Ereb

Hesiodova Teogonija ga identificira kao jedno od prvih pet postojećih bića, rođenih iz Haosa i Niktin brat s kojom je imao kćer Hemeru i sina Etera. Ujedno je to naziv i za dio podzemnog svijeta.

Riječ Ereb vjerovatno dolazi iz praindoeuropskog jezika, *hregwos, koja ima svoju srodnu riječ u starom nordijskom jeziku roekkr, gotskom riqis = tama, sanskrt rajani = noć, toharskom orkäm = tama. Još jedna mogućnost jest da je riječ posuđena iz hebrejskog jezika - erebh i akadskog jezika -erebu = zalazak sunca, večer (otuda povezanost s tamom). Ista etimologija "zalaska sunca" predložena je i za Evropu.

Hesiodova Teogonija (8. vijek p. n. e.) prikazuje Ereba kao potomka Haosa, i kao brata Nikte, po kome je on otac Etera i Hemere.

Prema Higinovim Fabulama, Ereb, Nikta (Noć), Eter i Dies (Dan) su potomci Haosa i Kaligine (Magle); a Ereb, po Noksu, je otac Sudbine, Starosti, Smrti, Uništenja, Svađe, Sna, Snova, Zamišljenosti, Hedimela, Porfiriona, Epafa, Nesloge, Jada, Gnušanja, Neprijatelja, Vedrine, Prijateljstva, Sažaljenja, Stiksa, Parcae (Clotho, Lachesis i Atropos) i Hesperides (Aegle, Hesperia i Erythea).

U Ciceronovom De Natura Deorum, sljedeća se priča da su djeca Erebusa i Noxa (Noći): Eter, Umire (Dan), Amor (Ljubav), Dolus (Prevara), Metus (Strah), Rad (Trud) , Invidentia (Zavist), Fatum (Sudbina), Senectus (Starost), Mors (Smrt), Tenebrae (Tama), Miseria (Jad), Querella (Lamentacija), Gratia (Usluga), Fraus (Prevara), Pertinacia (Tvrdoglavost ), Parcae (Sudbine), Hesperide i Somnia (Snovi).

Kosmogonija koja se pripisuje Alkmanu (7. vijek p. n. e.) očigledno čini Ereba četvrtim bićem koje je nastalo, posle Tetide, Porosa i Tekmora.

U Aristofanovoj komediji Ptice, Haos, Ereb, Nikta i Tartar bili su prva bića, prije postojanja zemlje, zraka ili neba. Nikta je "složila jaje bez klica u njedra beskrajnih dubina Ereba", iz kojih je došao Eros. Eter se takođe naziva Erebovim sinom.

Ereb funkcioniše kao neantropomorfizirana personifikacija Tame u Teogoniji, a malo se pojavljuje u grčkoj mitološkoj tradiciji i književnosti. Iako ne igra nikakvu aktivnu ulogu božanstva u kasnijim radovima, "Ereb" se koristi kao naziv za region grčkog podzemlja gde mrtvi prolaze odmah nakon umiranja, a ponekad se koristi naizmenično sa Tartarom.

Prema nekim kasnijim legendama, Ereb je bio jedan od dijelova podzemnog svijeta u kojem se nalazila palača boga Hada, gdje on, zajedno sa svojom ženom Perzefonom vlada bogovima podzemnog svijeta i dušama mrtvih. Ereb je istovremeno bio sinonim za Hada, boga podzemnog svijeta, i mračan, sumoran prostor kroz koji su duše ulazile u podzemni svijet. U Erebu su dvije rijeke - Leta i Mnemozina. Duše bi pile vodu iz rijeke Lete, rijeke zaborava, da se ne sjećaju prošlog života nakon reinkarnacije. Onaj ko bi pio iz Mnemozine, sjećao bi se svega i postao sveznajućim.

• Ereb u klasičnoj literaturi (en)