Grupa Valentino: Bosanskohercegovačka grupa

Grupu Valentino osnovao je gitarist Zijo Rizvanbegović (poznat pod umjetničkim imenom Zijo Valentino) 1982. godine. On je predvodnik ovog pop rok muzičkog sastava, te gitarist i autor svih njihovih pjesama. Muzičare za grupu Valentino počeo je okupljati 1982. godine. Nakon godinu dana bezuspješnog traganja za pjevačem, u sarajevskom listu "Oslobođenje" objavio je oglas u kojem je tražio pjevača za grupu. Na oglas se javio Suad Jakirlić Jaka i tako postao prvi pjevač grupe Valentino. Prvobitnu postavu sačinjavali su: basist Emir Čolaković, bubnjar Dubravko Smolčić i klavijaturist Igor Tajemnica.

U jesen 1983. godine objavljuju svoj prvi album pod nazivom "No. 1". S tog albuma posebno uspješna je bila pjesma "Volim te još" koja je proglašena za hit godine u bivšoj Jugoslaviji i u kojoj je prateća pjevačica bila Amila Sulejmanović. Kao gost muzičari pojavili su se Goran Bregović, Milić Vukašinović i drugi. Prve koncertne nastupe imali su po Bosni i Hercegovini, kao predgrupa Bijelom dugmetu, a u Beogradu su prvi put nastupali u Domu sindikata, otvarajući koncert Bajagi povodom izdavanja njegovog prvog albuma "Pozitivna geografija". Prije objavljivanja drugog albuma dolazi do promjena u sastavu dolaskom novog klavijaturiste Joška Gujinovića, kao i dva člana grupe Bonton Baya, bubnjara Ademira Volića Kufija i multiinstrumentaliste Nikše Bratoša, koji će znatno obogatiti zvuk grupe Valentino svirajući saksofon, akustičnu i električnu gitaru.

Na drugom albumu pod nazivom "No. 2" prateće pjevačice bile su Lejla Trto i Amila Čengić, poznate kao duo Vrele usne. One će s grupom Valentino sarađivati ​i na njihovim kasnijim albumima. S te ploče posebno su se izdvojile pjesme "Bez tebe" i "Jugovići". Godine 1987. grupa snima treći album, "No. 3", koji je producirao Nikša Bratoš, a na kojem se posebno izdvojila pjesma "Bez tebe". Kao i na ranijim ostvarenjima i ovaj album su pratili radijski hitovi, "Oka tvoja dva", "Potonule lađe", "Kada sam prvi put vidio tebe" i "Kad me više ne bude". U to vrijeme članovi grupe Valentino su već uveliko izgradili pop orijentisani muzički stil s popularnim refrenima i primjesama narodne muzike.

Poslije snimanja trećeg albuma dolazi do osipanja grupe, gdje Nikša Bratoš prelazi u Crvenu jabuku, ali nastavlja saradnju s Valentinom. Pjevač Suad Jakirlić 1987. godine odlazi na odsluženje vojnog roka u JNA. Po povratku iz JNA, prestaje da se bavi muzikom i postaje asistent na Mašinskom fakultetu u Sarajevu. U grupu Valentino dolazi novi gitarist Zoran Šerbedžija i pjevač, Gordan Prusina iz Mostara, koji je malo prije toga snimio album "Zapisano u zvijezdama" s grupom "Ime ruže". Godine 1988. grupa Valentino snima četvrti album, "No. 4", na kojem su se našli hitovi "Samo sklopi okice", "Idu ptice selice" i "Pile moje". Ovaj album smatra se njihovim najuspješnijim muzičkim ostvarenjem, na kojem se nalazi i zanimljiva instrumentalna pjesma "Saksofoni lete u nebo", koju je Zijo Rizvanbegović komponirao tokom boravka na Tajlandu, gdje je tražio inspiraciju za snimanje albuma. Peti album pod nazivom "Ponekad noću kad grad spava", snimljen je 1989. godine uz pomoć producenta Željka Brodarića "Jappe" (pjevač i vođa nekadašnje splitske rok grupe Metak). S početkom rata u Bosni i Hercegovini, grupa Valentino prestaje s radom i jedino je muzički aktivan ostao Zijo Rizvanbegović.

Albumi

• No. 1, 1983.
• No. 2, 1985.
• No. 3, 1987.
• No. 4, 1988.
• No. 5 Ponekad noću dok grad spava, 1989.
• No. 6 Sve su se moje cure udale, 2001.
• No. 7, 2006.

Singlovi

• Ne mogu, ne mogu / Idu ptice selice, Jugoton, (1988)
• Medley, SKYMUSIC Publishing & Discography, (2021)
• Da se rodim ponovo, Mix Music, (2021)
• Neću kući, Croatia Records, (2023)

Kompilacije

• Najbolje godine, Diskoton, (1988)
• Moje najljepše pjesme, Embex, (1994)
• 1+2, Valentino Production, (1995)
• 3+4, Valentino Production, (1995)
• 5+6, Valentino Production, (1995)
• Paučina / Idu ptice selice, Embex, (1995)