Frank Lloyd Wright

juni">8.juna 1867. godine, a umro u Phoenixu 9. aprila 1959. godine. Nakon djetinjstva provedenoga na farmi u Spring Greeneu, odlazi 1888. u Chicago i stupa u atelje vodećeg američkog arhitekta Louis Sullivana.

Frank Lloyd Wright
Rođenje	(1868-06-08) 8. juni 1868. Richland Center (Wisconsin), SAD
Smrt	9. april 1959(1959-04-09) (90 godina) Phoenix, SAD

Dizajniravši više od 1.000 objekata tokom 70 godina, igrao je ključnu ulogu u arhitektonskim pokretima dvadesetog vijeka, utičući na arhitekte širom svijeta kroz svoje radove i stotine šegrta u svojoj Taliesin Fellowship. Wright je vjerovao u projektiranje u skladu s čovječanstvom i okolinnom, filozofiju koju je nazvao organskom arhitekturom. Ova filozofija je ilustrovana u Fallingwateru (1935.), koji je nazvan "najboljim djelom američke arhitekture svih vremena".

Pored praktičnog iskustva što ga je tu stekao za njegovo umjetničko formiranje bilo je odlučno još nekoliko komponenata. Došavši iz provincije sačuvao je ljubav za kolonijalnu arhitekturu, njenu udobnost i povezanost s pejzažom. Bliske su mu ideje J. Ruskina, E.-E. Violet-le-Duca i arhitekata s istočne amer. obale koji se inspiriraju na tradicijama stare georgijanske arhitekture (McKim, Mead, Richardson).

Prvi Wrightovi radovi, nastali još u ateljeu Sullivana – vlastita kuća u Oak Parku (1889.) i kuća Charnley u Chicagu (1891.) – u tragu su američke ladanjske arhitekture. Napustivši 1893.g. Sullivana, Wright se još jače priklanja tradiciji i projektuje niz objekata osebujnoga pečata – kuće Winslow u River Forestu (1893.), Husser u Chicagu (1899.) i River Forest Golf Club (1898.).

Oko 1900. zanosi se japanskom arhitekturom i inspirirajući se njome uspijeva stvoriti građevni tip što ga varira u nizu poznatih "prerijskih kuća". Osnovno je obilježje tih kuća horizontalna raščlanjenost i naglašen plastični motiv strehe. Ideja kontinuiranog unutarnjeg prostora, koju je Wright razradio već u ranijim objektima, dobila je novu formulaciju u obliku ukrštenog tlocrta koji se sažimlje u središnjem prostoru (halu) u kojemu je smješten kamin – kuće Willitts u Highland Parku (1902.), Heurtley u Chicagu (1902.), Bradley i Hickox u Kankakeeu (1900.), Martin u Buffalou (1904.), Coonley u Riversideu (1908.), Roberts u River Forestu (1908.), Gale u Oak Parku (1909.) i, najljepša među njima, kuća Robie u Chicagu (1909.).

U "prerijskim kućama" Wright je stvorio prototip američke rezidencijalne arhitekture, pomirivši tradiciju i potrebu za savremeno oblikovanim prostorom. Istovremeno, nastaju i njegovi prvi objekti u armiranom betonu u kojima kubičnim formama teži prema skulpturalnoj jasnoći volumena i monumentalnosti: uredska zgrada Larkin u Buffalou (1904., srušena 1950.), Unity Church u Oak Parku (1906.) i hotel u Mason Cityju (1909.).

S "prerijskim kućama" jedna je arhitektonska misao bila iscrpljena, i već 1910. se javljaju u njegovom radu prvi znakovi krize. Boravak u Evropi 1911. nije mu ispunio očekivanja i ostao je praktički bez uticaja na njegov rad. Po povratku gradi vlastitu kuću Taliesin u Spring Greenu u kojoj prvi put primjenjuje razvedeni tlocrt s unutrašnjim patiom. Iako predviđa neka kasnija rješenja, ovaj je objekt značajniji kao gesta povratka pejzažu i traženju neposrednijega kontakta s ambijentom prirode.

