Trifun Triša Kaclerović (Boka, 14.
2.">14. februar 1879 — Beograd 31. mart 1964) je bio novinar, advokat i levičarski političar, jedan od osnivača Srpske socijaldemokratske partije, a kasnije osnivač i Generalni sekretar Komunističke partije Jugoslavije.
TRIŠA KACLEROVIĆ | |
---|---|
Datum rođenja | 14. februar 1879. |
Mesto rođenja | Boka, kod Sečnja Austrougarska |
Datum smrti | 31. mart 1964. (85 god.) |
Mesto smrti | Beograd, SR Srbija SFR Jugoslavija |
Profesija | pravnik, novinar |
Član KPJ od | aprila 1919. |
Bio je urednik „Tipografskog glasnika“, „Radničkih novina“ i „Radnika“.
Rođen je 14. februara 1879. godine u Boki kod Sečnja.
Kaclerović je još u mladosti pristupio socijalističkom pokretu u Kraljevini Srbiji. 23. 3. 1903. godine oko 5.000 studenata, đaka i radnika, je izašlo na demonstracije protiv apsolutističkog režima srpskog kralja Aleksandra Obrenovića, koje su organizovali studenti socijalisti Dimitrije Tucović i Triša Kaclerović, jer im nije dozvoljeno održavanje levičarskog skupa. Skup je završio nasiljem, u Beogradu je u sukobu s policijom poginulo pet, a ranjeno šest ljudi. Uhapšeno je više od 120 demonstranata, protiv 27 podignuta je optužnica, a Tucović i Kaclerović su emigrirali iz zemlje.
Kaclerović je jedan od osnivača Srpske socijaldemokratske partije 2.8. 1903. godine i Glavnog radničkog saveza. U saradnji sa Dimitrijem Tucovićem radio je na stvaranju socijalističke federacije balkanskih naroda. Za narodnog poslanika je izabran dva puta. 1908, kada je bio jedini poslanik Socijaldemokratske partije u skupštini, i 1912, kada je pored njega, poslanik bio i Dragiša Lapčević. Kaclerović je političke poteze Pašićevih radikala često tumačio kao “naređenje stiglo iz Moskve”.
22. avgusta 1911. godine užički socijalisti su sazvali veliki radnički zbor zbog nepoštovanja Zakona o radnjama, na kojem je u ime Glavne partijske uprave i Glavnog radničkog saveza, govorio Triša Kaclerović. Na osnovu diskusije socijaldemokratskih poslanika u Narodnoj skupštini, Dragiše Lapčevića i Triše Kaclerovića, može se zaključiti da su aprilski izbori 1912. godine u Užicu protekli u uslovima policijskog pritiska, korupcije i falsifikovanja izbornih rezultata.
“ | Mi imamo zajmova danas preko 700 i nekoliko miliona dinara. Zna se na što su ti zajmovi trošeni. Više od 2/3 utrošeno je na militarizam, na vojsku, na popunjavanje deficita, koji vojska svake godine čini, i na izdržavanje čitave činovničke vojske. A na narodnu prosvetu, zdravlje, na druge kulturne i važne narodne potrebe niste nijedne pare utrošili iz ovog velikog duga. Posledice su teške i ubistvene u svakom pogledu. Život siromašne mase postaje teži i očajniji, trpeza narodne mase postaje posnija i oskudnija. | ” |
1917. godine sa Dušanom Popovićem je emigrirao iz okupirane Srbije.
Kaclerović je bio jedan od osnivača Socijalističke radničke partije (komunista), aprila 1919. i član Centralnog partijskog veća od septembra 1919. godine. Izabran je za narodnog poslanika, na listi KPJ, novembra 1920. godine. Od proleća 1921. godine nalazio se u rukovodećim partijskim telima KPJ. Os avgusta 1921. godine bio je sekretar, tada ilegalne, Komunističke partije Jugoslavije. Kaclerović je 1922. godine ovako govorio protiv Obznane:
Kada sam sa jednim ministrom, koji je bio jedan od glavnih tvoraca 'Obznane', govorio o radničkim sindikatima i ukazao mu na njihovu potrebu, jer bez sindikata radnička klasa ne može da živi, rekao mi je taj ministar: 'Da, tako je, ali interes kapitalističke klase nije da se otvore sindikati, jer se mi nalazimo pred ekonomskim prosperitetom. U zemlji ima obilje zlata, nagomilanog novca, preduzeća se renoviraju, stvaraju se nova. Ako se sindikati otvore, onda će radnici tražiti povećanje nadnica i druga poboljšanja, a to će kočiti naš ekonomski prosperitet'. U toj misli, izrečenoj kroz usta tog državnika, i u činjenici da je to stvarno tako, treba tražiti uzrok hajci protiv KPJ. I dan-danas su sindikalne organizacije zatvorene zbog toga što vlasti neće da sindikati smetaju kapitalističkoj privrednoj politici.
Bio je član Centralnog odbora, legalne, Nezavisne radničke partije Jugoslavije (1923-1924). Delegat na Petom kongresu Kominterne 1924. 1928. godine se demoralisan povukao iz svake političke aktivnosti. Zahvaljujući tome, jedini je generalni sekretar KPJ koji je preživeo Staljinovu Veliku čistku 1930-ih.
Penzionisan je 1948. godine kao sudija Vrhovnog suda FNRJ. Umro je 1964. godine u Beogradu.
Kaclerovićeva važnija dela su:
Od štampanih glasila, bio je urednik „Tipografskog glasnika“, „Radničkih novina“ i „Radnika“. Bio je saradnik „Dnevnog lista“, „Narodnog lista“, „Radničkog lista“, „Okovanog radnika“, „Borbe“ i drugih.
Početkom 20. veka, Kaclerović je bio veliki kritičar ruske imperijalne politike prema Balkanu:
Nije sišla Rusija na Balkan u licu svoga kancelara da donese sreće srpskom narodu. Ako nam prošlost može da posluži kao učitelj, da li bi mogli naći ma i jedan primer gde je politika ruska bila od koristi za srpski narod? Jedna politika koja je ogrezla u krvi, svirepostima i varvarstvu i ne može imati lepih želja za sreću ma koga naroda.
On je posebno kritikovao rasprostranjenu pojavu rusofilije u srpskoj politici. Kaclerović je tvrdio da ruska politika nije slovenofilska, već samo rusofilska. A rusofilstvo znači "vladu despotizma, vladu knute i tamnice, vladu belog i krvavog terora".
Fantastična je ljubav srpskih rusofila prema Rusiji. Sentimentalni su razlozi, razlozi osnovani na zabludi, samoobmani i golom verovanju, na kojima su podigli oni svoju politiku naslona na Rusiju. Osećanje blagodarnosti, bratska, slovenska krv, „osvedočena ljubav“ Rusije prema Slovenima — sve je to ušlo u političko veruju srpskih državnika. Otuda mesto ozbiljnog, trezvenog državničkog rada dolaze samo prazne hvale, himne; ovacije, oduševljeni usklici u slavu slovenske, ali ipak zato varvarske i krvave Rusije.
Umesto usklika "zavedenog" javnog mnenja: "živeo car, živela Rusija!" Kaclerović i srpski socijaldemokrati poručuju "nek padne despotizam i ruski carizam, nek nestane eksploatacije ljudi!"
This article uses material from the Wikipedia Srpskohrvatski / Српскохрватски article Triša Kaclerović, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaj je dostupan pod CC BY-SA 4.0 osim ako je drugačije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Srpskohrvatski / Српскохрватски (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.