Maroko: Država u sjevernoj Africi

Graniči na sjeveru sa španjolskim eksklavama Ceutom i Melillom, na istoku i jugoistoku s Alžirom te na jugu s teritorijem Zapadne Sahare koji je trenutno pod marokanskom kontrolom. Arapsko ime zemlje, Al-Mamlakâ l-Maġribīyâ, znači „Zapadno kraljevstvo”.

Kraljevina Maroko المملكة المغربية (Al-Mamlakâ l-Maġribīyâ)
Zastava Grb
Geslo الله، الوطن، الملك (arapski: "Bog, zemlja, kralj")
Himna Hymne Cherifien
Položaj Maroka
Glavni grad	Rabat
Službeni jezik	arapski i berberski
Državni vrh
- Kralj	Muhamed VI.
- Predsjednik Vlade	Aziz Akhannouch
Neovisnost	Od Francuske 2. ožujka 1956.
Površina	56. po veličini
- ukupno	710 850 km2
- % vode	0,056 %
Stanovništvo
- ukupno (2017.)	35 740 000 (uključujući Zapadne Sahare)
- gustoća	50,0/km2
BDP (PKM)	procjena 2005.
- ukupno	5,74 milijardi $ (54.)
- po stanovniku	4503 $ (109.)
Valuta	dirham (100 centima)
Pozivni broj	212
Vremenska zona	UTC +1 UTC±0 (za vrijeme ramazana)
Internetski nastavak	.ma

Relativno široku nizinu uz obalu Atlantskog oceana uokviruju sa sjevera gorje Rif, koje se pruža usporedno sa sredozemnom obalom, a s istoka i juga planine Atlasa, Jebel Toubkal. Uz obalu sjevernog dijela Maroka klima je mediteranska, a u unutrašnjosti nešto oštrija, s hladnijim zimama i toplijim ljetima. Količina oborina opada od sjevera prema jugu; najjužniji dijelovi zemlje pripadaju Sahari. Planinski vrhunci na sjeveru pokriveni su snijegom veći dio godine.

 

Prvi zabilježeni stanovnici područja današnjeg Maroka bili su Berberi. Krajem 7. stoljeća s istoka su stigli arapski osvajači i donijeli islam. U 11. stoljeću područje je postalo dio države Almoravida, a u 12. stoljeću Almohada. U 16. stoljeću Marokanci su se uspjeli othrvati pokušajima europske kolonizacije i osmanskim osvajačima koji su zauzeli susjedni Alžir i na taj način stvorili zasebni identitet. Godine 1666. lokalni vladar sa sjeveroistoka Ar-Rashid zauzeo je Fes, a nešto kasnije i većinu marokanske unutrašnjosti, utemeljivši tako dinastiju Alawi koja vlada Marokom do danas.

Godine 1830. Francuzi su osvojili susjedni Alžir, ali je Maroko ostao neovisan sve do početka 20. stoljeća kada je Ujedinjeno Kraljevstvo popustilo pred zahtjevima Francuske i otvorilo joj put prema većem utjecaju u zemlji. Francuskim pretenzijama u Maroku protivila se Njemačka pa je diplomatska kriza u dvana navratima, 1906. i 1911. zamalo prerasla u oružani sukob. Godine 1912. Maroko je postao francuski protektorat pod formalnom upravom sultana, ali sa stvarnom moći u rukama francuskog glavnog rezidenta. Sjeverni dio zemlje dospio je pod upravu Španjolske sa središtem u Tétouanu, a Tanger je postao međunarodni grad.

 

Za vrijeme francuske vlasti središte Maroka premješteno je iz unutrašnjosti na obalu. Luka Casablanca je izrasla u milijunski grad, industrijsko i financijsko središte sa značajnom zajednicom Europljana, a Rabat postao nova prijestolnica. Nakon II. svjetskog rata sve su izraženije bile težnje Marokanaca za samostalnošću, utjelovljene u osobi sultana Mohammeda V. Francuska je pokušala zaustaviti osamostaljenje, ali je u drugoj polovici 1950-ih morala popustiti i Maroko je 1956. postao neovisna monarhija, a godinu dana kasnije sultan Mohammed proglasio se kraljem.

Marokansku neovisnost obilježila je duga (1961. – 1999.) vladavina kralja Hassana II. koji je kombinacijom autoritarne i umjereno reformističke politike uspio održati jedinstvo i političku stabilnost zemlje. Maroko je za razliku od mnogih arapskih zemalja ostao čvrsto na strani Zapada u hladnom ratu. Godine 1976. Hassan je u savezništvu s Mauritanijom zauzeo susjednu Zapadnu Saharu, bivšu španjolsku koloniju s vrijednim ležištima fosfata, otpočevši time sukob sa zapadnosaharskim gerilskim pokretom Polisario koji je podržavao susjedni Alžir.

U devedesetima u Maroku je započeo proces postupne demokratizacije. Hassana je naslijedio sin Muhamed VI. koji je ubrzao političke i društvene reforme.

Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica.

 

Glavni jezici stanovništva su arapski odnosno njegovo narječje koji se znatno razlikuje od standardnog jezika te narječja berberskog kojima se govori uglavnom u planinskim područjima. Stanovništvo Maroka je mješavina mnogih skupina, od starosjeditelja Berbera preko doseljenika iz sjeverne i subsaharske Afrike do izbjeglica s Iberijskog poluotoka nakon rekonkviste.

Državna religija je islam kojemu pripada većina stanovnika.

Maroko je po broju stanovnika četvrta arapska zemlja, iza Egipta, Sudana i Alžira. Većina Marokanaca po vjeri su sunitski muslimani, kojima pripadaju Arapi i Berberi.

Arapi su došli u Maroko u 7. stoljeću i uspostavili svoju kulturu ondje.

Židovska zajednica ima oko 7000 stanovnika.

Većina od 100 000 inozemnih stanovnika su Francuzi i Španjolci, od kojih su mnogi učitelji ili tehničari ondje.

Marokansko gospodarstvo obilježava otprilike podjednaka zastupljenost poljoprivrede, industrije i usluga u BDP-u.

Poljoprivredna proizvodnja, uglavnom uzgoj žitarica, agruma i povrća, ovisna je o količini oborina koja jako varira iz godine u godinu.

Od industrija se ističu tekstilna, prehrambena i proizvodnja i prerada fosfata. BDP je za 2004. procijenjen na 4200 USD po stanovniku, mjereno po PPP-u.