Sinagoga U Višegradu

i 1905. prema nacrtima arhitekta Kuninga.

Izgradnjom mosta Mehmeda-paše Sokolovića na Drini, Višegrad se razvio u važan most između Srbije i Bosne, što je potaknulo naseljavanje židovskih trgovaca i razvoj vlastite zajednice. Višegrad je dobio svoju sinagogu, ali je početkom 20. stoljeća dotrajala pa su odlučili izgraditi novu.

Arhitektonski je novo svetište jako podsjećalo na crkvu jer je uz glavni ulaz imalo dva tornja, iznad kojih se nalazio i prozor koji je podsjećao na rozetu s Davidovom zvijezdom. Iznad njega se uzdizao štit koji je s dvije kule bio povezan s koritom. Kule su bile okrunjene malim kupolama, slično aškenaskoj sinagogi u Sarajevu, pa je i njihov gornji dio bio poligonalan. Poligonalni gornji dio karakterizirali su veliki prozori. Glavna prostorija imala je četiri prozorske osi. Kao i većina sefardskih sinagoga, i Višegrad se odlučio za dvodnevno rješenje u kojem žene i muškarci mogu moliti odvojeno. Prema planu iz 1903. do glavnog ulaza vodilo je široko stubište. Danas je zgrada sačuvana samo u vrlo smanjenom obliku. Glavno pročelje je bez tornjeva, čiji je donji dio još uvijek prepoznatljiv jer strši iz pročelja. Također nedostaju stražar i vijenac, kao i prozori na glavnom pročelju. Smanjena je i visina ulaznih vrata.

Nakon Drugog svjetskog rata zgrada sinagoge pretvorena je u vatrogasni dom, a od 2013. na zgradi se nalazi spomen-ploča koja podsjeća na tu prijašnju namjenu.