Eshil (grčki: Αἰσχύλος Aiskhylos; 525.
- 456. p.n.e.) bio je antički grčki tragičar. Često ga opisuju kao otac tragedije. Akademsko znanje o ovom žanru započinje njegovim radom, a razumijevanje ranijih tragedija uglavnom se zasniva na zaključcima njegovih preživjelih predstava. Prema Aristotelu, proširio je broj likova u pozorištu i omogućio sukob među njima; likovi su ranije komunicirali samo u koru.
Eshil | |
---|---|
Rođenje | 526. p. n. e. Eleusina, Stara Grčka |
Smrt | 456. p. n. e. Gela, Stara Grčka |
Preživjelo je samo sedam od njegovih procijenjenih sedamdeset do devedeset predstava, a postoji i dugogodišnja rasprava u vezi s njegovim autorstvom jedne od tih predstava, Okovani Prometej, za koju neki vjeruju da je njegov sin Euforion zapravo napisao. Fragmenti nekih drugih predstava preživjeli su u citatima i još uvijek se otkrivaju na egipatskom papirusu, često dajući daljnji uvid u njegovo djelo. Bio je vjerovatno prvi dramaturg koji je predstave predstavio kao trilogiju; njegova Orestija jedini je antički primjer oblika koji je preživio. Najmanje jedna od njegovih predstava bila je pod uticajem Druge Perzijske invazije na Grčku (480. - 479.p.n.e.). Ovo djelo, Perzijanci, jedna je od rijetkih klasičnih grčkih tragedija koja se odnosi na savremene događaje i kao jedina preživjela do danas koristan je izvor informacija o njenom razdoblju. Značaj rata protiv Perzije je bio toliko veliki za Eshila i Grke da je u svom epitafu obilježio sudjelovanje u grčkoj pobjedi na Maratonu, a da pritom nije spomenuo svoj uspjeh kao dramatičara. Uprkos tome, Eshilova djela - naročito Orestiju - moderni kritičari i naučnici uglavnom prihvataju.
Eshil stvara u vrijeme kada demokratski poredak u Ateni odnosi pobjedu nad tiranijom. U djelu „Hiketide” veliča demokratiju i slobodu. Pjesnik je učestvovao u bitki kod Salamine, bitki kod Plateje i bitki na Maratonskom polju kao hoplit. Salaminsku je pobjedu opjevao u tragediji Perzijanci.
Često je putovao te je nastojao proširiti svoje znanje i iskustvo. Dva puta posjetio je Sirakuzu gdje ga je ugostio tiranin Hijeron koji je na svoj dvor pozivao najslavnije umjetnike i mislioce svoga vremena. Hijeron je osnovao grad Etnu 476. p. n. e. i na njeno je čelo postavio svoga sina Dinomena. Tada je Eshil napisao i prikazao svoju tragediju Etnjanke. U drugom je posjetu prikazao Perzijance.
Između Eshila i naroda došlo je do nesporazuma i svađa, najvjerovatnije uzrokovanih Eumenidama, tako da posljednje godine svoga života provodi izvan domovine na Siciliji na kojoj je i prije prikazivao svoje drame. Na Siciliji, u gradu Geli na posljetku i umire, a o njegovoj smrti postoji nekoliko anegdota.
Eshil je na raznim pjesničkim natjecanjima pobijedio 13 puta. Njegov se sin sin Euforion nastavio baviti pisanjem kao i njegov otac te je pobijedio Sofokla i Euripida na pjesničkom takmičenju 431. p. n. e.
Svojevrstan portret i opise Eshila ostavio je Aristofan u svome djelu „Žabe”
Eshil (prema Aristotelu) uvodi drugog glumca u tragediju te time mogućuje dramski sukob. Sve su mu tragedije temeljene na mitovima ili Homerovim epovima. Likovi su mu idealizirana bića, a radnja vrlo jednostavna. Radnju potiče prijestup, grijeh ili neposluh, kako ljudi, tako i bogova. Tako nastaju otpor i dramski sukob.
Smanjio je ulogu kora te uveo drugog glumca. Također je pojačao značenje dijaloga, upotrebljavao je i ukrašavanje, a pripisuje mu se i izum teatralnih maski koje je učinio izražajnijima. Uveo je bolje kostime i uklonio prizore krvoprolića sa same pozornice.
Eshil je građu za svoje tragedije preuzimao iz mitova, odnosno iz Homerovih epova, Hesiodovih djela i korske lirike. U tragedijama postavlja pitanja o odnosu čovjeka i bogova, države i pojedinca, sudbine i slobode. Nad čovjekovim je djelovanjem stalno prisutna viša božanska volja i mudrost. No, za razliku od homerskog antropomorfizma (prikazivanja bogova s ljudskim obilježjima), Eshil božanstva (posebice Zeusa) prikazuje kao moralna savršenstva te ističe njihovu mudrost, pravednost i nepogrešivost. Djelovanje bogova nije izraz samovolje, nego pravednosti kojom oni uspostavljaju narušenu ravnotežu u poretku stvari.
Eshil prikazuje čovjekovu krivnju, pokajanje, pobune protiv zakona i načela te gnjev bogova, zaštitnika pravde i osvetnika zločina. Krivnja ne mora biti samo čovjekova, tako u „Okovanom Prometeju” titan Prometej trpi muke u okovima jer se pobunio protiv Zeusa. Prometej simbolizira vječnu ljudsku težnju za napretkom ("Umijeća sva su smrtnom od Prometeja"). Kod Eshila se krivnja predaka prenosi i na potomstvo („Orestija”, „Sedmorica protiv Tebe”), tako da se grijesima predaka pridružuju i grijesi potomaka. Čovjekovu sudbinu, kaže Eshil, određuje karakter.
Eshilov je pjesnički izraz bogat slikama, metaforama i novotvorenicama. Aristofan opisuje Eshilov jezik kao grandiozan i pun patosa, ali i teške razumljivosti. Eshil je raspolagao čitavom lepezom brojnih stilskih razina, ali je najčešće ukrašavao i pojačavao izražajnost jezika. Često je volio koristiti komplicirane novotvorenice, arhaizme, dijalektizme te i neke strane riječi (baris, egipatski naziv za jednu vrstu lađe). Koristio je također i brojne poredbe.
U Orestiji je uveo trećeg glumca koristeći Sofoklovu novinu.
Epitaf - Grčki izvornik: | Epitaf - u slobodnome prijevodu: |
Wikicitati imaju citate vezane za: Eshil |
Commons ima datoteke na temu: Eshil |
This article uses material from the Wikipedia Bosanski article Eshil, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaj je dostupan pod licencom CC BY-SA 4.0 osim ako nije drugačije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Bosanski (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.