Geografija Bosne I Hercegovine

Ukupna površina države iznosi 51.209,2 km² gdje je od toga 51.197 km² kopno, a 12,2 km² je površina mora. Ukupna granica Bosne i Hercegovine iznosi 1.538 km, od čega je suhozemna granica dužine 774 km, riječna 751 km, a morska 13 km.

Geografija Bosne i Hercegovine
Kontinent	Evropa
Regija	Jugoistočna Evropa
Koordinate	44°N 18°E / 44°N 18°E / 44; 18
Površina	51.197 km2 0,2 % vode
Granice	1.459 km
Najviša tačka	Maglić, 2.386 m
Najniža tačka	Jadransko more, 0 m
Najveće jezero	Buško blato, 56,7 km2

Graniči s Hrvatskom na sjeveru, sjeverozapadu i jugu (ukupna dužina: 932 km), Srbijom na istoku (357 km) i Crnom Gorom na jugoistoku (248 km). Na krajnjem jugu izlazi na Jadransko more, u dužini od 20 km, na teritoriji općine Neum. Granice Bosne i Hercegovine uglavnom su prirodnog porijekla i većinom ih čine rijeke Drina, Sava i Una, te planine, kao Dinara na jugozapadu.

Glavni grad je Sarajevo (275.524 - 2013), a od većih gradova izdvajaju se Banja Luka (199.191), Tuzla (120.441), Zenica (115.134), Mostar (113.169), Bihać (43.007), Bijeljina (42.278), Brčko (39.893), Prijedor (27.970), Doboj (24.349) i Trebinje (22.987).

Sve stijene koje grade današnji prostor Bosne i Hercegovine istaložene su u marinskoj sredini nekadašnjeg mora Tetis i u različitim geološkim razdobljima. Geosinklinala Tetis ležala je između Afričke ploče na jugu i Evrosibirske na sjeveru. U geološki najstarije stijene ovih prostora ubrajaju se one koje potječu iz paleozoika, odnosno silurske periode. Ove stijene grade bosanskohercegovačko škriljavo gorje koje čine Vranica, Bitovnja, Pogorjelica i Zec.

Uslijed dugotrajnih djelovanja endogenih potisaka, kao i magmatske aktivnosti, naslage škriljavog gorja metamorfizirane su i sada ih čine mramor, škriljac, metamorfizirani dolomit i krečnjak. Ove naslage čine osnovnu podlogu ostalim naslagama iz paleozojskog geološkog razdoblja.

Osim Srednjobosanskog škriljavog gorja, postojale su i druge zone razvoja paleozojskog kompleksa. Na istoku i jugoistoku Bosne u poriječju Drine i njenih pritoka Prače, Jadra i donjem slivu Drinjače nastale su mlađe paleozojske naslage, koje se u geološkoj literaturi ozačavaju kao pračanski i drinski paleozoik. Paleozojske naslage prekrivaju i veliki dio sliva Sane, od Ključa do Sanskog Mosta, i manji dio sliva Une, oko Novog Grada.

U geološkoj hronologiji razvoja zemljine kore na teritoriji Bosne i Hercegovine, nakon istaloženih paleozojskih naslaga, nastaje nov - mezozojski geološki ciklus. Sedimentacija mezozojskih naslaga na teritoriji Bosne i Hercegovine ima potpuno razviće u tri geološke periode: trijasu, juri i kredi.

Mezozojske naslage imaju najveće teritorijalno razviće i grade unutrašnju, centralnu i vanjsku zonu Dinarida. Mezozojsko geološko razdoblje u Dinaridima predstavljeno je pretežno karbonatnim i klastičnim naslagama. Karbonatne naslage grade pretežno vanjsku zonu, a klastične naslage učestvuju u građi središnjih i unutrašnjih Dinarida.

Tla

Tla su sastavni element fizičko-geografske sredine. Njih čine površinski rastresiti slojevi. Tla Bosne i Hercegovine su izuzetno heteogena i čine pravi pedološki mozaik. Ona se mogu razvrstati u nekoliko skupina od kojih su dvije najbitnije, i to: automorfna tla i hidromorfna tla. Osnovna razlika među ovim grupama je u tome što se pri formiranju automorfnih tala, kao osnovni faktor, pojavljuje samo padavinska voda, a pri nastanku hidromorfnih tala, osim padavinske vode, učestvuju podzemne i poplavne vode.

