Mohorovičićev Diskontinuitet

Moho sloj odvaja i oceansku i kontinentalnu koru od gornjeg dijela plašta. Većinom se nalazi potpuno u litosferi; samo kod oceanskih hrbata određuje granicu litosfere i astenosfere. Mohorovičićev diskontinuitet je 1910. otkrio Andrija Mohorovičić, hrvatski seizmolog, kada je u Pokuplju promatrao iznenadno povećanje u brzini valova potresa (posebno P-valova).

Moho sloj nalazi se prosječno 7 km ispod dna oceana i 30 do 50 km ispod tipične kontinentalne kore.

Tijekom kasnih 1950-ih i ranih 1960-ih priložen je zahtijev da se izbuši rupa kroz dno oceana do te granice. Ali taj pothvat, imenovan Project Mohole, nikad nije dosegao dovoljnu potporu i bio je odbijen; otkazao ga je Kongres SAD-a 1967. godine. Sovjetski Savez je, s druge strane, na Kola institutu izbušio rupu duboku 12.260 metara (bušenje je trajalo 15 godina), dosad najdublju rupu, prije no što je taj pokušaj napušten.

Doseći diskontinuitet ostaje važan znanstveni cilj. Nedavni zahtjev želi da posebna kapsula grijana radiogenskom toplinom istraži Zemljinu unutrašnjost oko Moho sloja i u gornjem plaštu. Japanski projekt Chikyu Hakken ("Otkrivanje Zemlje") isto želi istražiti taj dio Zemlje.^{[nedostaje referenca]}

• Brittle-ductile prijelazna zona
• Granica kore i plašta
• Kola Superdeep Borehole
• Lehmannov diskontinuitet

Bibliografija

• Harris, P. (1972). „Sastav Zemlje”. u: Gass, I. G. et al. (eds). Razumijevanje Zemlje: čitač u znanosti Zemlje. Horsham: Artemis Press for the Open University Press. ISBN 0-85141-308-0. 
• „Schlumberger Oilfield Glossary”. Schlumberger. Arhivirano iz originala na datum 2008-07-17. Pristupljeno 17. 7. 2008. 
• Dixon, Dougal (2000). Geološki vodič za početnike. New York: Bounty Books. ISBN 0-7537-0358-0. 

Izvori