Trgovina ljudskim organima na Kosovu i Metohiji (ili slučaj Žuta kuća) je naziv koji se u javnosti koristi za istragu o trgovini ljudskim organima u Albaniji i na Kosovu tokom 1999.
godine. Prva je tvrdnje o trgovini ljudskim organima iznela u javnost bivša tužiteljka Haškog tribunala Karla del Ponte, u svojoj knjizi „Lov: Ja i ratni zločinci”, koju je objavila po odlasku sa dužnosti. U svojoj knjizi, Karla del Ponte je iznela podatke da je 1999. godine saznala od novinara da je oko 300 Srba i drugih nealbanaca bilo oteto i transportovano u Albaniju, gde su im vađeni organi, koji su zatim slani u Italiju, odakle su distribuisani u klinike širom Evrope. U knjizi ona spominje nasenje Burel u Albaniji, gde su žrtvama vađeni organi u kući koju ona u knjizi naziva žuta kuća.
Srpsko Tužilaštvo, ali i međunarodna organizacija za zaštitu ljudskih prava Human Rights Watch tražili su od Albanije da pokrene istragu o navodima o trgovini organima otetih Srba.
Prema izveštaju Saveta Evrope od 12. decembra 2010. godine organizator otimanja ljudi i trgovine ljudskim organima bio je Hašim Tači i Drenička grupa.
„Žuta kuća“ se nalazi u selu Ribe, nedaleko od grada Burela na severu Albanije. Kuća je danas bele boje, i u njoj žive članovi porodice Katuči. Porodica negira da je njihova kuća ikada bila mesto na kome su zarobljenicima vađeni organi. U početku su članovi porodice Katuči negirali i da je kuća bila žute boje, međutim nakon što su istražioci ispod sadašnje bele fasade pronašli tragove žute boje, porodica je promenila priču, tvrdeći da je kuća ofarbana u žuto pred jednu svadbu.
U blizini kuće pronađene su prazne flaše od infuzione tečnosti, sa sredstvima za opuštanje mišića, zavoji i igle.
Haški Tribunal pokrenuo je 13. januara 2005. godine istragu o trgovini organima, na osnovu predmeta koji su pronađeni u žutoj kući. Istraga je nosila naziv Don Kihot. Istražioci Haškog tribunala pronašli su u žutoj kući razne predmete, za koje je postojala osnovana sumnja da su korišćeni za vađenje organa otetim Srbima i nealbancima. Među predmetima koji su pronađeni, nalazili su plastične posude, prazne boce sa nazivima lekova koji se koriste pri hiruškim intervencijama (tranxene, chlooraphemical, cinarizine, biscopean, biscopean), i metalne krhotine koje su podsećale na ostatke hiruških instrumenata.
Prema istrazi koju je sprovelo srpsko tužilaštvo za ratne zločine, hiruški zahvati nad žrtvama trgovne organima izvođeni su u domovima zdravlja ili bolnicama koji su tokom rata korišćeni za lečenje vojnika OVK. Za te potrebe korišćeni su deo bolnice u kasarni „Bajram Curi”, dom zdravlja u fabrici „Koka-Kole” u Tirani, neuropsihijatrijska bolnica u zatvoru broj 320 u mestu Burelj i privatna kuća adaptirana u bolnicu u blizini mesta Tropoja, takozvana žuta kuća. Pored tih lokacija, srpsko tužilaštvo raspolaže podacima da je postojao i ilegalni zatvor u rudniku Deva koji se nalazi u pograničnom delu između Kosova i Albanije, jedan kraj tunela je na Kosovu, a drugi u Albaniji.
Dana 12. decembra 2010. Dik Marti podneo je izvetaj Savetu Evrope gde je Hašima Tačija označio kao vođu mafijaške grupe odgovornu za trgovinu oružjem, droge i ljudskih organa.
Kao odgovor, EU i Euleks su izjavili da oni smatraju da je izveštaj veoma ozbiljan i da traže dokaze.
Tači je opovrgao sve optužbe i najavio tužbu protiv Dika Martija.
Dana 11. januara 2011. godine uhapšen je Istanbulu doktor Jusuf Sonmez, „glavni hirurg“ u operacijama vađenja organa na Kosovu.
Euleks je 4. marta 2011. doneo odluku o pokretanju krivičnog procesa protiv optuženih za trgovinu ljudskim organima na Kosovu i Metohiji. Optužnice su podnete protiv Luftija Dervišija, Dritona Džilte, Sokola Hajdinija i Ilira Rečaja vezano za njihove aktivnosti u prištinskoj klinici „Medikus“. Među osumnjičenima su i bivši sekretar za zdravstvo Rečaj koji je protivzakonito izdao licencu prištinskoj klinici „Medikus“ za transplantaciju ljudskih organa. Jedan od osumnjičenih je i Turčin Jusuf Sonmez.
This article uses material from the Wikipedia Srpskohrvatski / Српскохрватски article Trgovina ljudskim organima na Kosovu, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaj je dostupan pod CC BY-SA 4.0 osim ako je drugačije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Srpskohrvatski / Српскохрватски (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.