Dobrosav - Dobrica Ćosić (Velika Drenova, 29.
12.">29. 12. 1921. - Beograd, 18. 5. 2014) bio je srpski književnik, akademik i nacionalistički političar koji je od 1992. do 1993. godine bio prvi predsjednik Savezne Republike Jugoslavije.
Dobrosav Dobrica Ćosić Добрица Ћосић | |
| |
Na dužnosti 15. jun 1992. – 1. jun 1993. | |
Predsjednik vlade | Aleksandar Mitrović Milan Panić Radoje Kontić |
Prethodnik | položaj ustanovljen |
Nasljednik | Zoran Lilić |
15. Generalni sekretar Pokreta nesvrstanih | |
Na dužnosti 15. jun 1992. – 7. septembar 1992. | |
Prethodnik | Branko Kostić |
Nasljednik | Suharto |
Rođen/a | Velika Drenova, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (danas Srbija) | 29. 12. 1921.
Umro/la | 18. 5. 2014. (dob: 92) |
Državljanstvo | srbijansko |
U mladosti je bio komunist, a u drugom svjetskom ratu se borio u partizanima što je kasnije bila inspiracija za njegov književni opus. Od kraja 1960-ih se počinje suprotstavljati Titovoj politici, prije svega nezadovoljan ustavnim preuređenjem SFRJ, te postaje jedan od najpoznatijih političkih disidenata. Krajem 1980-ih je jedan od predvodnika i ideologa srpskog nacionalističkog pokreta u tadašnjoj Jugoslaviji, te pristaša Slobodana Miloševića, s kojim se razišao sredinom 1990-ih.
Ćosić se često navodi kao jedan od ideologa Velike Srbije. Poštovaoci ga nazivaju „ocem nacije“, dok protivnici koriste taj izraz u ironičnom smislu.
Srpski akademik Dobrica Ćosić je često kritikovan zbog zalaganja za planska preseljenja stanovništva početkom jugoslovenskih ratova:
Moguća su planska preseljenja i razmena stanovništva što je najteže, najbolnije, ali je i to bolje od života u mržnji i međusobnom ubijanju.
– Ćosić u Politici, 26.07.1991.
Čuveni francuski filozof i antropolog Edgar Moren je 1992. godine u pariškom Le Monde-u pisao otvoreno pismo Dobrici Ćosiću, predsedniku SR Jugoslavije, smatrajući ga jednim od najodgovornijih za "osvajanje životnog prostora i etničko čišćenje" tokom rata u Bosni i Hercegovini:
Požar koji preti da se proširi izvan Balkana već je doveo u pitanje evropsku građevinu. Ta Evropa koja želi da se gradi jeste Evropa koja otvara granice između naroda – to je Evropa koja bi se stvarala po uzoru na Bosnu i Hercegovinu koju ste uništili. Hoćete li da vas istorija pamti kao predsednika osvajača životnog prostora i etničkog čišćenja?
Godinama nakon rata, 2010. godine, Ćosić tvrdi da izvršeno etničko čišćenje „može za budućnost da bude pozitivno“:
I pored lične tragedije mnogih ljudi, i pored toga što je ljudski razmišljati o multinacionalnim državama u kojima se tolerantno živi i sa više nacionalnih manjina, današnje stanje Srba posle etničkih čišćenja za budućnost može da bude pozitivno, jer je reka Drina prvi put postala srpska reka i što će vremenom deo Bosne možda ipak pripasti Srbiji.
– Ćosić u knjizi "Sećanja" Vladete Jerotića, 2010.
Ćosić je u javnosti više puta istupao sa diskriminatorskim stavovima prema Albancima. Zbog navednog citata je protiv njega čak podnesena i prijava zbog širenja govora mržnje.
Taj socijalni, politički i moralni talog tribalnog, varvarskog Balkana, uzima za saveznika Ameriku i Evropsku uniju u borbi protiv najdemokratskijeg, najcivilizovanijeg, najprosvećenijeg balkanskog naroda - srpskog naroda.
– Dobrica Ćosić o Albancima
Ćosića neki optužuju za velikosrpsku ideologiju. Ćosić sam tvrdi da nikada nije priznavao avnojevske granice, a u razdoblju SFRJ 1968. godine je pisao:
Svjedoci smo činjenice kako čak i medu srpskim narodom ponovo svijetli stari istorijski cilj i nacionalna ideja - ujedinjenje srpskog naroda u jednu državu.
Zbog te tvrdnje, Ćosic je bio isključen iz Centralnog komiteta. U srpnju 1989. godine on je govorio da bi se veliki dijelovi Hrvatske morali "vratiti" Srbiji. U vreme raspada SFRJ Ćosić je pisao o istorijskom cilju ujedinjenja svih Srba u jednu državu:
To je pitanje sloboda i prava bivstvovanja srpskog etnosa u celini svog duhovnog, kulturnog i istorijskog identiteta bez obzira na sadašnje republičke granice i konstituciju Jugoslavije. Ako se ta sloboda i to pravo ne uvažava, onda nije ostvaren istorijski cilj srpskog naroda – ujedinjenje svih Srba u jednoj državi (...).
