Biała Podlaska

Biała Podlaska se prostire duž rijeke Krzna, udaljena 138 km istočno od Varšave.

 

Biała je prvi put dokumentirana u 15. vijeku kao trgovište, koje je pripadalo Velikoj Kneževini Litvaniji, na granici sa Podlasijom koja je pripadala Kraljevini Poljskoj.

Početkom 16. vijek (negdje između 1508. - 1527.) litvanski magnat Jurgis Iljiničius osnovao je prema Magdeburškom pravu, privatni grad Biała na mjestu trgovišta. U skladu sa [[srednji vijek|srednjovjekovnim običajima, pored tržnice je podignuta crkva. Ranu historiju Biale obilježili su sporovi i sukobi među vlasnicima i susjedima i reformacija jer je grad prihvatio kalvinizam i postao lokalni centar te denominacije.

Ipak sve do druge polovice 16. vijeka kad ga je preuzela porodica Radziwiłł Biala je ostao mali gradić.

Dvjesto pedeset godina vladavine porodice Radzwiłł rezultiralo je procvatom Białe, koja se tad i zvala Radzivilovska Biała. Za njihove vladavine podignut je zamak i osnovana je Akademija Biała, kao filijala Jagelonskog univeziteta iz Krakova, podignute su i brojne crkve i bolnica.

Grad je proživljavao teška vremena 1706. za Velikog sjevernog rata sa Švedskom 1706. kad je teško razoren. Nakon Prvog svjetskog rata za Druge Poljske Republike, Biała, koja je dotad bila poznata po proizvodnji tkanina, tepiha i porcelana, započela je svoj nagli ekonomski razvoj. Osnovani su brojni proizvodni pogoni među njima i Podlaska tvornica aviona, pa se razvio u industrijski centar. Razvoj grada narušen je izbijanjem Drugog svjetskog rata.

Za Njemačke okupacije Poljske u gradu je između 1941.-42. djelovao geto u kom je živjelo oko 7000 Židova, koji su sukcesivno deportirani u logore smrti u Sobiboru i Treblinki. Uz to su Nacisti u novembru 1942. pobili oko 3 500 stanovnika. Između 1941.-44. u Biali je djelovao i zarobljenički logor za vojnike sovjetske Crvene armije.

Okolica grada je od 1943. bila teritorij u kom su djelovali partizani Armije Krajowe, Armije Ludowe, Gwardije Ludove i Seljaka.

Po završetku rata, Biała je višestruko narasla, kako površinom tako i brojem stanovnika. Podignuta su novi pogoni drvne i tekstilne industrije. Skokovito se razvila nakon 1975. kad je postala administrativni centar Vojvodstva Biała Podlaska koje je ukinuto 1999. Tako da je od 1999. samo administrativni centar vlastitog povjata.

Najveće znamenitosti Biale su kasnorenesansna župna crkva podignuta između 1597.-1602. sa baroknim kapelama iz 17. vijeka i ostatci zamka Radziwiłł.

Biała Podlaska je značajno cestovno raskršće na trasi Varšava - Moskva. Ona je i grad prehrambene, drvne, tekstilne i elektroindustrije. Usto je i sajamski grad (Sajmovi; Istok-Zapad, Nadbużańskie, Poljoprivrede i industrije).

Biała Podlaska ima ugovore o prijateljstvu sa sljedećim gradovima:

•   Brest, Belorusija
•   Baranaviči, Belorusija
•   Niort, Francuska