Endometrijska Hiperplazija

Hiperplazija endometrija Hyperplasia simplex; Hyperplasia complex adenomatoides; Hyperplasia simplex atypica; Hyperplasia complex atypica
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10	N85.0
ICD-9	621.3
DiseasesDB	28832
eMedicine	med/3334
MeSH	D004714

Većina slučajeva hiperplazije endometrija je rezultat visokih nivoa estrogena, u kombinaciji sa nedovoljnim nivoima progesteronu sličnih hormona koji obično suzbijaju proliferativne efekate estrogena u ovom tkivu. Ovo se može javiti u velikom broju stanja, uključujući gojaznost, sindromom policističnih jajnika, tumore koje izaziva estrogen (npr. granulozni tumor) i određene formulacije estrogena zamjenske terapije. Ova bolest je značajan faktor rizika za razvoj ili čak istovremeno prisustvo karcinoma endometrija, tako da je pažljivo praćenje i liječenje žena s ovim poremećajem od suštinskog značaja.

Kao i drugi hiperplazijski poremećaji, hiperplazija endometrija u početku predstavlja fiziološki odgovor endometrijskog tkiva na aktivnosti koje pokreću porast razine estrogena. Međutim, ćelije koje formiraju žlijezde hiperplazijskog endometrija mogu proći promjene u vremenu koje ih predisponiraju za kancerogene transformacije.

U patologiji je prepoznatljivo nekoliko patohistoloških podtipova hiperplazije endometrija, sa različitim terapijama i implikacijama prognoze. Za klasifikaciju hiperplaziju endometrija najčešće se koristi sistem Svjetske zdravstvene organizacije , koji poznaje četiri kategorije:

• jednostavna hiperplazija (hyperplasia simplex) bez atipije,
• kompleksna hiperplazija (hyperplasia complex, adenomatoides) bez atipije,
• jednostavan atipska hiperplazija (hyperplasia simplex atypica) i
• kompleksna atipska hiperplazija (hyperplasia complex atypica).
• Netipska hiperplazija endometrija (jednostavna ili složena) – jednostavne ili složene arhitektonske promjene, sa zabrinjavajućim ( atipskim ) promjenama u u žlijezdanim ćelijamama, uključujući ćelijsku slojevitost, čupice, gubitak nuklearnog polariteta, uvećana jedra i porast u mitotskoj aktivnosti. Ove promjene su slične onima u pravim ćelijama raka, ali atipska hiperplazija ne pokazuje invaziju u vezivnom tkivu, za definiranje karakteristika raka. Prethodno navedena istraživanja su pokazala da 22% pacijenata sa netipskom hiperplazijom vremenom oboli od raka.

Dijagnoza hiperplazije endometrija može se obaviti biopsijom endometrija koja se obavlja u ordinacijskoj pretrazi ili putem kiretaže šupljine maternice (postupak kojim se kiretom struže sluznica maternice sa svim materijalom koji se nalazi u šupljini maternice). Tako se dobije tkivo endometrija za patohistološku analizu. Prethodni snimak stanja može biti na osnovu odgovora na pitanje o nenormalnim krvarenjima maternice ili prisustvu atipskih žljezdanih ćelija na PAPA testu.

Tretman hiperplazije endometrija je individualiziran, a može uključivati hormonsku terapiju, kao što su ciklična ili kontinuirana progestinska terapija ili histerektomija (operativno odstranjivanje).

• Maternica
• Endometrij

• "Classification and diagnosis of endometrial hyperplasia" (jezik: engleski).