Tadija Smičiklas: Hrvatski povjesničar, političar i publicist

listopada">1. listopada 1843. – Zagreb, 8. lipnja 1914.), bio je hrvatski povjesničar, političar i publicist, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, rektor Zagrebačkog sveučilišta i predsjednik Matice hrvatske. Proglašen je za počasnog građanina Grada Zagreba.

Tadija Smičiklas
Rođenje	1. listopada 1843. Reštovo Žumberačko, Hrvatska
Smrt	8. lipnja 1914. Zagreb, Hrvatska
Narodnost	Hrvat
Polje	povijest
Institucija	Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Zagrebačko sveučilište
Akademski mentor	predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
Poznat po	Poviest hrvatska, I.-II, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae
Portal o životopisima

Tadija Smičiklas rođen je u Reštovu 1843. godine. Školovao se u obližnjim Sošicama, nakon čega je pohađao Klasičnu gimnaziju u Zagrebu koju je završio 1863. godine. U Grkokatoličko sjemenište u Zagrebu na Gornjem gradu je primljen, ali je maturirao kao laik, jer je napustio sjemenište da bi se posvetio profesorskom zvanju. Od 1863. do 1864. godine bio je profesorom povijesti i hrvatskog jezika u osječkoj gimnaziji. 1864. godine studirao je povijest i zemljopis u Pragu, a 1865. povijest u Beču. Diplomirao je povijest na Sveučilištu u Beču 1869. godine.

Nakon studija bio je profesorom povijesti i hrvatskoga jezika na riječkoj gimnaziji (1870. – 1873.), a od 1873. do 1881. godine bio je profesorom na Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. 1882. godine postao je redovitim profesorom na Katedri hrvatske povijesti i pomoćnih povijesnih znanosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.

Godine 1883. izabran je redovitim članom JAZU. Studijske godine 1886./87. bio je dekan Filozofskoga fakulteta, a odmah potom izabran je i za rektora hrvatskoga sveučilišta u Zagrebu (1888. – 1898.). Od 1875. godine odbornikom je Matice hrvatske, a 1889. – 1891. i njezinim predsjednikom. Zajedno s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim založio se 1874. godine za preimenovanje Matice ilirske u Maticu hrvatsku. Godine 1900. izabran je za predsjednika JAZU i na tom položaju ostao je do smrti. Umirovljen je 1905. godine, na vlastitu molbu.

Smičiklas je bio izuzetno štovan u svim staležima društva i kao veliki domoljub i kao sjajan znanstvenik. Kako je bio neženja često se kod njega skupljala intelektualna zagrebačka (i hrvatska) elita.

Umro je u Zagrebu, 8. lipnja 1914. godine. Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoju.

Pripadao je Neodvisnoj narodnoj stranci. U dva mandata bio je zastupnikom Neodvisne narodne stranke u Hrvatskome saboru (1884. – 1887. i 1897. – 1902.). Protivio se agresivnoj provedbi i promidžbi madžaronske politike u Hrvatskoj. Bio je pristaša i štovatelj Račkoga i Strossmayera, a njegovi zastupnički govori u Hrvatskom saboru imali su velikoga odjeka. Tako je 1891. godine u Saboru izjavio: "Mi hoćemo da nezavisna Hrvatska ima onaj položaj u monarhiji, koji imade i Ugarska". Također su glasoviti njegovi govori protiv bana Khuena povodom "arhivske afere" (otuđenja velikoga dijela hrvatske arhivske građe i njezina premještaja u Budimpeštu), te je učestalo tražio da se "komorski spisi" vrate u Zagreb.

Znanstveni ugled učvrstio je objavljivanjem, u deset knjiga, velike zbirke hrvatskih pravnih tekstova od samih početaka, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae.

Poviest hrvatska koju je izdao je u dvije knjige (prvi dio izlazi u Zagrebu 1882. godine, a drugi dio 1879. godine, dakle, obrnutim redosljedom) prva je cjelovita sinteza povijesti hrvatskoga naroda koja je izuzetno mnogo podigla nacionalni osjećaj kod Hrvata.

Nepotpun popis

WikIzvor ima izvorni tekst na temu: Poviest Hrvatska. Dio drugi. Od godine 1526-1848.

• Život i djela Vjekoslava Babukića, Zagreb, 1876.
• Poviest hrvatska. Po vrelih napisao Tade Smičiklas. Dio drugi. Od godine 1526-1848., Matica hrvatska, Zagreb 1879.
• Poviest hrvatska. Po vrelih napisao Tade Smičiklas. Dio I. Od najstarijih vremena do godine 1526., Matica hrvatska, Zagreb, 1882.
• Obrana i razvitak hrvatske narodne ideje od 1790. do 1835., Rad JAZU, sv. 80, Zagreb, 1885.
• Govor Tadije Smičiklasa držan u saborskoj sjednici dne 3. listopada 1885: (po stenografičkih bilježkah), Zagreb, 1885.
• O postanku Gundulićeva "Osmana": u slavu njegove tristogodišnjice govorio prigodom svoje inštalacije za rektora Hrvatskoga sveučilišta g. 1887-8 Tade Smičiklas, Zagreb, 1887.
• Dvijestogodišnjica oslobođenja Slavonije, 2 sv. (Dio 1: Slavonija i druge hrvatske zemlje pod Turskom ; Rat oslobodjenja; Dio 2: Spomenici o Slavoniji u XVII. vijeku: (1640-1702.): u prilogu karta Slavonije u vrijeme požarevačkog mira), JAZU, Zagreb, 1891.
• Život i djela Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Zagreb, 1892.
• Spomen knjiga Matice Hrvatske, Matica hrvatska, Zagreb, 1892. (suautor Franjo Marković)
• Ivan Mažuranić, Izdanje Matice hrvatske, Zagreb, 1892.
• Život i djela dra. Franje Račkoga, JAZU, Zagreb, 1895.
• Govor Tadije Smičiklasa u Hrvatskom saboru u adresnoj debati dne 25. kolovoza 1897, Zagreb, 1897.
• Nacrt života i djela biskupa J. J. Strossmayera i izabrani njegovi spisi: govori, rasprave i okružnice: napisao i sabrao Tade Smičiklas, JAZU, Zagreb, 1906.

• Bio je počasnim građaninom Zagreba, Varaždina i Karlovca.
• Sveučilište u Zagrebu svoj je prvi počasni doktirat dodijelilo Tadiji Smičiklasu 1913. godine