zornić, koja se izjašnjava kao "građanka BiH" tužila je državu 2005.
• Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine - Dervo Sejdić (Rom) i Jakob Finci (Jevrej) tužili su državu 2006.
• Šlaku protiv Bosne i Hercegovine - Samir Šlaku (Albanac) tužio je državu 2012.

U ostalim republikama bivše SFRJ ovaj termin je postepeno uklonjen iz njihovih ustava, jer se smatra diskriminatornim u odnosu na nacionalne manjine i pripadnike drugih etničkih grupa osim većinskih.