Svetozar Ćorović: Bosanskohercegovački književnik

Predstavlja jednu od najmarkantnijih ličnosti mostarskog omladinskog pokreta onog vremena. U Mostaru je završio osnovnu i trgovačku školu. Iako skromnog obrazovanja, brzo je izrastao u eminentnog bosanskohercegovačkog kulturnog i javnog radnika i proznog pisca, koji će danonoćno pisati crtice, pripovijetke, romane i drame i u njima faktografski vjerno slikati život u Hercegovini i ljude svih staleža, vjera i narodnosti. Njegova djela nadahnuta su Mostarom i Hercegovinom. Njegovi junaci su obični i mali i veliki ljudi, obični i gazde, zanatlije, vojnici i sveštenici.

Sa savremenicima, Aleksom Šantićem i Jovanom Dučićem, činio je nadaleko poznatu mostarsku književnu i kulturnu trojku.

Ćorović je registrator posljedica velikih i burnih događaja što su se desila krajem 19. i početkom 20. vijeka. U njegovim djelima živa su sjećanja na hercegovački ustanak 1882, nacionalno-kulturni pokret mostarske omladine krajem 90-ih godina 19. vijeka, aneksiju BiH 1908, Balkanske ratove 1912. i početak Prvog svjetskog rata 1914. Sva ona data su minorno i malim ličnim spoznajama.

Od 1887. objavljivao je radove u mnogim listovima i časopisima: Golub, Neven, Bosanska vila, Luča, Otadžbina, "Zora", i Brankovo kolo. Bio je aktivan član mostarskog društva "Gusle". I na drugim književno-kulturnim poljima bio je aktivan. Za vrijeme aneksione krize 1908. izbjegao je u Italiju. 1910. izabran je za poslanika u Bosanskom saboru. Po izbijanju rata 1914. uhapšen je, odveden u taoce, potom mobiliziran i kao vojnik poslan u Mađarsku. Teško bolestan, vratio se u Mostar 1917. Njegov brat je Vladimir Ćorović, historičar.

Pisao je mnogo: objavio je desetak knjiga pripovjedaka, skoro isto toliko romana i nekoliko drama. Od pojedinačnih djela izdvajaju se romani Majčina sultanija (1906) s neobičnim likom palanačke kaćiperke u središtu, Stojan Mutikaša (1907), gdje je ispričana povijest čovjeka koji od siromašnog seoskog dječaka postaje velik trgovac, zelenaš i poganac, te Jarani (1911), u kojima je prikazan muslimanski živalj Hercegovine u nemirna vremena uoči prestanka turske vlasti. Ćorović je vješt pripovjedač, piše lahko i brzo, njegovo je pripovijedanje jednostavno i prirodno, kompozicija spretna, kako u kratkim tako i u dužim formama, motivi dobro odabrani, radnja sigurno vođena.

Njegova najpoznatija djela su Ženidba Pere Karantana (1905), Majčina sultanija (1906), Stojan Mutikaša (1907), U stanicama (1908), U mraku (1909), Jarani (1911), Zulumćar (1913), Kao vihor (1918), Među svojima (1921), pripovijetke (Bogojavljenska noć, Prijatelji, Pod pećinama, Na vodi , Na Vaskrs) i najzad nekoliko pozorišnih komada: 2 šaljive igre Poremećen plan i Izdaje stan pod kiriju (1899) te aktovke On, Adembeg, Ptice u kavezu i Povratak.

Ćorović je umro u rodnom gradu 17. aprila 1919.

Od 1997. dodjeljuje se Nagrada "Svetozar Ćorović" u Srbiji i BiH, dok se u Bosni i Hercegovini, u Bileći, tradicionalno održavaju "Ćorovićevi susreti pisaca".

• Poletarke, pjesme, 1894
• Krvni mir, pripovijetke, 1897.
• Razoreno gnijezdo, pripovijetke, 1898.
• Iz moje domovine, pripovijetke, 1898.
• Ženidba P. Karantana, roman, 1905.
• Majčina sultanija, roman, 1906.
• Stojan Mutikaša, roman, 1907; film: Jugoslavija, 1956.
• Moji poznanici, novela, 1909.
• U časovima odmora, novela (4 knjige) 1910.
• Zulumćar, drama, 1911; audiodrama: Petar Krstić, 1927.
• Komšije, novela, 1912.
• Jarani, roman, 1913.
• U ćelijama, roman, 1913.
• Ajša, drama
• Brđani, novela, 1919.
• Među svojima, roman, 1921.
• Celokupna dela (4 knjige), 1932.
• Sabrana djela (10 knjiga), 1967.