Automorfna tla su najrasprostranjenija vrsta tala u Bosni i Hercegovini. S obzirom na debljinu humusnog sloja, ona se dijele na razvijena i nerazvijena tla. Hidromorfna tla se takođe mogu podijeliti na razvijena i nerazvijena tla. U razvijena hidromorfna tla spadaju glejna i tresetna zemljišta. Glejna su nastala u nizijskim predjelima i pobrđima, pretežno u sjevernim dijelovima zemlje. Među njima su najraširenija pseudoglejna tla, koja prekrivaju ravničarske krajeve u sjevernoj Bosni. Tresetna se stvaraju u uvjetima stalnog prisustva vode u zemljištu. Najviše ih je u Hutovom blatu i Livanjskom polju.

 

Reljef Bosne i Hercegovine veoma je različit, i po izgledu i po starosti i po načinu postanka. Najveći dio reljefa zemlje čine planine različite visine. Ostatak je ravničarski, a čine ga dijelovi Panonske nizije, velikih kotlina i riječnih dolina, kao i uzak pojas Jadranskog primorja.

Bosna i Hercegovina sastoji se od dvije geografske i historijske cjeline: većeg bosanskog dijela na sjeveru (oko 42.000 km²) i manjeg hecegovačkog na jugu. Bosna je mahom planinska zemlja, a isto se odnosi i na Hercegovinu, s tom razlikom da je riječ o različitim karakterima tla. Bosna i Hercegovina pripada zapadnom dijelu sredozemne zone mlađih vjenačnih planina. Ova zona je dala osnovni, pretežno gorski karakter reljefu zemlje. Kroz najmlađe geološke epohe na teritoriji Bosne i Hercegovine stvorena je prostrana visija predstavljena brdsko-gorsko-planinskim reljefom, međuplaninskim i predplaninskim depresijama – kotlinama. Najznačajnije depresije su: panonska depresija na sjeveru jadranska depresija na jugozapadu.

Od ukupne površine Bosne i Hercegovine na područja do 200 metara nadmorske visine otpada 14,2%, na područja između 200 metara i 500 metara nadmorske visine gotovo 29%, a na visine između 500 metara i 1.000 metara otpada otprilike 31% državne teritorije. Na nadmorske visine između 1.000 metara i 1.500 metara otpada 21%, a na visine od 1.500 metara do 2.000 metara 3,5% ukupne bosanskohercegovačke teritorije.

Reljef Bosne i Hercegovine čine i podzemni krški oblici u karbonatnim stijenama, što zemlju svrstava u bogata holokarstna područja svijeta. Bosna i Hercegovina je prostor s velikim brojem istraženih i neistraženih pećina i jama, a najpoznatije među njima su Vjetrenica u Popovom polju, Glavičanska kod Foče, Mračna pećina u dolini Prače, Bijambarska pećina u općini Ilijaš i Orlovača kod Sumbulovca.

Planine

Bosna i Hercegovina većinom je planinska zemlja – planine čine 4/5 površine. Planine u Bosni i Hercegovini obiluju rudnim i šumskim bogatstvom, čistim izvorima vode, raznolikim biljnim i životinjskim svijetom.

Preko cijele Bosne i Hercegovine proteže se Dinarski pojas, koji predstavlja izdignuto i blago, prema sjeveru, svedenu visiju koja se prema jugu strmo spušta. Ona, prema najvišim planinskim vijencima, ima asimetričan izgled. Dinarska planinska asimetrija odrazila se na položaj orografskog razvođa, koje je više primaknuto Jadranskom moru. Dinarska planinska morfostruktura je visoka i vjenačna. Ona se pruža od sjeverozapada prema jugoistoku. To je glavni pravac pružanja dinarskih bora. Sadašnji dijelovi geosinkale su izdignuti i naborani, a bokovi su joj spušteni. Zbog toga se između Jadranskog i Panonskog bazena dižu dugački Dinarski planinski vijenci.

