Pekinški dijalekt (pojednostavljeni kineski: 北京话; tradicionalni kineski: 北京話; pinyin: Běijīnghuà) je mandarinski dijalekt koji se govori u urbanom području Pekinga, Kine.
Pekinški dijalekt je osnova standardnog mandarinskog jezika, koji je standardni službeni kineski govorni jezik koji se koristi u Narodnoj Republici Kini, Republici Kini (Tajvanu) i Singapuru.
pekinški dijalekt | |
---|---|
北京話 / 京腔 Běijinghuà | |
Države | urbani Peking, Kina |
Regije | severoistočna Kina |
Broj govornika | oko 4-5 miliona procenjeno |
Jezična porodica | sino-tibetanski
|
Službeni status | |
Službeni | nije služben |
Jezični kodovi | |
ISO 639-1 | – |
ISO 639-3 | – |
Rasprostranjenost pekinškog dijalekta |
Iako su pekinški dijalekt i standardni mandarinski jezik vrlo slični, postoje neke razlike koje olakšavaju da kinezi međusobno mogu primijetiti osobe poreklom iz Pekinga koji govore domaći pekinški dijalekt, i govornika koji nisu iz Pekinga i pričaju standardni mandarinski jezik.
Termin „pekinški dijalekt“ obično se odnosi na dijalekat koji se govori u urbanom području samog Pekinga. Međutim, lingvisti su dali širu definiciju za „pekinški mandarinski jezik“ (pojednostavljeni kineski: 北京官话; tradicionalni kineski: 北京官話; pinyin: Běijīng Guānhuà) u koje se takođe uključuje i dijalekti koji su vrlo slični sa pekinškim dijalektom.
Na primjer, lokalni govor Čengde, grad sjeverno od Pekinga, smatra se dovoljno blizu pekinškog dijalekta da se stavlja u ovu kategoriju. Drugi primjeri uključuju lokalni govor Hailara u Unutrašnjoj Mongoliji; Karamaja u Hinjiangi; i u porastu Šenzena u Guandongu. Mnogi od tih gradova su nedavno naseljeni Han Kinezima, sa različitih jezičnih govornih područja. Kao rezultat toga, stanovnici tih gradova su usvojili standardni mandarinski jezik kao zajednički jezik.
Fonologija, pekinškog dijalekta i standardnog mandarinskog jezika su gotovo identične.
Međutim, postoje neke uočljive razlike. Naj istaknutiji je proliferacija rotičkih samoglasnika. Svi rotički samoglasnici su rezultat -儿 /-ɹ/, sufiks imenica, osim za nekoliko riječi izgovoreno kao /ɑɹ/ koje nemaju ovaj sufiks. U standardnom mandarinskom, oni se takođe pojavljuju, ali nigde u blizini sveprisutnosti i frekvencije u kojima se pojavljuju u pekinškom dijalektu. Ovaj fenomen je poznat kao Erhua (儿化).
Osim toga, pekinški dijalekt ima nekoliko fonetskih skraćivanja koji se obično smatraju previše „žargonski“ za korištenje u standardnom mandarinskom jeziku. Na primjer, u brzom govoru, početni suglasnici prolaze kroz promjenu ako su u jednoj nenaglašenom slogu: pinjin zh ch sh /tʂ tʂʰ ʂ/ postaje r /ɻ/, tako da 不知道 bùzhīdào „ne znam“ može zvučiti kao bùrīdào (naglas je na prvi i treći slog); đ ć šj (pinjin: j q x) /tɕ tɕʰ ɕ/ postaje j (pinjin: y) /j/, tako da 赶紧去 gǎnjǐnqù „idi brže“ može zvučiti kao gǎnyǐnqù; b d g (pinjin: b d g) /p t k/ daju glas da postanu IPA: [b d g]; slično promjene se javljaju i na drugim suglasnicima. Također, krajnji /-n/ i (manje često) /-ŋ/ (pinjin: -ng) se ne može zatvoriti u cjelosti, tako da je nosni samoglasnik proglašen umjesto jedan nosni suglasnik; na primjer, 您 nín završi da zvuči kao „njih“, umjesto „njiin“ u standardnom mandarinskom jeziku:
Pinjin | Standardni mandarinski | Tipičan izgovor u Pekingu |
---|---|---|
an | [an] | [æɨ̃] |
ian | [iɛn] | [iɛɨ̃] |
en | [ən] | [əɨ̃] |
in | [in] | [iəɨ̃] |
ang | [ɑŋ] | [ɑɯ̃] |
eng | [ɤŋ] | [ɤɯ̃] |
ing | [iŋ] | [iɤɯ̃] |
Tonovi u pekinškom dijalektu imaju tendenciju da budu više oštriji nego u standardnom mandarinskom jeziku. U standardnom mandarinskom, četiri tona su visoki-ravni, visoko-uzlazni, silazno-ulazni i visoko-silazni; u pekinškom dijalektu, prva dva tona su viša, treći se spušta malo više, i četvrti takođe pada više.
Pekinški dijalekt ima mnogo reči koje se smatraju žargonski, i zato se pojavljuju mnogo manje ili nimalo u standardnom mandarinskom jeziku. Nedomaći Pekinšani često imaju problema sa razumevanjem većinu ovih reči. Mnogi ti neknjiževni izrazi imaju sufiks -r. Primjeri uključuju:
Neki izrazi se smatraju tuhua (土话), ili „osnovni jezik“, koji su preneti iz starije generacije i više se ne koristi među više obrazovnih osoba, na primjer:
Drugi se, mogu smatrati kao novi izrazi koji se koriste kod „modernijeg“ društva:
Kao i kod fonologije i vokabulara, gramatika kolokvijalnog pekinškog dijalekta koristi više kolokvijalnih izraza nego standardni mandarinski. Uglavnom, standardni mandarinski je pod uticajem klasičnog kineskog jezika, što ga čini više sažet i jezgrovit; pekinški dijalekt nije bio utican na taj način, pa se čini više nadugačak - ali ovo je sačinjeno od činjenice da se pekinški dijalekt govori brže i ima fonetske skraćenice (vidi poglavlje o fonologiji gore).
Na primjer:
Rečenica u pekinškom dijalektu bi zvučila predugačka ako bi se koristila u kontekstu koji zahtijeva standardni mandarinski jezik (npr. u pisanom obliku, ili formalni govor), iako zvuči u redu ako se koristi među mještanima Pekinga (sa pekinškim fonetskim smenjivanjama). Standardni mandarinski izgovor zvuči u redu, ako se koristi u kontekstu koji zahtijeva (npr. među prijateljima iz različitih kineskih područja), ali je suviše neprirodan i kratak da bi se mogli primiti sva fonetska smenjivanja pekinškog izgovora i može biti neshvatljiv kao rezultat.
This article uses material from the Wikipedia Srpskohrvatski / Српскохрватски article Pekinški dijalekt, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaj je dostupan pod CC BY-SA 4.0 osim ako je drugačije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Srpskohrvatski / Српскохрватски (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.