Muhafaza Beheira

Muhafaza se nalazi na sjeveru Egipta u Donjem Egiptu. Obuhvaća cijelu Deltu Nila zapadno od rukavca Nila Rašida, a na jugu pustinju.

Prostire se na površini od 9,826 km², na kojoj živi 6,337,373 stanovnika.

Administrativni centar muhafaze i najveći grad je Damanhur, ostali veći gradovi su Idku, Kafr Salim i Rašid, u kom je otkriven Kamen iz Rosette.

Administrativna podjela

Muhafaza Beheira je administrativno podjeljena na 17 distrikta; Abu al-Maṭamir, Abu Humus, Ad-Dilinjat, Mahmudija, Rahmanija, Badr, Damanhur (urbani), Damanhur, Garb an Nubarija, Ḥoš Isa, Idku, Itjaj al-Barud, Kafr ad-Dafar (urbani), Kafr ad-Dafar, Kom Hamada, Rašid, Šubrakit i Vadi an Natrun.

Historija Beheire datira iz doba kad je fatimidski kalif Mustansir (vladao 1036.-94) podijelio Egipat na muhafaze i proglasio Damanhur prijestolnicom.

U muhafazi se nalaze ruševine grčke kolonije Naukratis, koja je prosperirala u 6. vijeku pne.

Poljoprivreda je glavna privredna grana u Delti Nila a pamuk je glavna kultura, uz to se uzgaja i riža i druge žitarice, krumpir, šećerna repa, luk, kikiriki, paradajz i sezam, a pored granice sa Aleksandrijom ima i vinograda. Ustava na rukavcu Nila Rašidu, 20 km jugoistočno od grada Rašida, podignuta je da spriječi da morska voda uđe u kanale za navodnjavanje, ali i da zimskih mjeseci kad Nil ima manje vode služi kao akumulacija. Iz depresije južno od Damanhura i pustinjske depresije Vadi an Natrun, iskapa se natron (hidratizirani natrijev karbonat).

U Kafr ed Dauvaru jugoistočno od Aleksandrije nalaze se tvornice celofana i tekstila. Sredinom 1970-ih otkriveno je veliko nalazište zemnog plina u zaljevu Abu Kir, pa je na bazi njega podignuto nekoliko termoelektrana.

Autoput i paralelna željeznička pruga Kairo-Aleksandrija presjeca muhafazu. Rašid je sa Aleksandrijom povezan obalnom prugom.