Arabijska Pustinja

Predstavlja ogromno pustinjsko područje koje se proteže od Jemena na jugu do Perzijskog zaljeva na sjeveru, Omana na istoku i Jordana i Iraka na zapadu. Zauzima većinu Arapskog poluotoka, a površinom od oko 2,330.000 km² predstavlja treću najveću svjetsku pustinju.

U njenom centru se nalazi Rub' al Khali, najveća neprekidna pješčana pustinja na svijetu. Zbog svoje nepristupačnosti i surovosti, rijetke su životinjske vrste koje su se prilagodile takvom okruženju. Gazela, oriks antilopa, pustinjska mačka i gušter bodljikavog repa samo su neke od životinjskih vrsta koje su se prilagodile ovakvom ekstremnom okruženju, koje varira od crvenih pješčanih dina do smrtonosnog živog pijeska.

Klima je uglavnom suha i najveći dio pustinje prima godišnju količinu padavina od 100 litara po m², dok temperature osciliraju između vrlo visokih vrijednosti dnevne temperature i vrlo niskih vrijednosti tokom noći. Pustinja je dio pustinjskog i sušnog bioma i paleoarktičke ekozone.

Ova ekoregija se odlikuje vrlo rijetkim biodiverzitetom, iako je dom za nekoliko endemskih biljaka. Mnoge životinjske vrste, kao što su prugasta hijena, šakal i medojedni jazavac su u ovom području izumrle vrste prvenstveno zbog lova, ljudskih aktivnosti i uništavanja njihovih staništa.

Područje pustinje je dom različitim kulturama, jezicima i narodima, pri čemu je islam dominantna religija. Glavnu etničku skupinu čine Arapi koji govore arapskim jezikom.

Neke od geoloških karakteristika Arabijske pustinje su:

• Koridor pješčanih terena, poznat kao pustinja Dahna, povezuje veliku pustinju Nefud (površine 65.000 km²) na sjeveru Saudijske Arabije s Rub' al Khalijem koji se nalazi na jugoistoku.
• Pustinja Rub' al Khali je sedimentarni bazen koji se proteže u smjeru od jugozapada k sjeveroistoku, preko arabijskog kontinentalnog pojasa.

Arabijska pustinja je vrlo bogata naftom i prirodnim gasom, čija eksploatacija predstavlja glavnu privrednu aktivnost i čini najveći dio BDP-a zaljevskih zemalja.

Pustinja Rub' al Khali je vrlo ograničene životinjske raznolikosti. Tu egzistira samo 37 vrsta, njih 20 u glavnom dijelu pustinje i preostalih 17 u njenim rubnim dijelovima. Među tih 37 vrsta, samo jedna ili dvije su endemske vrste. Vegetacija je vrlo difuzna, ali prilično ravnomjerno raspoređena.

Tokom Zaljevskog rata 1991. godine, kretanje američkih tenkova preko Arabijske pustinje proizvelo je oštećenje gornjeg zaštitnog sloja pustinjskog tla. Kao rezultat toga, pješčane dine su popustile te su počele kliziti, zbog čega neki strahuju da bi mogle dostići do grada Kuvajta.