Tadija Smičiklas

Tadija Smičiklas (Reštovo, Žumberak, 1.

10.">1. listopada 1843. - Zagreb, 8. lipnja 1914.) je bio hrvatski povjesničar i političar.

Tadija Smičiklas
Tadija Smičkiklas
Tadija Smičiklas
Spomen ploča na kući u Mesničkoj ulici u Zagrebu u kojoj je živio i umro Tadija Smičiklas.

Životopis

Gimnaziju je završio u Zagrebu u grko-katoličkom sjemeništu, studirao je povijest i zemljopis u Beču. Profesorsku karijeru započinje na riječkoj gimnaziji (1870.), da bi nekoliko godina kasnije bio imenovan profesorom gimnazije u Zagrebu, a 1882. postaje redovitim profesorom Filozofskoga fakulteta. Godine 1883. izabran je pravim članom JAZU. Pripadao je Narodnoj neodvisnoj stranci, pristaša je i poštovatelj Račkoga i Strossmayera, a njegovi zastupnički govori u Hrvatskom saboru imali su velikoga odjeka. Tako je godine 1891. u Saboru izjavio: "Mi hoćemo da nezavisna Hrvatska ima onaj položaj u monarhiji, koji imade i Ugarska". Također su glasoviti njegovi govori protiv bana Khuena povodom "arhivske afere" (otuđenja velikoga dijela hrvatske arhivske građe i njezina premještaja u Budimpeštu), te je učestalo tražio da se "komorski spisi" vrate u Zagreb. Studijske godine 1886./7. bio je dekan Filozofskoga fakulteta, a odmah potom izabran je i za rektora hrvatskoga sveučilišta u Zagrebu. Od 1875. odbornik je Matice hrvatske, a od 1889.-1891. i njezin predsjednik; zajedno s Kukuljevićem založio se da se Matica ilirska godine 1874. preimenuje u Maticu hrvatsku. Godine 1900. izabran je za predsjednika JAZU i na tom položaju ostao je do smrti. Umirovljen je 1905. godine, na vlastitu molbu. Bio je počasni građanin Zagreba, Varaždina i Karlovca.

Smičiklas je bio izuzetno poštovan u svim staležima društva i kao veliki domoljub i kao sjajan znanstvenik. Kako je bio neženja često se kod njega skupljala intelektualna zagrebačka (i hrvatska) elita.

"Povijest Hrvata" izdao je u dvije knjige (prvi dio izlazi u Zagrebu godine 1882, a drugi dio 1879., dakle, obrnutim redosljedom) prva je cjelovita sinteza povijesti hrvatskoga naroda koja je izuzetno mnogo podigla nacionalni osjećaj kod Hrvata.

Znanstveni ugled učvrstio je objavljivanjem, u deset knjiga, velike zbirke hrvatskih pravnih tekstova od samih početaka, "Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae".

Važnija djela

  • "Život i djela Vjekoslava Babukića" (1876.)
  • "Spomen knjiga Matice Hrvatske"
  • "Obrana i razvitak hrvatske narodne ideje od 1790. do 1835"
  • "Život i djela Ivana Kukuljevića Sakcinskog"
  • "Život i djela dra. Franje Račkoga" (1855.)

Vanjska poveznica

Tags:

1. 10.184319148. 6.HistoričarPolitičarReštovoZagrebŽumberak

🔥 Trending searches on Wiki Srpskohrvatski / Српскохрватски:

TuzlaLatinicaSpisak šefova države JugoslavijeJužni vetarLake i teške drogeSlonoviDom za vešanjeKopar (začin)AranđelovacFrigidnostDigestivni traktMuhamedMizoginijaNišOrlovi rano leteOrlovi rano lete (film)Popis vremenskih zonaPostRužaObaranje F-117 kod BuđanovacaManastir MileševaČetiri temperamentaMihajlo PupinKatarina VelikaSloboda MićalovićInfektivni eritemNaftaFilantropijaDomaće životinjeOsmansko CarstvoMiraj GrbićŽeludacEvolucija čovjekaTrojni paktLjubavVuk Stefanović KaradžićRade BogdanovićBorčaNorveškaTrebinjePatologijaOlga OdanovićRad (fizika)MirijevoStatistikaRadovan KaradžićZapadni BalkanAlbanciAfrikaPčelaArtur TakačUgaoPetrovac na MlaviMILFPetar BožovićRaspad JugoslavijeObnovljivi izvori energijeNikola TeslaMamma Mia! (film)Ramazanski postFranz KafkaRoger FedererPenisNeda UkradenVikings (TV serija)NegotinHistorija srednjovjekovne SrbijeKneževina SrbijaKonsenzusVinčanska kulturaBeraneSpisak pozivnih brojeva u SrbijiSvete tajneIntuicijaPoza 69OtpornikNikšićTalačka kriza u moskovskom teatru🡆 More