2012. godine Ćosić u svojoj knjizi Bosanski rat o jedinstvenoj srpskoj državi piše sledeće:
Ako sam, dakle, do polovine 1991. i ja verovao u mogućnost zasnivanja državnog saveza srpskih zemalja, naime, globalnog referendumskog ujedinjenja teritorija koje naseljava srpska većina, razvoj događaja i naročito politika Evropske zajednice i Amerike prema rešenju "jugoslovenske krize" primorali su me da napustim ideju o državi kao savezu srpskih zemalja.
– Ćosić u knjizi Bosanski rat
Ćosić tvrdi da su muslimani ubijali sami sebe prilikom masakra u ulici Vase Miskina, da bi optužili Srbe pred svetom:
Zločin u ulici Vase Miskina, kada su pobijeni ljudi i žene koji su čekali u redu za hleb, što je bila muslimanska inscenacija da se prekine Lisabonski sporazum i za to optuže Srbi, da bi se pred svetskom javnošću imao "moralan" i "pravedan" izgovor za vojnu intervenciju NATO-a protiv Srba u Bosni...
– Ćosić u knjizi Bosanski rat
Ćosić takođe tvrdi da su muslimani ponovo ubijali sami sebe prilikom masakra na Markalama, da bi opet "namestili" Srbima pred svetom:
Grozan događaj! Na sarajevskoj pijaci Markale minama iz minobacača ubijeno je šezdeset osam ljudi i stotinjak ranjeno. Naravno, optuženi su Srbi. Ako bi to bila istina, Karadžić, Mladić, Koljević, Krajišnik treba odmah da podnesu ostavke, Skupština Republike Srpske da osudi taj zločin i sve političke ustanove u SR Jugoslaviji moraju najoštrije da osude taj masakr civila... Moram da proverim ovu užasavajuću vest. Zovem prijatelja Gojka Đoga da čujem njegovo mišljenje jer on je prilično obavešten o zbivanjima u Bosni. "Ni govora o srpskom zločinu. To je muslimanska nameštaljka kao i ona pred pekarom, spremaju nam nešto opasno." Zovem Milorada Ekmečića jer on svaki događaj tumači znanjem i istorijom: "To varvarstvo nikako ne može biti srpsko. To je džihadsko. Samo se u islamskom svetom ratu tako svirepo za Alaha ubijaju i Alahovi vernici." To mi potvrđuje i Nikola Koljević, koji je rekao, čvrsto uveren, da je to muslimanski zločin. "Pred svaki pregovor oni serviraju po neki 'srpski zločin' i idu u Ženevu kao 'srpske žrtve'". General Mladić i svi sarajevski komandanti tvrde da srpski bacači nikako ne mogu da dobace do Markala.
– Ćosić u knjizi Bosanski rat
Dobrica Ćosić je takođe poznat po negiranju genocida u Srebrenici, utvrđenog sudskim presudama:
Srbofobski, nesavesni i nekim interesom motivisani političari "međunarodne zajednice" - Amerike, Evropske unije i islamskih zemalja, pomoću svojih medija srpske zločine oko Srebrenice proglasili su genocidom... Međutim, i po mom mišljenju, postoje razlozi da se u džihadsku, hašku i tekuću političko-propagandnu "istinu" o Srebrenici ozbiljno posumnja... u Potočarima i Srebrenici nije izvršen genocid nego težak, bestijalan zločin nad zarobljenim Muslimanima, koji se mora osuditi i krivci biti kažnjeni.
– Ćosić u knjizi Bosanski rat
Nasuprot masakra u Srebrenici, koji nije bio genocid, Ćosić navodi istinsko "genocidno zatiranje srpskog življa" koje se zbilo pre toga u okolini Srebrenice:
Pre masakra muslimanskih zarobljenika u Potočarima i okolini, polovinom jula 1995. godine, iz "zaštićene zone" Srebrenice muslimanska vojska pod komandom Nasera Orića ubila je na najsvirepiji način 3.262 srpskih žitelja i popalila i opljačkala više od osamdeset podrinjskih sela. U ovom genocidnom zatiranju srpskog življa učestvovala je i masa muslimanskih civila, seljaka. Bio je to 1992. godine pravi masovni pokret Muslimana za ubijanje Srba... Muslimanski seljaci u većini nisu ubijali Srbe oružjem nego sekirama, vilama, pajserima, motkama...
– Ćosić u knjizi Bosanski rat
Mnogi od navedenih Ćosićevih argumenata su inače klasična tačka nacionalističke propagande.
This article uses material from the Wikipedia Srpskohrvatski / Српскохрватски article Dobrica Ćosić, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaj je dostupan pod CC BY-SA 4.0 osim ako je drugačije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Srpskohrvatski / Српскохрватски (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.