Stanka Munćan-Veselinov (Seka; 1920 — 1984) je bila srpska komunistkinja, učesnica Narodnooslobodilačke borbe i društveno-politička radnica SFR Jugoslavije i SR Srbije.
Stanka Munćan | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Datum rođenja | 5. februar 1920. | ||||||
Mesto rođenja | Kruščica, kod Bele Crkve Kraljevina SHS | ||||||
Datum smrti | 31. avgust 1984. (64 god.) | ||||||
Mesto smrti | Beograd, SR Srbija SFR Jugoslavija | ||||||
Suprug | Jovan Veselinov | ||||||
Profesija | pravnik | ||||||
Članica KPJ od | 1939. | ||||||
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba | ||||||
Odlikovanja | |
Jedna je od glavnih organizatora velikog bekstva komunista iz zatvora u Sremskoj Mitrovici avgusta 1941. godine.
1966. godine, nakon navodne ljubavne afere koja je uzburkala javnost, se povukla iz političkog i javnog života.
Rođena je 5. februara 1920. godine u selu Kruščici, kod Bele Crkve, u južnom Banatu. Potiče iz siromašne zemljoradničke porodice. Posle završene osnovne škole u rodnom mestu, 1931. godine upisala se u gimnaziju u Beloj Crkvi.
Revolucionarnom omladinskom pokretu pristupila je posredstvom svog rođaka, studenta prava i komuniste Slavka Munćana Save, narodnog heroja. Godine 1937. po osnivanju prve organizacije Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) u Kruščici, postala je njen član, a ubrzo i rukovodilac. Početkom 1938. godine, kao učenica šestog razreda gimnazije, uhapšena je pod optužbom da je član ilegalne komunističke organizacije, čiji je cilj nasilna promena političkog i socijalnog sistema. Izbačena je iz gimnazije, sa zabranom upisa u sve škole na teritoriji Kraljevine Jugoslavije. Pored nje, kao prvooptužene, uhapšeni su i Aleksa Đilas, učitelj iz Bele Crkve, njegov brat Milivoj Đilas, student agronomije (braća Milovana Đilasa) i Draginja Savković, rukovodilac čitaonice u Vračevom Gaju.
U toku 17 dana provedenih u zatvoru, Stanka je više puta saslušavana i batinana. Ubrzo su svi izvedeni pred sud i oslobođeni zbog nedostatka dokaza. Godine 1939. Stanka je primljena u članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Radila je u Okružnom komitetu SKOJ-a za južni Banat. Bila je pod stalnom prismotrom policije, često hapšena i zatvarana. Godine 1940, po odluci Pokrajinskog komiteta KPJ za Vojvodinu, Stanka je upućena u Sremsku Mitrovicu, u Okružni komitet SKOJ-a za istočni Srem, na funkciju organizacionog sekretara, sa zadatkom da bude veza između partijskog rukovodstva i političkih zatvorenika u sremskomitrovačkom zatvoru. U zatvoru je od 1927. godine postojala partijska organizacija, na čelu sa zatvorskim komitetom.
Posle Aprilskog rata, okupacije Jugoslavije i stvaranja ustaške Nezavisne Države Hrvatske, 1941. godine, zatočenim komunistima i ostalim političkim osuđenicima pretila je smrtna opasnost od ustaško-nemačkih vlasti. Zatvorski partijski komitet je tada doneo odluku o bekstvu. Akcijom skojevaca i komunista spolja, kao i pomoći pojedinaca zaposlenih u zatvoru, omogućeno je bekstvo 32 politička osuđenika, u noći između 22/23. avgusta 1941. godine, kroz podzemni kanal koji su sami prokopali. Stanka je zajedno sa skojevcima Johanom Mikeom, Rosom Vilić, Boškom Palkovljevićem Pinkijem, Jovanom Štokovcem, Božicom Stojšić i Olgom Banjanin imala vrlo važnu ulogu u ovoj akciji.
Septembra 1941. godine postala je borac tada formiranog Fruškogorskog partizanskog odreda. U decembru je učestvovala u radu savetovanja Okružnog komiteta KPJ za Srem, održanog u Pećincima (tzv. „Pećinačko savetovanje“), čije su odluke bile presudne za organizovanje oslobodilačke borbe u Sremu. Od aprila 1943. do juna 1944. godine bila je organizacioni sekretar Okružnog komiteta KPJ za istočni Srem i rukovodilac Odeljenja za agitaciju i propagandu (Agitprop), čiju delatnost je činilo objašnjavanje ciljeva Narodnooslobodilačkog pokreta, mobolizacija za vojne jedinice, školovanje partijskih kadrova, itd. Avgusta 1944. godine preuzela je dužnost političkog sekretara Okružnog komiteta KPJ za istočni Srem.