Najviši vrh Bosne i Hercegovine je planina Maglić (2.386 m). Bosna i Hercegovina ima četiri olimpijske planine: Jahorina, Bjelašnica, Igman i Trebević. Pored njih još se ističu Volujak, Čvrsnica, Prenj, Zelengora, i Treskavica.

Oko planina ili preko njih prostiru se visoravni i površi, koje su nastale egzogenim procesima sa kraško-korozionim i fluvijalnim porijeklom. One se postepeno spuštaju prema Jadranskom i Panonskom bazenu. Najznačajnije visoravni Bosne i Hercegovine su: glasinačka, klekovačka, dubrovačka.

Rijetki zemljotresi jedina su ozbiljna prirodna opasnost u Bosni i Hercegovini. Među najvažnije probleme s prirodom spadaju zagađenje zraka izazvano industrijskim djelovanjem i krčenje šuma.

•  
  Pogled na Maglić
•  
  Jahorina prekrivena snijegom
•  
  Bjelašnica zimi
•  
  Skakaonice na Igmanu
•  
  Vlasulja, najviši vrh Volujka

Depresije, kotline i kraška polja

Naspram Dinarske planinske mase na sjeveru Bosne prostire se Panonska, a na jugozapadu Jadranska depresija. Jadranska depresija pokazuje opću i kontinuiranu tendenciju tonjenja i u geološkoj današnjici. Za razliku od ove, Panonska depresija jednim dijelom blago se epirogeno izdiže.

Između Dinarskih planina spuštene su kotline i kraška polja. Kotline su, kao i planine, u osnovi tektonski reljefni oblici. Kotline u bosanskohercegovačkoj planinskoj oblasti javljaju se u nizovima (linearno) ili pojedinačno (izolovano). Linearne kotline u Bosni Hercegovini najčešće su smještene u riječnim dolinama. Najveća i najpoznatija među njima je Sarajevsko-zenička kotlina. U dolini Vrbasa nalazi se prostrana Skopaljska i sjevernije od nje Banjalučka kotlina. U dolini Une nalazi se Bihaćka, a u dolini Sane smještena je prostrama Prijedorska kotlina. U slivu i dolini Spreče nalazi se Tuzlanska kotlina, a u dolini Neretve smještena je Mostarska kotlina.

 

Kraška polja predstavljaju najveće i najrazvijenije površinske oblike u kršu, koji se mogu pojaviti u suhom ili močvarnom obliku. Specifični tokovi orogeneze, geogeneze i hidrogeneze u klimatski raznolikim uslovima uslovili su formiranje brojnih kraških polja, koja bosanskohercegovačkom biološkom i ekološkom diverzitetu daju prepoznatljivost na evropskom i globalnom nivou. S obzirom na ekoklimatske karakteristike, kraška polja Bosne i Hercegovine se diferenciraju na grupe:

• Kraška polja zapadne Bosne (Glamočko, Livanjsko, Kupreško, Duvanjsko, Šuićko, Petrovačko i Bravsko )
• Kraška polja zapadne Hercegovine (Posuško, Grudsko)
• Kraška polja donje zapadne Hercegovine (Lištićko, Ljubuško i Mostarsko Blato)
• Donja kraška polja istočne Hercegovine (Popovo polje)
• Srednja kraška polja istočne Hercegovine (Ljubinsko, Dabarsko, Fatničko i Plansko)
• Visoka kraška polja istočne Hercegovine (Nevesinjsko i Gatačko)

Klima Bosne i Hercegovine određena je kompleksom fizičko-geografskih faktora od kojih su najznačajniji: geografska širina, reljef, blizina velikih okeanskih i morskih površina i velikih kopnenih masa.

Najveći dio bosanskohercegovačke teritorije pripada krajnjim južnim ograncima sjevernog umjerenog pojasa i krajnjim sjevernim dijelovima suptropskog pojasa. Granica između ovih pojaseva povučena je na osnovu radijacionog bilansa i opće šeme zračne cirkulacije koja je karakteristična za oba toplotna pojasa. Osim toga, prostor Bosne i Hercegovine sektorno pripada uplivu zimskog zapadnog ciklona i ljetnjeg azorskog anticiklona sa pojačanim tropskim utjecajima.

