Jadranko Prlić: Bosanskohercegovački i hrvatski političar i ratni zločinac

juni 1959) jest bosanskohercegovački i hrvatski političar koji je od 1993. do 1996. bio na mjestu premijera Hrvatske Republike Herceg-Bosne, vojnog entiteta u Bosni i Hercegovini. Od 1994. do 1996. bio je ministar odbrane Federacije BiH, a od 1997. do 2001. ministar vanjskih poslova nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma .

Jadranko Prlić
Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine
Vrijeme na vlasti 3. Januar 1997 – 22. februar 2001
Prethodnik	Muhamed Šaćirbegović
Nasljednik	Zlatko Lagumdžija
Ministar odbrane Federacije BiH
Vrijeme na vlasti juni 1994 – 18. decembar 1996
Prethodnik	Haris Silajdžić Izudin Kapetanović
Nasljednik	Ante Jelavić
Prvi premijer Herceg-Bosne
Vrijeme na vlasti 20. novembar 1993 – 16. juni 1996
Prethodnik	nema (osnovan kabinet)
Nasljednik	Pero Marković
Rođenje	(1959-06-10) 10. juni 1959 (64 godine) Đakovo, NR Hrvatska, FNRJ
Nacionalnost	Hrvat
Politička stranka	HDZ BiH (1996 - 2000)
Obrazovanje	doktor nauka ekonomije (Ekonomski fakultet u Sarajevu)
Vjera	Rimokatoličanstvo

U maju 2013. godine Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) Prlića je osudio na 25 godina zatvora zbog ratnih zločina nad Bošnjacima tokom Bošnjačko-hrvatskih sukoba.

Rani život i obrazovanje

Oko 1975. pridružio se Savezu komunista Jugoslavije. Godine 1987. doktorirao je na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Prošao je sve profesorske nivoe prije nego što je postao redovni profesor. Prlić je 1989. godine postao potpredsjednik izvršnog vijeća Bosne i Hercegovine. Za vrijeme i neposredno nakon izbora 1990. godine obnašao je funkciju vršioca dužnosti predsjednika Vlade Bosne i Hercegovine. Početkom marta 1992. putovao je u Sjedinjene Američke Države kako bi proučavao američki pristup tržišnoj ekonomiji. Po povratku u Mostar grad je bio pod opsadom i Prlić se pridružio Hrvatskom vijeću odbrane i aktivno sudjelovao u ratu.

Optužnica Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju navodi da je Prlić kao vodeći političar Hrvatskog vijeća odbrane početkom devedesetih imao gotovo potpunu moć i kontrolu vlade Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Stoga je, kao čelnik vlade HVO-a, imao moć uklanjanja vojnih civilnih zapovjednika koji su poduzeli dio naređenih zločina protiv čovječnosti. Imao je moć zatvoriti koncentracijske logore HVO-a.

Optužen je za:

• 9 tačaka za teška kršenja Ženevskih konvencija (namjerno ubijanje; nečovječno postupanje (seksualni napad); nezakonito protjerivanje civila; nezakonito premještanje civila; protupravno zatvaranje civila; nehumano postupanje (uvjeti zatočenja); neljudsko postupanje; opsežno postupanje uništavanje imovine, koje nije opravdano vojnom nuždom i provedeno nezakonito i bezobzirno; prisvajanje imovine, nije opravdano vojnom nuždom i provedeno nezakonito i bezobzirno)
• 9 tačaka za kršenje zakona i običaja ratovanja (okrutno postupanje (uslovi zatočenja); okrutno postupanje; ilegalni rad; bezobzirno uništavanje gradova, gradova ili sela ili uništavanje koje nije opravdano vojnom potrebom; uništavanje ili namjerna šteta nanesena institucijama posvećen religiji ili obrazovanju; pljačka javne ili privatne imovine; nezakoniti napad na civile; nezakonito nanošenje terora civilima; okrutni tretman)
• 8 tačaka za zločine protiv čovječnosti (progoni na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi; ubistvo; silovanje; deportacija; nehumana djela (prisilno premještanje); zatvor; nehumana djela (uslovi zatočenja); nehumana djela)

Dana 29. maja 2013., prvostepenom presudom MKSJ je osudio Prlića na 25 godina zatvora. Tribunal je također osudio još pet ratnih vođa zajedničkog suđenja: ministra odbrane Herceg-Bosne Brunu Stojića (20 godina), vojne oficire Slobodana Praljka (20 godina) i Milivoja Petkovića (20 godina), komandanta vojne policije Valentina Ćorića (16 godine) i šefa razmjena zatvorenika i pritvorskih objekata Berislava Pušića (10 godina). Vijeće je većinom presude, uz protivno mišljenje predsjedavajućeg sudije Jean-Claude Antonettija, da su sudjelovali u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) protiv nehrvatskog stanovništva Bosne i Hercegovine. Zaključio je da "u većini slučajeva počinjeni zločini nisu bili nasumični postupci nekolicine neposlušnih vojnika. Suprotno tome, ovi zločini rezultat su plana koji su izradili članovi UZP-a čiji je cilj bio trajno uklanjanje muslimanskog stanovništva iz Herceg-Bosne". Vijeće je također većinom presudilo da su u UZP-u bili predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman, ministar odbrane Gojko Šušak i general Janko Bobetko. U novembru 2017. godine, MSKJ je potvrdio prvostepenu presudu da su Tuđman, kao i neki drugi visoki hrvatski zvaničnici, učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu s optuženima s ciljem progona Bošnjaka.

Žalbeno vijeće MKSJ potvrdilo je 29. novembra 2017. gotovo sve osuđujuće presude protiv Prlića i njegovih saoptuženih, kao i dužinu kazne.

Međunarodna

Odlikovanje		Država	Nagradio	Godina	Lokacija
	Orden kneza Trpimira	Hrvatska	Franjo Tuđman	1995.	Zagreb

• Udruženi zločinački poduhvat