U toku celog trajanja rata, Stanka Munćan je učestvovala u izdavanju partizanske štampe u Vojvodini, čiji je glavni zadatak bio stvaranje masovnog antifašističkog fronta, bez obzira na nacionalnu, versku, socijalnu i političku pripadnost. Urednici i pisci tekstova za ove listove bili su istaknute ličnosti revolucionarnog pokreta, a Stanka je pisala za listove „Glas omladine“, „Fruškogorski partizan“, „Istina“, „Naša borba“, „Vojvođanka u borbi“ i drugim.
Posle oslobođenja Vojvodine, oktobra 1944. godine, Stanka je u Novom Sadu preuzela rukovodstvo nad Agitpropom Pokrajinskog komiteta KPJ. Tada je pokrenula list „Slobodna Vojvodina“, i listove na jezicima vojvođanskih nacionalnosti: mađarskom, slovačkom, hrvatskom, rumunskom i rusinskom. Glavni zadaci Agitpropa su bili: razjašnjavanje suštine i karaktera nove države, mobilizacija svih snaga za pomoć jedinicama NOV i POJ za konačno oslobođenje, i mobilizacija ljudstva za obnovu zemlje. Na Sedmoj konferenciji KPJ za Vojvodinu, aprila 1945. godine izabrana je u članstvo Pokrajinski komitet KPJ.
U leto 1945. godine Stanka je sa suprugom, Jovanom Veselinovim, tada predsednikom Glavnog narodnooslobodilačkog odbora Vojvodine, došla u Beograd. Tada je završila gimnaziju, iz koje je zbog hapšenja isključena, a kasnije Pravni fakultet i Višu političku školu „Đuro Đaković“ u Beogradu.
Od formiranja Ustavotvorne skupštine novembra 1945. godine do maja 1967. godine, birana je za narodnog poslanika Skupštine SFRJ. U saveznom parlamentu obavljala je sledeće funkcije:
Funkcije koje je obavljala u državnim organima Socijalističke Republike Srbije:
Funkcije koje je obavljala u društveno-političkim organizacijama:
Od 1953. do 1958. godine bila je direktor Nedeljnih informativnih novina (NIN).
Kao predsednica, najpre republičkog, a potom i saveznog Saveta za kulturu družila se sa ljudima iz kulturno-umetničkog života. Jedan od njih je bio i mladi pesnik Matija Bećković, za koga je Uprava državne bezbednosti smatrala da je njen ljubavnik. U jesen 1965. godine odlukom Vojina Lukića, organizacionog sekretara CK SK Srbije, UDBA je pokrenula njeno praćenje i sakupljanje podatak o njoj. Početkom 1966. godine UDBA je počela da prati i Bećkovića i potom otkrila stan na Topličinom vencu u kome su se tajno sastajali. Stanka je potom bila uhapšena i pod optužbom za „nemoral“, zbog ljubavne afere sa devetnaest godina mlađim pesnikom, izvedena pred partijsku komisiju, koja ju je primorala da da ostavku na sve dotadašnje funkcije (ostala je jedino narodni poslanik Savezne skupštine, do kraja mandata maja 1967). Posle Brionskog plenuma i smene Aleksandra Rankovića i rukovodstva UDBE, jula 1966. godine, Stanka Veselinov i Matija Bećković (u međuvremenu dobio otkaz u Radio Beogradu) su rehabilitovani, ali se ona više nije vraćala u politički život.
Umrla je 31. avgusta 1984. godine u Beogradu, a sahranjena je u Novom Sadu.
Pored mnogobrojnih članaka u ratnoj i posleratnoj štampi, objavila je i par knjiga:
Nosilac je više jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su:
Lik Stanke Veselnov se pojavljuje u dva filma (pod drugim imenom). U filmu „Bekstva“ iz 1968. reditelja Radoša Novakovića, njen lik pod imenom „Jelena“ glumi Ljudima Lisina, a u filmu „Stići pre svitanja“ iz 1978. godine reditelja Aleksandra Đorđevića, njen lik pod imenom „Vera“ glumi Zlata Numanagić.
Godine 1998. pisac Velimir Lukić je prema knjizi Vojina Lukića i feljtonu Milana Đokovića Popa, obajvljenom u listu „Večernje novosti“ 1989. godine, napisao scenario za TV dramu „Dosije 128“, koju je režirao Petar Cvejić. U ovoj TV drami prikazana je „afera“ Stanke Veselinov i Matije Bećkovića u malo izmenjenom obliku - umesto mladog pesnika radi se o mladom slikaru, a i imena aktera su izmenjena, pa je glavni akter priče „drugarica Marija“ (Jasmina Avramović), mladi slikar „Miroslav Bojić“ (Vojin Ćetković) i njen suprug „drug Jasni“ (Miodrag Radovanović).
This article uses material from the Wikipedia Srpskohrvatski / Српскохрватски article Stanka Munćan, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaj je dostupan pod CC BY-SA 4.0 osim ako je drugačije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Srpskohrvatski / Српскохрватски (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.