Leonidi su najspektakularniji meteorski roj posmatran u poslednjih 200 godina, i za to vreme su značajno doprineli razumevanju struja meteoroida.
Pljusak Leonida u noći 12. na 13. novembar 1833. označio je početak meteorske astronomije. Sve dotle su astronomi smatrali meteore za atmosfersku pojavu i nisu uviđali periodičnost njihovog pojavljivanja. Kada su, međutim, imali prilike da vide hiljade meteora u minuti, radijant je bio jasno uočljiv i postalo je jasno da se radi o tragovima čestica na orbiti oko Sunca.
Ovaj pljusak je izazvao različite reakcije, najčešće sujeverne, i podstakao je mnoge da pokušaju da nađu objašnjenje. Ponuđene su različite teorije, uključujući električno pražnjenje i sagorevanje gasova oslobođenog truljenjem drveća, ali je jedino tačno objašnjenje ponudio Denison Olmsted, profesor astronomije na Jejl univeritetu u SAD januara 1834. Olmsted je primetio da je događaj bio kratkotrajan (nije se video iz Evrope), ali je u Evropi primećena pojačana aktivnost meteora 1832. takođe u novembru, što ga je navelo na zaključak da u to doba godine Zemlja proleće kroz „oblak čestica u svemiru“.
Nakon nove pojačane aktivnost Leonida 60-ih godina 19. veka, Hubert Anson Njutn (takođe sa Jejla) je istraživao prošla pojavljivanja Leonida i Perseida (koji su 1837. identifikovani kao drugi meteorski roj) i otkrio pljuskove Leonida 585, 902, 931, 934, 1002, 1202, 1366, 1582, 1602. i 1698. godine. Na osnovu tih proučavanja, 1864. godine je objavio zaključak da je period pojačane aktivnosti Leonida 33,25 godina i da će sledeći pljusak biti u noći između 13. i 14. novembra 1866. Predviđanje se pokazalo kao tačno, sa 2000—5000 viđenih meteora na sat. I naredne dve godine je aktivnost bila visoka, sa preko 1000 Leonida u satu.
Nakon što su nemački astronom Vilhelm Tempel 1865. i američki astronom Horas Parnel Tatl 1866. otkrili kometu po njima nazvanu Tempel-Tatl, proučavanja su ukazala na izrazitu sličnost između orbitalnih elemenata ove komete i Leonida.
Radijant Leonida se nalazi u sazvežđu Lava i vidljiv je sa obe Zemljine hemisfere. S obzirom na to da radijant nije daleko od apeksa, meteoroidi ulaze u atmosferu pod gotovo najvećom mogućom geocentričnom brzinom (71 km/h).
geografska širina | izlazak radijanta (lokalno standardno vreme) | zora (lokalno standardno vreme) | visina radijanta u zoru | % vidljivih meteora pri datoj visini radijanta |
---|---|---|---|---|
50° S | 22.00 | 06.00 | 62° | 88% |
25° S | 23.30 | 05.30 | 78° | 98% |
0° | 00.50 | 05.00 | 60° | 87% |
25° J | 01.00 | 04.00 | 33° | 54% |
Sledeći povratak komete Tempel-Tatl u unutrašnjost Sunčevog sistema biće 2031. godine, ali oslobođene čestice neće proći blizu Zemlje, kao ni 2064. Tek pri prolasku komete 2097. će Zemlja proći blizu novooslobođenog materijala i ponoviti legendarni pljusak poput onih iz 19. veka.
This article uses material from the Wikipedia Srpskohrvatski / Српскохрватски article Leonidi, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaj je dostupan pod CC BY-SA 4.0 osim ako je drugačije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Srpskohrvatski / Српскохрватски (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.