Tragajući za izvornim oblikom i dalekom prošlošću američkog kontinenta Wright se oduševljava megalitičkim konstrukcijama i masivnim zdanjima pretkolumbovske Amerike. Iz toga izviru masivnost i monumentalnost kao osnovne značajke projekata realiziranih u ovom razdoblju – Midway Gardens u Chicagu (1914.) i veličini Imperial Hotel u Tokiju (1922.). Tek oko 1930. Wright počinje asimilirati evropska iskustva prihvaćajući nove materijale, nove konstruktivne metode i novu estetiku.

S kućom Kaufmann (Falling Water) u Connellsvilleu (1936.) u kojoj je dao jedno od remek-djela moderne arhitekture započinje drugo plodno razdoblje Wrightova opusa. Osnovne su karakteristike novih objekata povezanost s pejzažom, slobodan tlocrt koji je preko patia ili staklenih stijena povezan s vanjskim prostorom i naglašavanje plastike krovišta. U njima je na savremen način razrađena prostorna i plastična koncepcija ranijih "prerijskih kuća".

Među najpoznatijim objektima ladanjskog tipa su kuće Hanna u Palo Altu (1937.), Goetsch-Winkler u Okemosu (1939.), Sturgis kraj Los Angelesa (1940.), Lloyd Lewis u Libertsvilleu (1940.), Pauson kraj Phoenixa (1940.) i Jacobs II u Madisonu (1948). U trgovini Morris u San Franciscu (1949.) javlja se motiv kružne rampe kojom je postignut snažan prostorni efekt. Ona je još jače izražena na kući njegova sina Daniela Wrighta u Phoenixu (1952.), a kulminira u njegovu posljednjem djelu Guggenheimovu muzeju u New Yorku (1959.). Posthumno se prišlo realizaciji njegova grandioznog projekta za komunalni centar Marine Country u Kaliforniji (1962.).

 

Wright je, bez sumnje, jedna od najkontradiktornijih ličnosti u modernoj arhitekturi. Do kraja života ostao je individualist podjednako u načinu života i umjetničkom shvaćanju, pa ipak njegov opus predstavlja značajno poglavlje savremene arhitekture.

Prvi je intuitivno naslutio i razradio ideju kontinuiranog unutarnjeg prostora, koju su evropski arhitekti započeli rješavati znatno kasnije. Evropskom racionalizmu, koji je probudio zanimanje za rješavanje konstruktivnih metoda i za socijalne aspekte, on je suprotstavio organičko shvaćanje arhitekture koje u centar stavlja čovjeka pojedinca i njegov odnos prema ambijentu u kojem živi. Stoga Wright svaki projekt rješava neovisno od prijašnjega kao singularnu i neponovljivu kreaciju.

Snaga i originalnost njegove vizije dobijaju osobitu potvrdu u posljednjem razdoblju u kojemu je, prihvativši evrposka iskustva, stvorio djela koja po svojoj poetičnosti i plastičnoj slobodi zacrtavaju nove puteve arhitektonskog oblikovanja. Iako ponekad opterećen literarnošću i simbolikom, Wrightov opus po bogatstvu stvaralačkih ideja i raznovrsnosti nema premca u modernoj arhitekturi.

Pored realiziranih projekata, izradio je više vizionarskih rješenja: za centar Pittsburga i Bagdada, projekt za neboder visok 1600 m i čuveni Broadacre plan (1955.) u kojem daje prijedlog za sistematsku urbanizaciju zemlje. Ostavio je za sobom i veliki literarni opus u kojem je pored teoretskih i stručnih pogleda sadržan i bogat autobiografski materijal.

Godine 1938. sagradio je vlastitu kuću Taliesin West u pustinji kraj Phoenixa; tu je ostao do kraja života stvorivši od sebe svojim življenjem izvan civilizacije gotovo mitsku ličnost. Umro je 1959 godine od stomačnog raka.