Na podneblje Bosne i Hercegovine značajno utiči prodori suptorpskih zračnih masa, poznati kao topli i suhi afrički zrak. One često, posebno tokom ljeta, preplave prostore zemlje. Pri strujanju preko Mediterana ove zračne mase ovlaže i uzlaznim strujanjem uz dinarske planine se rashlađuju. Iz njih se izlučuju obilne padavine. Ukoliko ovaj topli zrak prodire duboko na sjever, tada u zemlji vlada dugi i veoma topli period.

Kada sa sjevera prema jugu struji hladni arktički zrak, tada se nad teritorijom Bosne i Hercegovine uspostavlja stabilno i hladno vrijeme. Značajniji upliv hladnog arktičkog zraka nad zemljom odvija se tokom zime. U tom razdoblju nad Evroazijskim kopnom uspostavlja se zona visokog zračnog pritiska, pa zrak struji prema jugu u prostore Mediterana nad kojim se, u isto vrijeme, obrazuje zona niskog zračnog pritiska.

Klimatski tipovi

U zavisnosti od klimatskih faktora teritorija Bosne i Hercegovine ima veoma složena klimatska obilježja. To se posebno odnosi na prostore u kojima se sudaraju ili prepliću mediteranski i kontinentalni klimatski utjecaji. U oblastima u kojima preovladavaju mediteranski klimatski utjecaji, u njihovom izrazitom ili izmijenjenom obliku, uspostavljeni su složeni tipovi mediteranske klime poznate kao jadranska ili izmijenjeno jadranska klima. Ovaj klimatski tip zahvata krajnju jug zemlje.

Reljefni sklop Dinarida uslovio je značajnije modifikacije tipične umjereno kontinentalne i jadranske klime. Kopnene zračne mase sa sjevera i zračna strujanja sa juga, uz postojeći razuđeni reljef sa promjenjivim nadmorskim visinama i uz razliku od 3° geografske širine, bitno su utjecali na izmjene osnovnog klimatskog tipa. Na sjeveru Bosne i Hercegovine značajno se osjećaju utjecaji tipične umjereno kontinentalne klime, a centralni planinsko-kotlinski prostori su pod utjecajem izmijenjenog režima umjereno kontinentalne klime.

Predjeli sjeverne Bosne i doline donjih i srednjih pritoka Save odlikuju se umjereno kontinentalnom klimom. Iako je riječ o Peripanonskom prostoru, utjecaj sa sjevera je dosta ublažen prodorom ciklona sa zapada koji potiskuju hladne mase prema istoku. U ovim predjelima ljeta su topla. Prosječna julska temperatura iznosi između 20° i 22 °C. Prosječne godišnje temperature u predjelima su sa umjereno kontinentalnom klimom. Srednje godišnje temperature na prostorima sjeverne Bosne iznose nešto više od 10 °C. U ovom klimatskom tipu jasno su izražena sva četiri godišnja doba. Ljetne temperature mogu biti dosta visoko, ali rijetko prelaze 40 °C. Apsolutne minimalne temperature zimi mogu opasti do -35 °C. Padavine su tokom godine ravnomjerno raspoređene. Srednja godišnja količina padavina na ovim prostorima iznosi 1.500 mm, na zapadu, do 700 mm, na istoku. Semberija i dolina rijeke Drine su najsušniji predjeli u Bosni i Hercegovini. U ovim predjelima najviše padavina se izluči u periodu maj-juni. Snježni prekrivač traje dosta kratko, najviše do dva mjeseca.

Bosna i Hercegovina, uzimajući pri tome i najstrožije svjetske kriterije, obiluje vodama. Osim riječnih, podzemnih i jezerskih voda, Bosni i Hercegovini pripadaju i vode Jadranskog mora. Bogatstvu kopnenim, naručito riječnim vodama doprinose opće fizičko-geografske karakteristike njenog teritorija, a posebno klima, reljefni sklop, geološka građa i vegetacija. Riječna voda je najznačajniji resurs u Bosni i Hercegovini; koristi se za vodosnadbijevanje naselja i industrije, predstavlja važan privredni faktor. Rijeke Bosne i Hercegovine su bogate hidronergijom, pa su na mnogim stvorene vještačke hiroakumulacije.

