Teheranska Konferencija

studenog do 1. prosinca 1943.godine i na njoj su se sastali Churchill, Staljin i Roosevelt tj. "velika trojica".

Od bitnijih zakljucaka ove konferencije treba istaknuti prvenstveno odluku da se partizanima u Jugoslaviji pruzi potpuna podrska, kako vojna tako i politicka, putem slanja velikog broja vojnih komandosa u Jugoslaviju itd. Takoder je odluceno da ce se teziti obnovi nezavisnosti i opsegu nekadasnje Jugoslavije.

Ova konferencija je poremetila i planove izbjeglicke vlade Kraljevine Jugoslavije na celu sa Puricem u Londonu, koja je dotad i uzivala djelomicnu podrsku britanske vlade. Medutim, nakon Teheranske konferencije, britanska vlada je otkazala podrsku Drazi Mihajlovicu. Churchill je to nastojao rijesiti sa kompromisom sa Titom, trazeci da Tito prihvati odbjeglog jugoslovenskog kralja Petra II natrag u zemlju, a da ce Britanija zauzvrat otkazati suradnju sa Mihajlovicem. No medutim, Tito na ovaj kompromis nije pristao, a Mihajlovic je ipak izgubio podrsku.

Nakon ove konferencije doci ce do znacajnije suradnje i dopisivanja izmedu Tita i Churchilla, sto ce na koncu rezultirati time da ce pod britanskim pritiskom, predsjednik izbjeglicke vlade u Londonu - Puric biti smijenjen a na njegovo mjesto ce biti imenovan Ivan Šubašić, koji ce ostvariti djelomicno uspjesnu suradnju sa Titom i potpisati dva sporazuma Tito-Šubašić.

Teheranska konferencija na Wikimedijinoj ostavi