List

Za ostala značenja, vidi List (razvrstavanje).

U anatomskom pogledu, list nije tako jako diferenciran, kao u morfološkom, ali je još uvijek diferenciraniji i od stabiljke i od korijena.

List se razvija u atmosferi pa se tijekom evolucije najviše diferencirao od svih biljnih vegetativnih organa. Pročavanjem vanjske građe i oblika lista bavi se organografija lista.

List se uvijek nalazi u primarnoj građi, pojava sekundarnih staničja u listu, patološka je pojava.

Prema otpadanju lišća, razlikuju se tri skupine biljnih vrsta:

• listopadne vrste- sve svoje lišće odbacuju na kraju svog vegetacijskog razdoblja; npr. hrast kitnjak, hrast lužnjak, bukva, pitomi kesten, poljski jasen i neke vrste četinjača: ariš, metasekvoja i taksodij.
• zimzelene vrste – lišće ne odbacuju na kraju vegetacijskog razdoblja, već ga zadržavaju tijekom zime, sve do novog vegetacijsiog razdoblja, kad neposredno prije pojave novoga lišća otpada staro (npr. kalina, meke paprati i dr.
• vazdazelene vrste- nikada ne odbacuju sve lišće odjednom, ali djelomično u malim količinama odbacuju svake godine; npr. hrast crnika, hrast oštrika, hrast plutnjak, magnolija, mušmulica i velika većina četinjača: jela, smreka, borovi, čempresi, pačempresi, tuje...

• izolateralni tip - nema diferencijacije na gornju i donju stranu lista, jer su listovi postavljeni tako, da su jednako osvijetljeni s obje strane, npr. kod lista perunike
• dorziventralni ili bifacijalni tip- postoji diferencijacija na gornju i donju stranu lista, npr. kod lista bukve
• koncentrični ili ekvifacijalni tip - takav list zove se iglica, npr. iglica crnog bora