Rijeke

Planinska dinarska morfostruktura predstavlja izvorišnu i slivnu oblast sa koje vode, pretežno površinski, otječu prema slivovima Jadranskog i Crnog mora. Slivu Jadranskog mora hidrografski gravitira i kraška oblast iako s njom nema direktnu površinsku hidrografsku mrežu. Glavno razvođe između spomenutih slivova više je primaknuto Jadranskom moru. Razvođe je na mnogim segmentima iz površinskog preneseno u kraško podzemlje.

Površina Crnomorskog sliva na teritoriji Bosne i Hercegovine iznosi 35.700 km² ili 70% ukupnog prostora zemlje. Na sliv Jadranskog mora otpada 12.410 km² površine ili 24% ukupnog teritorija Bosne i Hercegovine. Od većih slivova samo slivovi Une i Drine jednim dijelom ne pripadaju prostoru Bosne i Hercegovine. Najveće slivove na teritoriji Bosne i Hercegovine imaju Bosna (10.480 km²), Vrbas (5.570 km²) i Neretva (9.800 km²)

Na teritoriji Bosne i Hercegovine, posebno onoj koja pripada Crnomorskom slivu, formirani su brojni površinski riječni sistemi. Rijeke Bosne i Hercegovine obrazuju se od brojnih pritoka, kao što je slučaj sa većinom glavnih tokova ili direktno od izvora i vrela kao rijeke Bosna i Una. Glavnu hidrografsku okosnicu zemlje prema kojoj se usmjeravaju svi veći tokovi sa prostora države čini rijeka Sava. Ona teče sjevernom granicom Bosne i Hercegovine u dužini od 317,4 km. Njene najveće pritoke sa teritorija Bosne i Hercegovine su: Drina, Bosna, Vrbas, Ukrina i Una.

Najrazvijeniji hidrografski sistem ima rijeka Drina. Od ukupnog njenog sliva koji iznosi 19.570 km² teritoriji Bosne i Hercegovine pripada 7.200 km² ili 36,8%. Veće pritoke Drine su Sutjeska, Prača, Žepa, Ćehotina, Lim i Rzav.

Posebna karakteristika voda Bosne i Hercegovine je prisustvo velikog broja obilnih vodopada koji ukrašavaju bosanskohercegovački pejzaž. Među najljepšim i najvećim su: Štrbački buk (23,5 m visok, najveći slap u Bosni i Hercegovini), Martin Brod, slapovi na Plivi u Jajcu, te Kravice i Koćuša na rijeci Trebižat. Vodopadi na manjim rijekama ili čak potocima su znatno viši: Skakavac (98 m) kod Sarajeva, i Skakavac (75 m) u prašumi Perućici. Među najvišim slapovima na balkanskom poluotoku su i kaskade potoka Studeni koje se obrušavaju sa visine od 400 m u kanjon rijeke Rakitnice. Ovaj kanjon je najnepristupačniji u jugoistočnoj Evropi i još uvijek neistražen u potpunosti.

•  
  Hidroelektrana na Drini, Zvornik
•  
  Sava između Brčkog i Gunje
•  
  Una kod Bihaća
•  
  Bosna u Zenici

Podzemne vode

Na teritoji Bosne i Hercegovine, posebno u njenom kraškom podzemlju, obrazovao se vrlo bogat sistem podzemnih voda. Izdanske podzemne vode obrazovane su u rastresitim sedimentima iznad vododrživog sloja. Slobodne izdanske vode najviše su rasprostranjene u aluvijalnim nanosima, posebno oko većih tokova. Izvori i vrela najčešće se javljaju na mjestu kontakta vodopropusnih sa vodonepropusnim stijenama. Takvi su izvori i vrela rijeke Bosne, Une, Trebišnjice, Plive, Bune, Bregave.

