Vlašić

Za ostale upotrebe, v. Vlašić (razvrstavanje).

Najvećim dijelom se nalazi u Srednjobosanskom kantonu te dijelu Republike Srpske. Na njemu je Paljenik – najviši vrh (1.943 m) u pripadajućem području.

Vlašić
Nadmorska visina	1943 m ()

Zbog pomenute pozicije, glavnina površine Vlašića je u nekoliko općina: Travnik, Kotor-Varoš, Skender Vakuf, Dobretići, Vitez i Zenica. Prostire se u pravcu jugoistok – sjeverozapad, Između linije Zenica –Travnik (jugoistok) i Kotor-Varoš – Skender Vakuf (sjeverozapad). Na njegove padine prelaze u nekoliko podvlašićkih platoa, od kojih su najprostraniji Vitovljanski, Korićanski i Imljanski, te Petrovo polje. Turističkoj zaravni na Babanovcu (ispod Paljenika), od okolnih gradova, najbliži je Travnik.

 

Klima

Na užem području Vlašića klima je planinska, a u na nižim lokacijama riječnih dolina – umjereno kontinentalna.

Prosječna zimska temperatura je 1 °C (29 °F), dok je prosječna ljetna temperatura iznosi 14,2 °C (60,8 °F). U zimskom snježnih padavina obiluje sa prosječnom snijega pokrivenost do 5 mjeseci u zimi se nagomila i 1,5-2,1 metara. Padavinski režim je „ćudljiv“, jer ga karakteriziraju iznenadne i ekstremne promjene, osobito u proljeće,

Postoje različite legende o porijeklu imena Vlašić. Međutim, na samom Vlašiću još uvijek živi verzija po kojoj su Sunčeva i Mjesečeva majka poslale sedmoricu braće da donesu sreću i ljepotu iz dalekog svijeta. Šestorica se srećno vratiše, ali sedmi se zauvijek izgubio. Konačno, Mjesec ga pronađe na prelijepoj planini u koju se pretvorio.

Po drugoj varijanti, šestorica braće su se udvarala istoj ljepotici pa ljuto zavadili. Zamolili su Mjesečevu i Sunčevu majku da presudi. Ona odluči da ljepotica svima bude sestra, a njeno sedmo dijete. Legenda kaže da je tada nastalo sazviježđe Sedam Vlašića, koje se (za vedrih noći, od proljeća do jeseni) kristalno vidi sa planine Vlašić.

U lokalnom stanovništvu se također stoljećima prenosi prihvatljivo uvjerenje da je planina imenovana po čobanskim nomadima Vlasima (kako se nazivaju u Bosni) Oni su tu živjeli i uzgajali svoja stada od pada Rimskog Carstva i ostali do kraja 19. stoljeća.

Akademik Marko Vego i njegovi istomišljenici pretpostavljaju da su nomadski Vlasi ustvari romanizirani potomci starih Rimljana i drevnih ilirskih plemena. Oni su recepturu spravljanja vlašićkog sira doveo (jednog od zaštitnih znakova planine Vlašić) donijeli sa jednog od njihovih beskrajnih putovanja, oko 1000-te godine nove ere. Vlašićki sir je jedan od najboljih ovčjih sireva, koji se čuvaju u specijalnoj slanoj salamuri. Izvorno se siri svježe ovčije mlijeko, ali u novije vrijeme i uz primjese kravljeg. U oba slučaja, faza dozrijevanja mu traje oko tri mjeseca. Vlasi prenose tradiciju na stočare s okolnih planina. Danas, Vlašićki sir se proizvodi samio na kontroliranim pašnjacima i rekonstrukcijom receptre dobija svoj izvorno-tradicionalni kvalitet.

Pored Vlašićkog sira, postoje još dva vlašićka brenda: bosansko-hercegovački pas ovčar (popularni Tornjak) i ovca pramenka. Ovog psa su Vlasi selekcionirali više od 1000 godina, braneći ovce tokom ispaše. Vlašić je jedno od mjesta porijekla bosanskog planinskog psa Tornjaka (torni- acca = 'okrenuti ovdje, u starom neolatinsko-vlaškom jeziku), a selektiran je za čuvanje stoke od vukova i medvjeda. Vlašićka pramenka (divička i dubska) je izdanak bosanskih i hercegovačkih autohtonih pasmina ovaca.

U ljeto (21. augusta) 1992. grupa civila – zatvorenika iz Prijedora i okolnih naseljaje (Bošnjaka i Hrvata) prebacivana je prema Travniku, ali je njih preko 200 izdvojeno i masakrirano u ambisu Korićanskih stijena, u kanjonu Ilomske. Zločin su počinile srpska vojska i policija, što je dokazano i na ICTY Tribunalu u Hagu.

Vlašić je jedna od najposjećenijih trističkih destinacija u bosni i Hercegovini i okolnim zemljama.Vlašićka visoravan je visoka 1300 m, a poznata je po tradiciji spravljanja vlašićkog sira, kao i novijem turizmu na Babanovcu (1260 m n.v.), gdje se vremenom etablirao novi bosanski centar zimskog turizma, kojeg rado posjećuju i inozemni gosti.

Vlašić je i pogodan kraj za uzgoj pčela u ovom dijelu Evrope, a razvija se i seoski turizam.