Na području Bosne i Hercegovine susreću se i mineralni, termalni i termo-mineralni izvori i vrela. Ovi izvori vezani su za tektonski labilna područja koja su presječena rasjedima i pukotinama kroz koje ponire padavinska voda. Najtopliju mineralnu vodu ima banja Ilidža pored Sarajeva, čija temperatura iznosi 58 °C. Termalnu vodu imaju i izvori u Kaknju, Fojnici, Olovu, Gradačcu, Tesliću, Banjoj Luci, Tuzli. Hladnih mineralnih izvora ima kod Kaknja, Srednjeg, Gornjeg Vakufa, Žepča, Gradačca i Kiseljaka.

Jezera

Lednička jezera (Boračko i Šatorsko)

Bosna i Hercegovina ima prirodna i vještačka jezera. Vještačka jezera su izgrađena u riječnim dolinama i kraškim poljima, te uglavnom, služe za energetske potrebe i vodosnadbijevanje. Prirodna jezera u Bosni i Hercegovini, prema nadmorskoj visini, mogu se podijeliti na visokogorska 8planinska) i dolinsko-kotlinska. Ukupna površina koju zahvataju prirodna jezera u Bosni i Hercegovini je iznosi 65 km². Ona su poligenetske tvorevine. Na njihovo obrazovanje utjecalo je više prirodno-geografskih činilaca.

Prirodna jezera su mlađe hidrografske tvorevine i gotovo sve su formirane u kraškim vrtačama i uvalama. Planinska jezera Bosne i Hercegovine imaju bistru i prozračnu vodu. Ima ih više od 25, od čega samo na Zelengori osam. Najpoznatija zelenogorska jezera su: Kotloničko, Štirinsko, Orlovačko i Kladopoljsko. U najzapadnijem dijelu bosanskohercegovačkih Dinarida, na planini Šator, nalazi se Šatorsko jezero. Osim ovih, u poznatija planinska jezera spadaju i Prokoško jezero na Vranici, Veliko i Crno jezero na Treskavici, Blidinje jezero između Vran planine i Čvrsnice, te Uloško u podgorini Crvnja. U najpoznatije dolinsko-kotlinsko prirodno jezero ubraja se Boračko jezero. Ono se nalazi u podgorini Prenja, nedaleko od Konjica, na nadmorskoj visini od 397 metara.

Za razliku od planinskih jezera, Plivska jezera su prirodna riječna jezera protočnog karaktera. Sedrene pregače pregradile su korito i dolinu rijeke Plive na dva mjesta i tako obrazovale Veliko (Gornje) i Malo (Donje) jezero. Veliko jezero ima površinu 2 km², dužine 3,3 km, a širinu jedan kilometar. Maksimalna dubina ovog jezera je 36 metara.

Među ostala značajnija jezera ubrajaju se Buško jezero i Hutovo blato, koja su u novije vrijeme poprimila vještački karakter. Ovo se, prije svega, odnosi na Buško jezero, koje je stvoreno na mjestu nekadašnjeg Buškog blata, te na Hutovo bBlato koje je vještački pretvoreno u Svitavsko jezero. Hutovo Blato je najveća kriptodepresija u Bosni i Hercegovini. Površina vode u njemu je za 2,5 metara iznad površine mora, a dno mu je niže od morske površine. Voda iz ovog močvarno-jezerskog sistema otječe rijekom Krupom, koja završava u Neretvi nizvodno od Čapljine. Hutovo blato je orintološki rezervat.

More

 

Manji dio jadranskog primorja u dužini od oko 25 km, uključujući i poluotok Klek, pripada Bosni Hercegovini. Primorje Bosne i Hercegovine nalazi se južno od delte Neretve i ima površinu oko 8 km². Od Mljetskog kanala i morske pučine razdvaja ga polutok Pelješac.

More kod Neuma je pod utjecajem unutrašnjeg djelovanja Neretve, čije vode nešto snižavaju temperaturu morske vode. Prosječne površinske temperature morske vode u neumskom zalivu iznose oko 9,6 °C, a tokom jula 19,9 °C. Salinitet dijela Jadranskog mora koje pripada Bosni i Hercegovini varira između 29 i 35 promila. Boja morske vode je zeleno-plava. Neumski zaliv je slabo razuđen. Obala i more pogodni su za kupališni turizam.

Flora

 

U Bosni i Hercegovini mnoge rijetke biljke rastu na visokim nadmorskim visinama. U Nacionalnom parku Sutjeska nalazi se prašuma Perućica, jedna od najvećih od onih koje su se do danas održale. U području Dinarskih planina niskom zonom se smatraju predjeli nadmorske visine od 500 do 1000 metara. Za ovu zonu tipične su šume hrastova i bukvi. Na visinama od oko 1500 metara rastu šume bukvi, smrča, jela i borova. Borovi su prisutni na skoro svim planimama ove zemlje. Mješavina svih ovih vrsta drveća se javlja još na nižim visinama i nastavlja u višim. U ovom slučaju govorimo o takozvanom području ilirske flore.

Na svim područjima na visokoj nadmorskoj visini nalazimo planinske biljne vrste poput anemona, timijana i valerijane. Pored ovih vrsta tu je i klasično alpsko rastinje. Posebnost BiH su doline nastale rušenjem pećina, u kojima su prisutne biljke karakteristične za hladnija planinska područja, dok na njihovim rubovima rastu meditranske biljke. Dobar primjer flore BiH je planina Bjelašnica kod Sarajeva. U podnožju planine javljaju se raznovrsni lišćari poput hrastova, hrastova kitnjaka, glogova i crnih bukvi. U višim predelima preovlađuju mešovite šume bukvi i jela.

Orasi su rasprostranjeni u nižim zonama jugoistočne Evrope. Na visokim planinama rastu čempresi koji su neobično otporni na niske temperature. U proljeće na livadama se javlja veliki broj cvjetova.

Tipični predstavnici vrsta su: ljubičica, lincura, narcis, kamilica, sremuš, jagorčevina itd. Mnoge rijetke vrste su prisutne u Bosni i Hercegovini. Neki tipovi tla bogati krečnjakom nude idealne uslove za rast orhideja, primjerice vrste crvena naglavica (Cephalanthera rubra) ili vimenjak (Platanthera chlorantha). Usljed tople klime u ovom regionu rastu ljiljani. Tu su i retke vrste iz porodice tulipana, kao što su Tulipa biflora, ili Tulipa orphanidea, koja je retkost i koja opstaje zahvaljujući izolaciji.

U Bosni i Hercegovini postoji značajan broj endemskih vrsta. Bosanski ljiljan je endemska vrsta iz centralne Bosne koja raste na krečnjačkom tlu. Dugo se smatralo da je ova vrsta varijetet pirinejskog ljiljana ili halkedonskog ljiljana. Molekularno-genetskom analizom utvrđeno je da je ova vrsta srodna kranjskim ljiljanima. U predjelima Bosne raste vrsta Lilium jankae koja je dugo bila neklasifikovana.

Fauna

Pojedine životinje koje su istrebljene širom Evrope održale su se u Bosni i Hercegovini bez ljudskog ometanja. Neke vrste životinja razvile su se autohtono (nezavisno od životinja u drugim regijama).

Na kratkoj morskoj obali nailazimo na uobičajene riblje vrste Jadranskog mora. Ribe planinskih rijeka i potoka su naročito interesantne; u čistim planinskim jezerima očuvane su ugrožene riblje vrste. U rezervatu Hutovo blato žive jegulje. Hutovo blato je park prirode kome pripadaju mnoge bare i močvare. Tu se mogu posmatrati i brojne druge životinjske vrste, poput rakova.

Zmije koje žive u BiH su velikim dijelom otrovnice.

Izuzetno bogat svijet ptica očuvan je u bosanskim planinama. Zelena žuna živi u listopadnim šumama, a crna žuna u četinarskim. Lešinari su prisutni na mnogim planinama. Od ptica grabljivica tu su suri orlovi (karakteristični za planine i krajeve blizu mora), i sokolovi vetruške (rasprostranjeni u cijeloj zemlji). Planinski sokolovi žive u području Hercegovine. Broj vrsta insekata je gotovo neprebrojiv.

Najveća životinja BiH je ugrožena vrsta mrkih medvjeda.

• Spisak gradova i općina u Bosni i Hercegovini
• Bosna i Hercegovina